|
Iako na području Drijenče nema evidentiranih
pouzdanih materijalnih ostataka iz prapovijesnog perioda,temeljem
arheoloških nalaza u neposrednoj udaljenosti na području Majevice,možemo
sa sigurnošću tvrditi da je područje Drijenče bilo naseljeno još u mlađem
neolitskom periodu (4.000 godina prije Krista).
Nedaleko
od Drijenče jedan lokalitet između sela Humci,Brezje i Miladići nosi naziv
Crkvica. Sam naziv upućuje na arheološko nalazište iz doba Rimljana (I do
V stoljeće).
Nešto više
građe postoji za srednjovjekovni period ovog područja.Budući da je ovo
područje na sjevernoj periferiji srednjovjekovne bosanske države,njegovu
srednjovjekovnu povijest ni u kojem slučaju ne možemo identificirati sa
srednjovjekovnom poviješću oblasti Soli.
Srednji vijek ovog
područja ,koje zauzima zapadni masiv Majevice, može se izjednačiti sa
povijesnim događajima koji su vezani za utvrđeni grad Srebrenik,koji je
pao pod Turke 1512. godine.Cijelovitu srednjovjekovnu sliku Majevice
,mogli bi dobiti samo istraživanjem mađarskih arhiva,dok na temelju
domaćih raspoloživih podataka ne možemo tvrditi da je majevičko područje
djelilo sudbinu oblasti župe (administrativne jedinice) Soli za vrijeme
bosnanske državne samostalnosti.
Dva srednjovjekovna
utvrđena grada,Srebrenik na zapadnom i Teočak na istočnom masivu
Majevice,bili sui vezani putem koji je prolazio kroz Drijenču i dalje
nastavljao preko Jablanice prema Teočaku, a od čega jean krak vodio prema
dolini Drine.
Ovo se područje nalazilo od 1464. godine
sve do dolaska Turaka 1512. godine u sastavu Srebreničke banovine u
posjedu Mađara.Taj period predstavlja punu vlast Mađara nad ovim
područjem.Neoborive dokaze o političkom,etničkom i kulturnom
uticaju.Mađara u ovim krajevima pružaju stećci ili "mađarska groblja" kako
ih u ovim krajevima zovu.Dok se u ostalim djelovima Bosne i Hercegovine
sve starine i materijalni ostatci iz prošlosti prepisuju Grcima, to se
ovdje prepisuje Mađarima.
Prema predanju
na lokalitetu "Crkvice" u Humcima bila je katolička crkva koju su
izgradili Mađari.Oni su podigli još mnogo drugih (katoličkih) crkava na
širem području Majevice (Teočak i Koraj).
Padom pod Turke
Majevica će ostati pod njihovom vlašću sve do dolaska Austrije (1878.
godine). U administrativnom pogledu ovo područje za vrijeme turske
uprave pripadalo je Zvorničkom sandžakua nahiji (kotaru) Visori.Visori su
tada bili veće naselje i njima su pripadali današnji zaseoci Drijenče:
Perivoj,Toljaci i dio Bučja.Preko Šibošnice i Visora Drijenča je u turskom
periodu bila povezana sa Gornjopm Tuzlom koja je u to vrijeme bila
trgovište za ovaj kraj.Brčko će tu ulogu preuzeti tek krajem 18. stoljeća.
Prvi
svijetski rat donio je ovdje kao i u drugim djelovima Bosne mnoge nevolje, a posebno će biti
zapamćena ona s kraja 1918. godine, kada je od opasnog gripa " španjolske
groznice" umrlo dosta stanovništva.Umrli su kopani u tzv."kužnim
grobljima". Na području Drijenče ima pet kužnih groblja.
Drugi svijetski rat, kao
i neposredni poratni period, uzeo je visoku cijenu , kako od strane
pobjednika tako i od strane pobjeđenih. Odgovor na te nevolj manifestirat
će se kasnije političkim i osobito ekonomskim migracijama mlađeg
naraštaja Drijenče.
U domovinskom ratu 1991-1995, Drijenča je preživjela "Golgotu" i teške
dane.Tokom rata Drijenča je postala prva i odsudna crta odbrane čitavog
Tuzlanskog bazena.A nakon ovog rata iz Drijenče se iselilo mnogo mladog
stanovništva. |
