[ KeyTrax...Audio Generator ] [ Angelfire...Free Web Pages ] [ WhoWhere...People Finder ]

<blink> Welcome to Zlarin online </blink>
Site hosted by Angelfire.com: Build your free website today!

Dobro dosli na Zlarin na Mrezi

English version

UVOD

Otok Zlarin najblizi je Sibeniku od svih otoka sibenskog arhipelaga. Prosjecni gradanin Hrvatske danas malo zna o tom otoku. Ukoliko je uopce upoznat s cinjenicom da on postoji, vjerojatno je to zbog zlarinskih koralja, najpoznatijeg zlarinskog izvornog proizvoda, za kojeg mnogi (pogresno) misle da ga je moguce naci uokolo Zlarina. Naime, zlarinski koralji su lovljeni na podrucju Kornata. Ako vas zanimaju druge strane ovog lijepog, mirnog, cudnog i dosadnog (!?) otoka, stigli ste na pravo mjesto.

SMJESTAJ

Zlarin je (iza Zirja i Murtera), s povrsinom od 8,19 km2, treci otok po velicini u sibenskom arhipelagu. Od kopna je udaljen nesto vise od dva kilometra. Po upravno-teritorijalnom ustrojstvu RH, Zlarin pripada Zupaniji Sibensko-kninskoj, a unutar nje gradu Sibeniku. Otok je s kopnom povezan brodskom vezom sa Sibenikom i Vodicama desetak puta dnevno. Zanimljivo je istaknuti da je Zlarin jedan od rjedih naseljenih otoka na Jadranu na koje nije dozvoljen pristup automobilima.

KLIMA, FLORA, FAUNA

Klima je mediteranska, srednjejadranskog tipa. Prevladavajuci vjetar je jugo. Zbog blizine kopna klimatske su osobine prijelazne. Srednja godisnja temperatura je oko 15 stupnjeva Celzijusa. Zlarin ima oko 2700 suncanih sati godisnje, po cemu je jedan od najsuncanijih otoka na Jadranu. Godisnja kolicina padalina iznosi oko 700 mm.

Flora je tipicno dalmatinska (hrast crnika, borovica, maslina, smokva, oleander, razne vrste umjetno posadenih palmi). Izvan naselja prevladava niska suma i makija, posebice u unutrasnjosti otoka.

Fauna je osiromasena utjecajem covjeka, pa danas na otoku nalazimo gdjekojeg jeza, zeca, te nesto bogatiju populaciju poljskih miseva. Do prije 15-ak godina na otoku se jos moglo naci i lisice. Od ptica prevladavaju galebovi; od gmazova obicni guster, sljepic, poskok i razni guzevi; od vodozemaca zabe; dok je riblji svijet izuzetno bogat, sa svim tipicnim srednjejadranskim ribama. Od beskraljesnjaka na kopnu su najistaknutiji clankonosci, a u okolnim vodama bodljikasi i mekusci.

IME OTOKA

Strucnjaci se i danas spore oko porijekla imena Zlarina. Glavni problem predstavlja to, sto nisu poznati nikakvi podaci o dobu nastanka imena. Sigurno je da otok nosi ime po svom glavnom naselju, sto je cest slucaj na Sredozemlju. Ne zna se, medutim, je li prije nastalo ime otoka ili ime mjesta. Prema nekima, ime dolazi od iskrivljenog latinskog izraza "insula auri" ili "insula aurea" (otok zlata ili zlatni otok). To ime prvi spominje sibenski humanist Juraj Sizgoric u svom djelu "De situ Illyriae et civitate Sibenici" iz 1487. god. Druga teorija tvrdi da ime ne moze biti romanskog porijekla, vec da je po svemu sudeci praslavensko. Spominje se i veza s fenickom rijeci "zarim" koja znaci "otocje". Posljednja teorija, pak, tvrdi da ime Zlarin ima veze sa hercegovackim porijeklom stanovnistva. Naime, u blizini Capljine, na jednom zavoju Neretve, koji svojim oblikom podsjeca na zlarinsku uvalu, nalazi se lokalitet Zlarin. Nedaleko njega nalazi se selo Klepci, a uokolo njih nalazimo i brojna druga imena koja danas nalazimo na pojedinim lokalitetima na Zlarinu.

