
2. deo
Hiksi su iz svog glavnog grada Avarisa u delti Nila vladali Egiptom sa ~eli~nom rukom. Oni nisu posedovali svoju kulturu. Samo su ostavili par spomenika i natpisa. Oni su iskori{tavali i ugnjetavali lokalno stanovni{tvo i bilo je neminovno da se jednoga dana povede borba za oslobo|enje.
Rat protiv Hiksa
Sekenenre, lokalni faraon 17. dinastije koji je vladao u Tebi u Gornjem Egiptu bio je pokreta~ osloba|anja od Hiksa. Nema sumnje da je faraon dugo vremena bio iritiran sa dominacijom Hiksa, a poslednja kap u ~a{i je bilo pismo koje je dobio od kralja Avarisa koji je bio kralj Hiksa. Avaris se `alio da ga Nilski konji iz Tebe dr`e celu no} budnim i da ne mo`e da spava. Naravno da mumlanje i rika Nilskih konja se nemo`e ~uti 800 km daleko. Nilski konji su bili kod egipatskog faraona, a ne kod kralja Hiksa 800 km nizvodno na Nilu. Jasno je da je jedno ovakvo bezobrazno pismo razbesnilo faraona Sekenenrea koji je objavio rat za oslobo|enje Egipta od Hiksosa.
Sekenenreovo balzamirano telo se nalazi u Kairskom muzeju. Na lobanji se mo`e videti nekoliko preloma i pukotina koje su verovatno posledica udara od ratnih sekira. Sekenenre je mo`da poginuo u prvim okr{ajima, ali je njegov sim Kamosis nastavio borbu za oslobo|enje.
1954. godine nau~nici su iskopali pored Karnaka jedan stub na kome se zapisan rat faraona Kamosisa protiv kralja Hiksa koji se zvao Apofis. Natpis nam ka`e: “Trebao bih da znam kako je slu`iti sa mojom siloa kada je jedan moj vojskovo|a u Avarisu, a drugi u Ku{u, a ja ovde sedim ujedinjen sa Nubijscima i Azijatima. Svaki od njih ima deo ove zemlje. Ali ja }u se boriti sa njim i rasporiti mu stomak. Moja je `elja da oslobodim Egipat i da rasturim ove Azijate.”
Kamozis je zarobio mnogo gradova koji su pripadali Hiksima i zarobio mnogo zarobljenika, ali nije uspeo u zarobljavanju grada Avarisa. ^ini se da je i on prerano umro. Sve je ostalo na njegovom mla|em bratu Ahmozisu. Ahmozis je osvojio Avaris i primorao Hikse da se povuku u ju`nu Palestinu u grad [aruhem. Ahmozis je opsedao ovaj grad tri godine dok ga kona~no nije osvojio. Odatle je proterao Hikse. Gde su Hiksi oti{li jo{ se nezna. Sam Ahmozis se smatra osniva~em mo}ne 18. dinastije koja je Egiptu donela napredak, silu, bogatstvo i slavu.
Ahmozisa je nasledio Amenofis I, a kasnije i Tutmozis I. Tutmozis I nije pravio piramidu za svoj grob. On je naredio da se grob ukle{e u stenu u Dolini Kraljeva na zapadnoj obali reke Nil. Nalazi se suprotno od grada Tebe, kako su ga zvali Grci, a danas poznatog kao Luksor.
Tutmozis I nije imao sinove ve} samo }erke. Presto je pre{ao na Tutmozisa II koji je o`enio Hat{epsut, koja je bila }erka Tutmozisa I. On je vladao samo ~etiri godine i onda je umro, a nije imao sinova sa Hat{epsut koja mu je bila vrhovna supruga. Da bi sa~uvao sinastiju proglasio je svojim naslednikom mladog sina svoje druge `ene. Ta druga `ena mu je u stvari bila polusestra. Tako je nakon njegove smrti, naslednik prestola postao Tutmozis III.
