BOSANSKO-HERCEGOVAČKI    NEW YORK TIMES

Izlazi svakog utorka

broj#226

federalnog Parlamenta, član Međureligijskog vijeća, predsjednik Jevrejske zajednice BiH govori za  SabaH o radu Komisije za istinu i pomirenje, Odluci Ustavnog suda o  konstitutivnosti naroda, te slučaju “Sarajevske Hagade”

POSTUPAK U KOJI ĆE UĆI KOMISIJA ZA ISTINU I POMIRENJE VAŽNIJI JE I KORISNIJI  OD FORMALNOG IZVINJENJA

Razgovarala: Sanda HRKIĆ

Komisija za istinu i pomirenje namjerava napraviti široku bazu podataka  koristeći svjedočenja ljudi koji su preživjeli rat u BiH. Njeno formiranje  će ići zajedno s radom Haškog tribunala, a naročitu pažnju posvetit će onim  elementima koji nikad neće doći pred Haški tribunal. Za 30 mjeseci rada  komisije bit će utrošeno 12 do 15 miliona dolara, što je jedan posto od  milijardu i potsto miliona dolara koliko se godišnje troši na održavanja  mira.  

Uključeni ste u aktivnosti oko formiranja Komisije za istinu i pomirenje u  BiH. Šta je ustvari ta komisija i šta se od nje može očekivati?

 - Ta ideja je nastala u okviru Međureligijskog vijeća, a u cilju  prevazilaženja posljedica rata. Međutim, kako razne vjere različito  pristupaju samom terminu istine i pomirenja, onda je tu aktivnost preuzela  mreža od više od stotinu nevladinih organizacija u BiH koja je zajednički  formirala Udruženje građana “Istina i pomirenje” sa ciljem uspostavljanja  istoimene komisije. Svi mi mislimo da znamo šta se desilo u BiH. Međutim,  pored toga što smo bili žrtve rata bili smo i žrtve propagadne koja nam je  zatvorila vidike na svim stranama. Nažalost, ovdje su bile  najmanje tri strane, svako zna da je bilo žrtava i svako zna de se branio od  onih drugih, a istovremeno nije spreman da prihvati da su ti hrabri momci što su nas branili na drugim stranama počinili nešto što nije za pohvalu.  Rat u BiH je zaustavljen Dejtonskim  mirovnim sporazumom bez pobjednika i  pobijeđenih. Možda je pošteno reći da smo svi mi gubitnici. Međutim, naa sve  tri strane su napisane istorije u kojima crno na bijelo ili između redova  piše da su naše komšije naši neprijatelji. Živjeti u takvom okruženju i tako  vaspitati djecu znači za 20 ili 30 godina imati novi rat. Te je glavni  zadatak buduće Komisije za istinu i pomirenje pravljenje široke baze  podataka koristeći svjedočenja svih ljudi koji su preživjeli rat u BiH.  Želja je da se napravi istorija BiH o tih pet teških godina između novembra  1990. godine kad su održani prvi demokratski izbori, pa do decembra 1995.  godine kad je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Ta komisija bi trebalo da  pruži mogućnost svim žrtvama da kažu šta im se desilo, a pred komisijom bi  se trebali pojaviti i neki od onih koji se mogu nazvati prekršiocima koji su  počinili neka ne baš pohvalna djela zbog kojih ne mogu mirno spavati. Treća,  nimalo zanemarljiva grupa su ljudi koji su pomagali pripadnike druge vjere  ili stanovnike iz drugog entiteta i zato postali “izdajice roda svoga”. I  njih treba čuti i sačuvati njihovo svjedočenje, jer su svi ti ljudi  dokazali da se i u najtežim vremenima može biti čovjek. Formiranje Komisije  za istinu i pomirenje će ići paralelno sa radom Haškog tribunala koji je  nezamjenljiv za kažnjavanje svih ratnih zločinaca bez obzira s koje strane  dolazili, a nažalost i u odbrambenim akcijama se mogu činiti ratni zločini  prema ženevskim konvencijama i protokolima. 