Kako bilo da bilo, ime Zlarin prvi put se pismeno spominje 1298. godine. Na mletackim je kartama bio oznacavan kao "Zlarin" i kao "Slarin"

STANOVNISTVO (da oni postoje)

Stanovnistvo se na Zlarin doseljava u dva velika doseljenicka vala. Prvi se odvija u 13. st, kada se naseljava unutrasnjost otoka, a stanovnistvo se uglavnom doseljava iz podrucja danasnje zapadne Hercegovine. Drugi se val odvija u 16. i 17. st, za vrijeme prodora Turaka. Isticu se tri navrata intenzivnog doseljavanja izbjeglica pred Turcima - 1511, 1570. i 1647. godine. Osim Zlarina, tada se naseljavaju i susjedni otoci Prvic, Kaprije, Zirje i Krapanj. U to se doba stanovnistvo naseljava na podrucje danasnjeg mjesta Zlarina, za razliku od prvih doseljenika, koji su naseljavali unutrasnjost otoka (Borovica). Takoder, potkraj 15. st, kao i sredinom 17. st, na Zlarin dolaze skupine Sibencana, bjezeci pred kugom koja je u to doba harala priobaljem. Stanovnistvo Zlarina neprestano se povecavalo, sve do godine 1910, kada je zabiljezeno preko 1800 stanovnika. U to doba Zlarin je bio glavno gravitacijsko srediste na sibenkim otocima. Nazalost, dolaskom parobroda, koji unistavaju zlarinsku jedrenjacku trgovacku mornaricu; filoksere koja hara vinogradima; otkricem konkurentskih koraljnih grebena u Italiji; krizom svjetske ekonomije 30-ih godina 20. st; razvojem zeljeznice, kojom slabi znacenje brodskog prometa; te naposljetku i samim Prvim, a kasnije i Drugim svj. ratom stanovnistvo sve vise odlazi u emigraciju. Isprva su Zlarinjani odlazili u sluzbu britanskih parobrodarskih drustava (npr. Lloyda), da bi kasnije odlazili i u stalnu emigraciju. Postojala su dva glavna vala iseljavanja - prvi izmedu 1900. i 1914. godine, a drugi izmedu dva svjetska rata. Nakon Prvog svj. rata pojavio se, naime, jos jedan uzrok iseljavanja. Oko 150 Zlarinjana u sluzbi Lloyda ostalo je bez posla, jer nisu zeljeli sluziti u talijanskoj sluzbi (brodovi Lloyda su mirovnim ugovorom nakon Prvog svj. rata pripali Italiji).

Zlarinski su se iseljenici u stanim rukama isprva bavili teskim fizickim poslovima (izmedu ostalog radili su i na prokopu Sueskog kanala 1859.). Kasnije su generacije iseljenika vec imale povoljnije tlo, tako da danas Zlarinjani zauzimaju mnoga ugledna mjesta u svojim tvrtkama, administraciji i ostalim poslovima kojima se bave. Jedan od najboljih primjera za to jest Anthony Maglica, vlasnik cuvene tvrtke "Maglite", specijalizirane za proizvodnju baterijskih svjetiljaka.

Od gradova koji su danas vodeca sredista zlarinskih iseljenika valja spomenuti Buenos Aires, New York, San Pedro, Punta Arenas... Ipak, iseljenici nisu zaboravili rodni kraj, sto su dokazali prilozima za dovod el. energije na otok i za izgradnju vodovoda.

Iseljavanje se odvijalo u tri glavna vala: prvi, krajem 19. i pocetkom 20. st; drugi, 30-ih godina 20. st. (ova su dva vala bila uglavnom u inozemstvo); te naposljetku treci, pocetkom 70-ih godina 20. st, uglavnom u domace krajeve (Sibenik, Split, Zagreb). Nazalost, svo je to intenzivno iseljavanje dovelo do toga da danas Zlarin biljezi negativan prirodni prirastaj jer se djeca u prosjeku radaju svake druge ili trece godine, a prosjek godina stanovnistva je izmedu 60 i 65 godina. Rezultat svega toga jest da se danas u toku zime na otoku nalazi svega oko 150 stanovnika, mahom staraca. Stoga je jos godine 1972. osnovano Drustvo za unaprijedivanje Zlarina, kojem je svrha i cilj vratiti Zlarinu jedan stabilan zivot primorskog mjesta, ako je vec nemoguce postici ono sto je Zlarin nekoc bio.