@enski faraon
Ali Tutmozis III je bio suvi{e mlad da bi vladao Egiptom, pa je glavnu vladala~ku re~ vodila Hat{epsut. Izgleda da je ona volila taj posao, jer je uskoro tra`ila od podanika da je oslovljavaju titulom faraona. Do tada to je bila titula samo mu{kih vladara. Da bi sve to opravdala, ponekada bi na nekim ceremonijama nosila i ve{ta~ku bradu.
Obi~ni gra|ani Egipta su svaki dan imali obrijane brade. Duga~ka brada je bila simbol egipatskih faraona. Danas na mnogim kipovima Hat{epsut, koji se nalaze u Kairskom muzeju, mo`e se videti da nosi ceremonijalnu bradu.
Hat{epsut je vladala mirno i sa napretkom u periodu od 21 godine. Ona je izgradila neverovatnu grobnicu-hram u Deir el Bahri, blizu Doline Kraljeva. To je jedno od Egipatskih ~uda. Jedan od zidova ovoga hrama pokazuje njeno ro|enje.
Bog Amun je ovde prikazan kao onaj koji je odgovoran za njeno ro|enje i time je podr`ano njeno tvr|enje da je ona postavljena od strane bo`anstva da bude vladar pa ~ak i bog u Egiptu. Oko ovog hrama-grobnice imaju i ~etiri velika obeliska koji su dopremljeni Nilom iz Asvana. Danas je to najve}i obelisk koji se nalazi u Egiptu i visok je 30 metara. Nekada je bio oblo`en zlatom,
ali su ga lopovi ogulili.
Na zidu njene grobnice mo`e se videti i naslikani opis jedne njene trgova~ke ekspedicije u zemlju po imenu Punt. Na slikama se vidi mno{tvo stvari koje je donela. Lokacija ove zemlje nije poznata, ali na osnovu biljaka i drve}a na tim slikama, botani~ari zaklju~uju da bi to mogla da bude Isto~na Afrika.
Surovi naslednik
Ali, Hat{epsut je iznenada nestala sa scene kao {to je i do{la. Nasledio ju je Tutmozis III. Nema sumnje da ju je on uklonio da bi se {to pre do~epao vlasti. ^im je postao faraon, poslao je svoje radnike da uklone svako njeno ime sa spomenika, statua i zidova. ^ak je naredio da se i lica na svim njenim figurama uni{te tako da o njoj ne ostane nikakvog traga. Tutmozis II je postao jedan od najve}ih faraona. To mo`e delimi~no zahvaliti Hat{epsut koja je zemlju napunila mnogim bogatstvom koje je on na kraju silom nasledio i samo pro{irio. On je napravio sve~anu salu u hramu u Karnaku. Ta sala i nakon 3000 godina jo{ uvek ima sa~uvan krov. Za vreme svoje vladavine je imao 17 vojnih pohoda koji su mu urodilil velikim bogatstvom i uspehom. ^etiri njegova obeliska se nalaze u ~etiri glavna grada sveta, a poznati su pod imenom “Kleopatrine Igle”. To su London, Nju Jork, Vatikan, Istambul.
Kada je Tutmozis umro sahranjen je na dalekom kraju Doline Kraljeva. Njegov granitni kov~eg je jo{ uvek tamo. Njegovo mumificirano telo se nalazi u Kairskom muzeju. Na`alost, njegova mumija je bila ra{~ere~ena na tri dela dok su plja~ka{i plja~kali njegov grob. Toliko o najmo}nijem vladaru Egipta koji je danas samo turisti~ka atrakcija.
Sfingino proro{tvo i Amenofis II
Tutmozisa III je nasledio surovi despot, Amenofis II koji je poznat po usavr{avanju luka i strela. Njegov naslednik Tutmozis IV izgradio je sebi kameni spomenik koji se nalazi izme|u {apa Sfinge u Gizi. Na tom spomeniku je uklesan tekst u kome Tutmozis tvrdi da je jednog dana bio u lovu. Kada se odmarao od lova u podno`ju Sfingine senke ~uo je Sfingu koja mu se po`alila da je mu~i pesak koji se nalazi izme|u njenih {apa. Rekla mu je da ako otkloni taj pesak koji je mu~i onda }e Tutmozis postati faraon. Tutmozis je uklonio pesak i postao je faraon. Naravno da ovo nije istina, ali on je morao da opravda svoj nasilni~ki dolazak na presto.
