|
|
|
POVIJEST BAD BLUE BOYSA
Uvijek vjerni Dinamu
|
|
|
Ime BAD BLUE BOYS zaživjelo je prvi puta 1986. godine, iako je grupa navijača Dinama postojala i ranije. S vremenom počinju odlaziti i na utakmice drugih zagrebačkih klubova (u drugim sportovima), ali su ipak najviše ustrajni NK Dinamu, što su dokazali i odanošću tom kubu i nakon promjene imena (prvi puta 1991. u HAŠK Građanski, a zatim 1993. u Croatia).
BBB su dugo godina tražili idealnu poziciju za navijanje na Maksimiru. U tom dugogodišnjem lutanju jedino nisu bili na zapadnoj strani stadiona. Početak osamdesetih godina označava stacioniranje na sjeveru, u sezoni '84 / '85 dolazi do selidbe na stajanje istok, međutim "glavnina snaga" ipak je na sjeveru. 1991. Godine Boysi sele na jug, a 2000. godine ponovno na sjever (na novo izgrađenu tribinu). Pošto je sjeverna tribina danas zatvorena (nakon što je jedan navijač pao sa nje), BBB su primorani biti na istočnoj tribini, na kojoj su se nalazili i dobar dio 90-ih godina.
Osim što su neprikosnoveni u svojoj vjernosti klubu i navijačkim sposobnostima, BBB usvajaju i mnoge koreografske elemente navijanja kao što su: bakljade, dimnjade, šalijade itd... Navijači redovito prate klub ( i reprezentaciju) kako kod kuće, tako i na gostovanjima (u Hrvatskoj i svijetu).
U dugačkoj i zanimljivoj povijesti Bad Blue Boysa svakako treba izdvojiti slijedeća dva razdoblja:
 |
| 1994. godine ispod zapadne tribine podignut je spomenik svim navijačima Dinama poginulima u Domovinskom ratu |
13. svibanj 1990. ostat će zapamćen kao kulminacija dugogodišnjih napetosti između Hrvatske i Srbije koje su samo godinu kasnije prerasle u pravi pravcati rat! Uoči utakmice Dinamo-Zvezda Delije trgaju stolice i reklame na tribini te se sukobljavaju se sa starijim i fizički slabijim gledateljima na južnom stajanju. Sve je to policija mirno gledala. S druge strane, stotinjak navijača Dinama sa sjevera preskače ogradu i upada u teren, sada policija žestoko reagira. Stadion postaje poprište prave bitke, a priključuju se ostali dečki sa istoka i sjevera. Uskoro slijedi policijski protuudar, batinanje, vatrogasni šmrk, suzavac... Sukobi navijača i policije se nastavljaju i izvan stadiona, epilog: ozlijeđeno 59 navijača i 79 policajaca.
22. veljače 1993. održana je Skupština kluba, HAŠK Građanski postaje Croatia. Već na prve dvije utakmice nakon toga Bad Blue Boysi dali su do znanja što misle o tome. Protiv Varteksa i Segeste skandira se "Vratite nam Dinamo", kamenuju se prostorije Uprave, sukobljava se sa policijom... Punih sedam godina ista slika se ponavljala kako u Maksimiru tako i izvan njega. Međutim, kako god se klub zvao, Dinamovo ime nikad nije sišlo i nikad neće iz srca i usana navijača! Bad Blue Boysi su pokušali sve što se moglo: od paljenja svečane lože stadiona do bojkota utakmica, ali protiv jednog čovjeka se nije moglo. Dr Franjo Tuđman (tadašnji predsjednik RH) izjavio je da za njegovog života klub neće nositi ime Dinamo. Ubrzo nakon njegove smrti (studeni, 1999. godine), klubu se vraća sveto ime Dinamo (veljača 2000).
U posljednje dvije godine osnovana je i Udruga navijača Dinama koja broji sve više i više članova, a preko nje Boysi su mnogo organiziraniji. U sezoni 2001./2002. dosta velik broj navijača dolazi kako na domaće utakmice tako i na gostovanja. Gotovo na svakoj važnijoj utakmici pripremljena je zavidna koreografija, a podrška klubu i navijanje bilo je najbolje u Hrvatskoj. |
| Izvor: knjiga "Bad Blue Boys - prvih 10 godina" |
|
|