TABLICA KRETANJA STANOVNISTVA ZLARINA U RAZDOBLJU OD PRVOG SPOMENA MJESTA DO 1991. GODINE

GODINA BROJ STANOVNIKA
1298. 70
1585. 448
1587. 496
1775. 1246
1881. 1684
1890. 1819
1910. 1846
1931. 1480
1948. 896
1961. 920
1971. 660
1991. 350

Osim gubitka stanovnistva, a i zbog malog broja djece, stanovnistvo je vecinom slabo obrazovano. Na otoku djeluje podrucni odjel Osnovne skole Fausta Vrancica iz Sibenika, koji obuhvaca prva cetiri razreda, koji zbog premalog broja ucenika imaju nastavu istovremeno, u jednoj skucenoj ucionici. Vecina otocana, zavrsivsi osnovnu skolu, ne upisuje srednjoskolsko obrazovanje, ili upisuje neku strukovnu srednju skolu. Od starijih otocana, muskarci su najcesce nakon cetverogodisnje osnovne skole izucavali zanat, dok su zene postajale domacice.

PRIVREDA

Zlarinjani su se uglavnom tokom godina bavili, kao i svi otocani, poljoprivredom i ribarstvom. Zlarin je poljoprivredno bio razvijeniji od ostalih otoka arhipelaga. Uzgajana je i tradicionalna sredozemna kultura masline, a ono sto svakako vrijedi istaknuti je ono po cemu je Zlarin bio specifican, kao i jos neki krajevi na Jadranu (Dubrovnik, Zadar, Kolocep, Lastovo). Naime, Zlarinjani su se dugi niz godina bavili koraljarstvom. Prvi spomeni koraljarstva na Zlarinu datiraju s pocetka 15. st, kada su Zlarinjani samo vadili koralje i neobradene ih prodavali u Napulju ili na Siciliji. Pocetkom 16. st. spominje se prodaja neobradenih koralja Veneciji. Prvi domaci koraljar bio je Sibencanin Mihajlo Sinkovic, koji je dozvolu za ulov i obradu koralja dobio 1687. godine. Od 1808. godine dozvole za lov na koralje dobivaju i Zlarinjani. Zatim neko vrijeme Austro-Ugarska preuzima koraljarstvo u drzavne ruke, da bi se 1868. godine dopustio slobodan izlov koralja, bez potrebnih dozvola i poreza. U doba gosp. vrhunca Zlarina, koraljarstvo je dozivljavalo svoje zlatne trenutke. Medutim, potkraj 19. st. biva gotovo unisteno zbog niskih cijena otkupa neobradenog koralja. 1911. godine u Sibeniku se osniva koraljarsko-ribarska zadruga, no ona propada zbog pocetka Prvog svjetskog rata. Izmedu dva svj. rata zlarinsko je koraljarstvo na granici deficita. Osnovana je i koraljarska zadruga. Nakon Drugog svj. rata koraljarstvo se priblizava nekadasnjim uspjesima, ali gubi bitku s kojekakvim umjetnim tvarima za izradu nakita.

Druga vazna grana zlarinske privrede jest turizam. U doba ekonomskog procvata Zlarina, na Zlarinu su, osim dva hotela, postojale brojne vile pansionskog tipa. Nastankom Jugoslavije turizam zamire. Obnova nastupa tek 1973. godine, kada se u sredistu mjesta otvara hotel "Koralj", isprva C, a danas B kategorije.

Osim hotela, na Zlarinu djeluju i dva kampa - jedan u vlasnistvu PD "Velebit" iz Zagreba, a drugi u vlasnistvu Kluba izvidaca "Mladen Ljubovic", takoder iz Zagreba. Osim toga, 1986. godine u jednoj od predratnih vila uredeno je odmaraliste radnika tvornice "Eterna" iz Kule u Vojvodini. Danas zgrada zjapi prazna, kao uostakom i dvije trecine ostalih kuca u Zlarinu.

Osim pomanjkanja broja lezaja i adekvatnog smjestaja za nauticare, jedan od glavnih problema razvoja turizma jest i nerjesenost komunalnih pitanja. Naime, Zlarin jos nema rijeseno pitanje odlagalista otpada. Upravo se gradi spalionica smeca, koju je svom rodnom otoku darovao Anthony Maglica. Takoder, Zlarin jos uvijek nema razvijenu kanalizacijsku mrezu, nego se kompletan sustav odvodnje temelji na septickim jamama. Stoga je izgradnja kanalizacijske mreze urgentan problem otoka.

SPOMENICI

Jedan od najpoznatijih kulturno-povijesnih spomenika otoka Zlarina jest i tradicionalna zlarinska zenska narodna nosnja. Muska se nosnja tokom godina izgubila, a danas se tocno ne zna ni kako je izgledala.

Od gradevina valja istaknuti uglavnom sakralne objekte, kao i mjesno groblje.