Tutmozisa IV je nasledio Amenofis Veli~anstveni, koji je bio veoma privr`en svojoj glavnoj `eni koja se zvala Tij. U Kairskom muzeju se nalazi velika statua ovog faraona kako dr`i svoju `enu zagrljenu ispod struka. U Berlinskom muzeju se mo`e prona}i statua njegove `ene Tij. Na osnovu ove dve statue se mo`e zaklju~iti da i nije bila neka lepotica. Verovatno ju je faraon voleo radi njene li~nosti i inteligencije, a ne lepote.
Hram u Luksoru
Amenofis III je odgovoran za izgradnju 14 velikih stubova u hramu u Luksoru. Tako|e je izgradio i neverovatno lep hram-grobnicu na zapadnoj obali Nila u Luksoru. Ova zgrada je bila duga~ka pola kilometra. Njena veli~ina se smanjila, jer su drugi faraoni posle njega odvaljivali kamen i ciglu za svoje gra|evinske poduhvate. Tako su na kraju ostale dva velika kipa koja su stajala na ulazu u hram-grobnicu. Oni su poznati kao Kolosi iz Memnona. Amenofis III je do`iveo veoma veliku starost. To se delimi~no mo`e zaklju~iti na osnovu mnogih gnojnih pukotina u njegovim kostima vilice. On je vladao mirno i pru`io je napredak Egiptu. Mo`emo ga smatrati odgovornim i za po~etak verske reforme.
Jereti~ki faraon
Slede}i kralj je bio neverovatnog karaktera. To je bio Amenofis IV koji je nazvan i jereti~kim faraonom. On je na po~etku svoje vladavine usvojio monoteisti~ku religiju (vera u jednog boga). U toj religiji se slu`ilo bogu Sunca koji je bio predstavljen diskom. Njegovo ime Amenofis je zna~ilo, “Amun je zadovoljan”. Svoje ime je promenio u Akenaton {to zna~i, “u slu`bi Atona”.
Po{to je bio svestan da mnoge sve{tenike iz Tebe ne}e mo}i privoliti novoj religiji, svoju prestonicu je premestio na pola puta izme|u Kaira i Tebe. Taj novi grad je nazvao Aketaton {to zna~i, “vidici Sunca”.
Posmatraju}i danas kipove i portrete mo`emo zaklju~iti da je Akenaton bio vrlo groteskna figura. Sitno lice, debele usne, veliki stomak i veliki kukovi. Ali je on bio zaista neverovatan u svojim zahtevima. Tra`io je da ga umetnici slikaju i prave kakav jeste. Mnogi drugi faraoni bi
prikrivali svoje nedostatke, a on ih nije sakrivao. Ali malo je i pretrao, jer su i njegovi dvorani na mnogim slikama crtani sa istim takvim anomalijama. To je bila revolucija u egipatskoj umetnosti.
Akenaton je imao prelepu `enu Nefretiri koja mu je rodila 6 k}erki. Jedan Nema~ki arheolog je prona{ao mali kip kraljice Nefretiri i sada taj kip stoji u Berlinskom muzeju. Njeno levo oko na ovom kipu je prikazano kao da je slepo. Da li je stvarno tako ili kip nije zavr{en niko jo{ nije saznao. U svojim stara~kim godinama Akenatom je o`enio jednu od svojih vlastitih }erki prave}i time incest. Sama Nefretiri, njegova prva `ena, dobila je zauzvrat veliku palatu u kojoj je u`ivala poslednje godine svoga `ivota.
Akenaton je toliko bio zaokupljen religijom da je jednostavno zaboravio da vlada dr`avom. Mnogi drugi savezni~ki kraljevi slali su mu pozive za pomo}, ali je to padalo na gluve u{i. Mno{tvo takvih glinenih tablica je otkriveno 1884. godine. Kada su prvi put te tablice bile ponu|ene muzejima, oni ih nisu hteli prihvatiti jer su smatrali da su bezvredne. Neki tada{nji stru~njaci su ih smatrali krivotvorenim. Razlog je bio {to su one napisane Asirskim klinastim pismom, a oni su smatrali da su hijeroglifi jedino Egipatsko pismo. Nakon vi{e godina istra`ivanja se otkrila prava vrednost ovih tablica i danas one nose ime “Pisma iz Tel el Amarne”.