Najstarija je crkva Gospe od Raselja, smjestena u polju izvan mjesta. U njoj se nalaze mnoge zavjetne slike pomoraca, kako onih zlarinskih, tako i onih koji su se spasili na Zlarinu. Sljedeca je crkva Gospina Uznesenja, ujedno i zlarinska zupna crkva. Crkva je izgradena u baroknom stilu 1735-40. na temeljima starije crkve. U crkvi se nalazi izuzetno vrijedan oltar, dopremljen u Zlarin iz Ancone godine 1805, a izradio ga je poznati talijanski graditelj oltara Domenico Focazzi. Osim oltara u crkvi se nalaze i relikvije Sv. Fortunata, mucenika iz doba krizarskih ratova, koje su u Zlarin dopremili Napoleonovi vojnici u doba Ilirskih provincija.

Uz te dvije crkve, u mjestu se nalaze jos dvije crkvice. Prva od njih, crkvica Sv. Simuna, danas je maleni mjesni muzej. Druga, ona Sv. Roka, smjestena je pokraj groblja, kao mala grobljanska kapela. No, danas je u rusevnom stanju.

Osim crkava, na otoku nalazimo i zavjetne kapelice. Prva od njih smjestena je u samom mjestu, na kraju Fingaca, velike poljane u sredistu mjesta. Druge su dvije smjestene na rtovima Marin i Vela Ostrica, i zavjetne su kapelice brodolomaca koji su se na tom mjestu spasili. Zatim postoji jos jedna kapelica u uvali Bucina, danas u rusevnom stanju, a nekoc se u njoj nalazila i jedna slika iz Tizianove skole.

Osim tih sakralnih objekata, u mjestu se jos istice i toranj s javnim satom, izgraden 1839. godine, kojeg mjestani popularno nazivaju "Leroj" (iskrivljeno od tal. "orologio", sat).

Od vrijednijih kuca, svakako valja istaknuti ljetnikovac sibenske gospode na rtu Vele Ostrici i u susjednoj uvali Bucini. Ljetnikovac je podignut u prvoj polovici 17. st, a danas sluzi kao stambeni objekt.

Jedna od zgrada, koja ujedno i dominira cijelim mjestom, je i zgrada koju mjestani popularno nazivaju "Fabrika", a ona sama je danas u rusevnom stanju, premda zapravo nikada nije ni dovrsena. Naime, bila je namijenjena isprva za pomorsku skolu, pa zatim za tvornicu konzervirane ribe, no nijedna od tih ideja nije realizirana.

Jos ce dva "spomenika" dugo ostaviti neizbrisiv trag na otoku. Prvi od njih je splet betonskih rovova i bunkera na rtu Marinu, na mjestu negdasnje kasarne JRM. Drugi su, isto tako betonski, bunkeri na vrhu Klepca i na rtu Rata, iskopani za vrijeme Drugog svj. rata, brizljivo armirani, kako bi ih bilo sto teze razoriti.

VAZNIJI DOGADAJI

Na otoku su nadeni tragovi zivota jos iz neolita i rimskog doba, a na njemu su se zadrzavali i Iliri iz plemena Liburna.

1298.

  • Opcina Sibenik daruje novoosnovanoj sibenskoj biskupiji cijeli otok Zlarin s dvadeset kuca u kojima zivi 70 stanovnika.

    1412.

  • Zlarinjani se spominju kao poznati koraljari.

    1447.

  • Juraj Sizgoric opisuje Zlarin u svom djelu "De situ Illyricae et civitate Sibenici".

    1458.

  • Bratovstina Gospe od Raselja ima svoj pravilnik, sto je prva cakavska matrikula na latinici.

    U mletacko je doba u Zlarinu bila smjestena vojna posada, koja je cuvala pomorce od uskoka, gusara i Turaka.

    1603.

  • U Zlarinu se pocinje voditi maticne knjige.

    1621.

  • Izgradena u uvali Bucini, u sklopu ljetnikovca sibenske vlastele, crkvica u kojoj je bila jedna slika iz Tizijanove skole.

    1649.

  • Sibenske obitelji bjeze na Zlarin pred kugom.

    1701.

  • Izgraden zvonik zupne crkve.

    1714.

  • Pregradena crkva Gospe od Raselja.

    1735-40.

  • Izgradnja nove zupne crkve na temeljima stare.

    1809-14.

  • Marsal Marmont, Napoleonov zapovjednik Ilirskih provincija, u nekoliko navrata boravio u Zlarinu (u Miskovoj kuci - Misko=jedan od autora).

    1810.

  • Osnovana osnovna skola.

    1826.

  • Zlarin postaje opcinsko mjesto.

    1828.

  • Reosnovana osnovna skola.

    1835.

  • Od kolere u Zlarinu umire preko 70 ljudi.

    1839.

  • Izgraden toranj s javnim satom (popularni "Leroj").

    1843.

  • Zlarin prestaje biti feudalni posjed sibenske biskupije.

    1852.

  • Zlarinska skola postaje opcinskom.

    1878.

  • Izgradeno novo groblje.

    Krajem 19. i pocetkom 20. st. Zlarin prozivljava svoj vrhunac ekonomskog razvoja ("zlatno doba jedrenjaka", konjunktura vina, slobodno koraljarenje...).

    1909.

  • Obnovljen sat na Leroju.

    1929.

  • Izgradena mala termoelektrana koja je sluzila potrebama snabdijevanja mjesta el. energijom i osvjetljavanju ulica javnom rasvjetom.

    Za vrijeme Drugog svj. rata stanovnistvo Zlarina pruzalo je otpor fasistima i odrzavalo veze s glavnim partizanskim stabom na tom podrucju, na poluotoku Srimi, izmedu Sibenika i Vodica. I kasnije su mnogi Zlarinjani postigli visoke cinove u tadasnjoj JRM i JNA (general-major Ante Kranjac, admiral Ljubo Truta). Zlarin je u toku rata nekoliko puta bombardiran.

    Nakon Drugog svj. rata JRM na rtu Marinu gradi svoju kasarnu.

    1956.

  • Zlarin podmorskim kabelom spojen na drzavnu energetsku mrezu Jugoslavije.

    1972.

  • Otvorena mala telefonska centrala sa 60 brojeva; uvedena stalna brodska veza sa Sibenikom.

    1973.

  • Po prvi puta odrzana tradicionalna zlarinska festa "Srdelada".

    1974.

  • Na Leroj postavljen elektronski sat.

    1976.

  • Od rta Jadrije na poluotoku Srimi (gdje je Misko pio Heineken s okusom slanih srdela - imate njegovu preporuku), do Malpage na Zlarinu polozene vodovodne cijevi; na otoku izgradeno 8 km vodovodne mreze.

    1977.

  • Na Sarinoj rivi, drugom po duljini gatu u zlarinskoj luci, postavljen spomenik od dva velika brodska sidra, posvecen svim zlarinskim pomorcima i iseljenicima.

    1991.

  • Topnicka baterija Hrvatske vojske sa Zirja balistickom pogreskom pogodila srediste mjesta, na srecu bez ozlijedenih; raspustena kasarna JRM na Marinu.

    1992.

  • Obnovljena i prosirena stara telefonska centrala.

    1995.

  • Misko se vratio na Zlarin (na zalost lokalnih fakera).

    ZANIMLJIVOSTI

    Zasad smo od zanimljivosti uspjeli skupiti slijedece:

    Zlarinski najvisi vrh, Klepac, visok je 169 metara.

    Zlarin ima najdulju otocnu rivu u Hrvatskoj. Puna duljina iznosi 127,5 metara.

    Zlarinska je zupna crkva izgradena malo dalje od sredista mjesta, a neki taj polozaj objasnjavaju izvorom koji se navodno nalazi ispod glavnog oltara. Naime, tokovi podzemnih voda stvaraju depresivno i pokajnicko raspolozenje. Kako bilo da bilo, ostaje cinjenica da ispred crkve danas stoji bunar koji se vjerojatno puni vodom iz tog izvora.

    Legenda o nastanku crkve Gospe od Raselja, koja je podignuta na prilicno udaljenom mjestu, kazuje da je crkva isprva trebala biti sagradena na Klepcu. Medutim, skupina ljudi pronasla je na jednom stablu na mjestu danasnje crkve sliku Bogorodice. Uzeli su sliku i odnijeli je na Klepac. Drugog dana slika je ponovno bila na tome mjestu. Stoga su odlucili izgraditi crkvu upravo na tome mjestu.

    To bi bilo sve zasad. Ako imate jos neke zanimljivosti, molimo vas obratite nam se.

    Ako vam je DOSTA... bjezite!

    Yahoo - Oni nemaju nas, ali mi imamo njih
    Altavista - alternativa
    Sibenik - Da vidite centar
    Prvic Luka na Mrezi
    Site sa cool arhivama, bacite oko
    (hvala Igoru na linku)

    Ili ubacite svoj komentar u gostoknjigu:

    Ubaci komentar! (Sign guestbook) Guestbook by GuestWorld Vidi komentare ostalih (View guestbook)

    Hrvoje Kusanic (Fevoje) plutacha@yahoo.com
    Kresimir Mederal (Misko) miskec4096@hotmail.com
    VRH STRANICE