Neka od ovih pisama govore o pritu`bama u vezi ljudi koji su poznati pod imenom Habiru. Oni su pravili probleme granicama faraonovog carstva.
Kada je Akenaton umro, u javnost je do{la velika pobuna protiv nove religije. Grad Aketaton je bio napu{ten i slu`ba Amunu u Tebi ponovo je bila uspostavljena. Akenatonova mumija nikada nije prona|ena i verovatno je bila uni{tena od njegovih verskih neprijatelja. Ali zahvaljuju}i ovoj pobuni do{lo se do najve}eg arheolo{kog otkri}a.
Najbogatija grobnica jednog faraona
Akenatona je trebao da nasledi njegov brat Smenkaure, koji je o`enio njegovu }erku Meritaton. Me|utim njegov brat je umro u isto vreme kad i sam Akenaton tako da se nije do~epao vlasti. Tako je sve ostalo na najmla|em bratu Tutankamonu, koji je nasledio presto. On je bio de~ko od 10 godina kada je nasledio presto i o`enio Akesenaton koja je bila }erka Akenatona. Mladi par je pod uticajem sve{tenika iz Tebe promenio religiju u obo`avanje Amuna i vratio se u grad Tebu.
To su bili sretni dani za mladi vladala~ki par. U njegovo vreme nije bilo nikakvih ratova. Ali sa samo 19 godina on je umro. Kada su istra`ivali njegovu mumiju otkrili su da je imao puknutu lobanju iza levog uva.
U pro{losti su mnoge grobnice faraona bile oplja~kane, ali ne i ova grobnica koja je bila spa{ena u jednoj neobi~noj situaciji. Kasniji faraon Ramzes VI pravio je sebi grobnicu iznad Tutankamonove. Igradnja je trajala godinama i sav otpadni materijal je u toku posla bacan pred ulaz Tutankamonove grobnice. Na kraju je Tutankamonova grobnica bila zatrpana i zaboravljena.
1922. godine Hauard Karter je otkrio Tutankamonovu grobnicu. Velika koli~ina zlata i neverovatnih kipova je izneta iz ove grobnice. Danas se to bogatstvo nalazi u Kirskom muzeju.
Tutankamona je nasledio stari sve{tenik Aj. On je pored vlasti nasledio i Tutankamonovu mladu udovicu. Sve{tenika je nasledio mladi vojnik Haremheb koji je bio i veliki vernik religije boga Amuna. U svojoj osveti Haremheb je naterao svoje radnike da pro|u zemljom egipatskom uzdu` i popreko i da na svakom kamenu i zidu izbri{u ime boga Atona, kao i da porazbijaju kipove faraona Akenatona.Kada je Haremheb umro, njega je nasledio njegov vezir Ramzes I, koji je po~eo 19. dinastiju. On je vladao samo dve godine i njega je nasledio njegov sin Seti I. Seti je vodio seriju vojnih pohoda u Palestinu i Siriju. On je izgradio velike stubove u Karnaku i svoj hram u Abidosu, koji su i danas u veoma o~uvanom stanju. ^ak se i na zidovima nalazi boja iz tih vremena. Njegova mumija je i jedna od najbolje o~uvanih.
Setija je nasledio njegov sin Ramzes II, koji je poznat kao “Ramzes Veliki”. Za ovaj nadimak ima razloga, jer on je vladao 67 godina. [to je jo{ neverovatnije imao je 92 sina i 106 }erki.
Ramzes II je zavr{io masivni hol u Karnaku i izgradio veliku grobnicu hram na zapadnoj obali Nila u Luksoru. Hram je poznat pod imenom Ramaseum. napravio je i hram koji je usekao u stenu. On se zove Abu Simbel i 550 km je daleko od Luksora. Kada su u moderno vreme in`injeri pravili ve{ta~ko jezero u Asvanu, ovaj hram je bio ugro`en. Zato su celu stenu isekli u blokove i podigli je ve}i nivo zemlji{ta tako da ga voda novog jezera nije mogla dosegnuti.Ramzes je vodio samo jednu veliku bitku i to protiv Hetita u Kade{u. Reljefi na zidovima u Luksoru i Karnaku govore nam o ovoj velikoj bitki. Ali nekoliko godina kasnije je osnovano Hetitsko carstvo. sada pa`ljivo ~itaju}i neke delove ovih natpisa, mo`e se ustanoviti da je ramzes jedva izvukao `ivu glavu. Na kraju rata zaklju~en je savez mira izme|u Ramzesa i Hetitskog kralja Hatusilisa. Ovaj savez je bio zape~a}en brakom izme|u Hatusilisove }erke i Ramzesa Velikog. Ramzes je sigurno bio zadovoljan {to je jo{ jednu devojku visokog roda doneo u svoj harem.
Marneptah je bio 13. Ramzesov sin koji je i bio odabran da nasledi oca. On je iza sebe ostavio veliki ste}ak koji je u Kairskom muzeju i koji govori o njegovoj pobedi nad Libijcima koji su napali Egipat. Ovo je veoma va`an dokumenat, jer je jedini iz Egipatske istorije koji pominje ime “Izrael”. Ovaj natpis ka`e: “Kana je zarobljen, A{kelon je isteran, Giza je osvojena, Jenoam je postao ni{ta, Izrael je uni{ten. Karu (izraz za Palestinu) postao je udovica.” Ovaj natpis nam govori da je Izrael ve} bio osnovan u Hananskoj zemlji.
Istorija Izraela i Mojsija
Prema Biblijskoj hronologiji iz 1. Carevima 6, 1. izlazak iz Egipta se desio 480 godina pre izgradnje Solomunovog hrama. To zna~i da je Izrael napustio Egipat oko 1445. godine pre Hrista.
Istorija o Mojsiju i robovanje Izraela u Egiptu zaista je postojala. Faraon je objavio da Izraelci treba da budu pretvoreni u robove, da bi gradili njegove gradove, a i da bi na taj na~in usporio dalji rast Jevrejske nacije. Jedan od na~ina je bio da mu{ka deca koja su ro|ena od Izraelki budu ba~ena u reku Nil. Jedna majka je poslu{ala zakon, ali na drugi na~in. Sakrila je svoju bebu u korpu i pustila je niz reku Nil.Kada je faraonova }erka do{la na reku da se ceremonijalno kupa, sa ciljem da slu`i bogu reke Hapi, otkrila je i bebu u korpi koju je usvojila. “Dade mu ime Mojsije, jer re~e: Iz vode sam ga izvadila.” Exodus 2, 10. Danas znamo da ime Mojsije nije Jevrejskog porekla. Jevrejska verzija imena bi bila Mo{e. Ime Mojsije je egipatskog porekla. Faraoni su uvek tvrdili da su ro|eni od bogova i to su poku{avali da naglase i u svojim imenima. Ahmozis je izveden od boga Ah, Kamozis je od boga Ka, Tutmozis od boga Tut, a Ramzes od boga Ra.
Mojsiju je sigurno dano ime Hapi_Mojsije, {to zna~i, izva|en iz Nila kod boga Hapi. To i obja{njava za{to je jedan sin neke ropkinje bio usvojen kao princ. Ona je posmatrala bebu kao dar od bogova reke, Hapi. Naravno u Bibliji ne}emo na}i ovakvo obja{njenje, jer Biblja priznaje samo jednog Boga.
Mnogi se pitaju za{to u Bibliji nalazimo neke istorijske ~injenice kojih nema na Egipatskim spomenicima? Zato moramo znati da su faraoni samo zapisivali svoje pobede i slavne poduhvate. Razni porazi su samo skrivani i nisu nigde zapisani.
Kasniji faraon je bio Ramzes III koji je bio glavni gra|evinar koji je sagradio veli~anstvenu grobnicu Medinet Habu blizu Luksora. Na zidovima grobnice se vide mnoge slike njegove borbe sa Libijcima i ljudi sa mora koji su poku{ali da osvoje Egipat.
Osniva~ 22. dinastije je bio [e{onk, koji je u Bibliji predstavljen kao [i{ak. U 1. Kraljevima 14, 25. ~itamo: “Pete godine carovanja Roboamova, do|e [e{ak car Egipatski na Jerusalim.” Veliki reljef na ju`nom zidu hrama u Karnaku pokazuje [e{onka kako osvaja mnoge gradove. Na zidu se nalazi i lista gradova od kojih su mnogi indentifikovani kao gradovi Palestine.Kasnije je do{la Nubijska dinastija. Najja~i faraon te dinastije je bio Tirhaka. Prema Bibliji Tirhaka je napravio veliki pohod na grad Laki{ koji je bio u vlasti Asiraca i njihovog vladara Senaheriba. Tirhaka ne samo da nije osvojio ovaj grad nego je i ~ak i Egipat bio pod napadom Asiraca. Asurbanipal je bio slede}i vladar Asiraca koji je stigao do Tebe koju je i osvojio.
Slamanje carstva Egipatskog
612. godine pre Hrista Ninevija je bila osvojena od strane Vavilonaca. Faraon Neho je poduzeo veliki vojni pohod prema Karhemi{u. To je uradio iz straha da ga nebi osvojili Vavilonci. Na pohodu je bio presretnut kod Megidoa, od strane “dobrog kralja Josije iz Jude”. Vremenom je do{lo do sukoba i jedna od strela je pogodila Josiju koji je i umro. Njegovo telo je odneto u Jerusalim gde je i sahranjen.
Neho je produ`io za Karkemi{, gde se sukobio sa Vaviloncima koji su ga porazili. To je bio po~etak kraja Egipatske slave. Biblijski prorok Jeremija je to i predvideo: “Ovako veli Gospod: Ja }u dati faraona Efreja, cara Egipatskoga u ruke neprijateljima njegovim i u ruke onima koji tra`e du{u njegovu …” (Jeremija 44, 30.) Hofra koji je u istoriji poznat kao Apries, zaposeo je grad Tir i nagovorio je Jevreje protiv Vavilonaca. Ali kao posledica svega toga ubili su ga njegovi vojnici. Dani Egipatke slave su skoro gotovi. Izraelski proroci su objavili Egipatsku propast.
Prorok Jezekiel je predvideo: “Ovako veli Gospod: Gadne }u bogove potrti i istrebi}u likove u Nofu. Ne}e vi{e biti kneza iz zemlje Egipatske i pusti}u strah u zemlju Egipatsku.” (Jezekiel 30, 13.) Jezekiel je sve ovo znao jer mu je Bog otkrio u proro{tvu. Zaista se sve tako i dogodilo.525. godine pre Hrista, persijski kralj Kambuses je umar{irao u Egipat i proveo tri godine organizju}i persijsku vladu. Sa ovim se ugasila i 30-a dinastija egipatskih faraona. U vreme Artakserksa III, persijskog cara, Egipat je za kratko vreme ponovo do{ao na vlast, ali je ubrzo i 31 dinastija bila pora`ena. Egipat vi{e nikada ne}e imati na vlasti faraona ili kralja egipatskog porekla.
Aleksandar Makedonski je okupirao Egipat 332. godine i to bez velikog napora. Nakon Aleksandra su do{li mnogi drugi Gr~ki vladari kao Ptolomejevi}i od kojih je najpoznatija Kleopatra. Nakon toga su do{li Rimljani,, pa invazija muslimana koji su doneli Islam u Egipat koji je opstao do dana{njih dana. Sada je Egipat republika i nikada vi{e nije zavladao nekom drugom zemljom. Od vremena Aleksandra Makedonskog do dana{njih dana, nijedan vladar Egipta nije bio egipatskog porekla.
Danas mnogi turisti {irom sveta samo mogu da se dive velikoj mo}i, umetnosti i lepoti nekada{njih vladara staroga sveta.
Naslovna strana Na po~etak ove strane
Autor: dr David Down
Preveo: Dario Slankamenac
“Digging Up the Past” je seminar Adventisti~kog centra