čime će se još baviti komisija i koliko vremena će trebati da zaživi?

 - Niko još nije naučio da pliva prije nego je skočio u vodu. Napravljen je  Nacrt zakona o komisiji za istinu i pomirenje koji uskoro treba ući u  parlamentarnu proceduru. Šest mjeseci nakon stupanja na snagu zakona trajat  će pripremni radovi na imenovanju članova, ekipiranju ureda i drugih  formalnih priprema za početak rada. Nakon toga će se 18 mjeseci na 13  lokacija u BiH skupljati svjedočenja ljudi koji imaju šta reći o proteklom  ratu, da bi nakon tog perioda komisija imala još šest mjeseci za finalni  izvještaj sa preporukama koje će bh. parlament, ako ga bude smatrao  zadovoljavajućim, usvojiti i zadužiti Vijeće ministara da ga jednom godišnje  izvještava o postignutim rezultatima, odnosno šta je od predloženih rješenja  implementirano. Kako će sve teći zasad možemo samo pretpostaviti imajući u  vidu slične komisije koje su djelovale u Južnoj centralnoj Americi i Južnoj  Africi. Nedavno su formirane i komisije u istočnom Timoru i Sierra Leoneu, a  uskoro će biti formirana i komisija u Ruandi. Znači, zadatak takvih komisija  je da paralelno uz sudske organe, u našem slučaju Haškog tribunala, pomogne  da se razumije šta se, kako i zašto desilo, te šta treba preduzeti da se  takve stvari ne bi ponovile. Komisija nije sud niti istražni organ, ali je  to mjesto koje treba biti otvoreno za svakoga ko želi ispričati svoja  iskustva kako bismo iz te usmene istorije stvorili bazu podataka. Komisija će naročitu pažnju posvetiti onim elementima koji nikad neće doći pred  Haški tribunal,i to naprimjer šta su mediji uradili za vrijeme rata i koliko  ih trebamo kriviti za širenje jezika mržnje. Mi sa medijima radimo i sad u  pripremnom periodu kako bi od dijela problema postigli dio rješenja, jer nam  itekako mogu pomoći u procesu pomirenja. Isto tako treba osvijetliti i ulogu  vjerskih zajednica u proteklom ratu. Sasvim je jasno da rat u BiH nije bio  vjerski, ali da su vjerske zajednice bile zloupotrebljene od strane  političara. Nažalost, moramo prihvatiti i činjenicu da je dosta vjerskih  službenika zloupotrijebilo svoj položaj. Miješaju često vjeru i nacionalnost  i misleći da sve što je dobro za moj narod dobro i za moju vjeru, mada je  jasno da je svaki zločin u ime vjere najveći zločin protiv vjere,  jer nema  te vjere koja propagira, zagovara i podstiče zločine. Komisija će ispitati i  ulogu političkih partija koje također neće biti pozvane u Hag, ulogu  međunarodnih organizacija prisutnih u ratu u BiH. Sve bi to trebalo da nađe  mjesto u konačnom izvještaju komisije za istinu i pomirenje i narednih  godina da se kroz izvještaj vlade o postignutim rezultatima isključi  mogućnost ponavljanja takvih grešaka. 

Koliko će koštati rad komisije i ko će ga finansirati? Vjerujete li u uspjeh  u radu? 

- Sad je teško odgovoriti na pitanje o uspjehu u radu, ali sve prognoze  govore da će rad te komisije poboljšati međuetničko povjerenje i odnose za  najmanje 40 posto. Ako se uzme da bi rad komisije u tih 30 mjeseci trebao da  košta 12 do 15 miliona dolara, onda je ovo svega 1 posto od milijardu i  petsto miliona dolara koliko se godišnje troši na održavanje mira. Ako se  postigne taj minimalni rezultat od 40 posto poboljšanja odnosa dobit ćemo  mnogo više od uloženog. Komisija bi trebalo da se finansira iz državnog  budžeta i stranih donacija i već sad imamo obećana određena sredstva.  Komisija će imati sedam članova iz svih dijelova BiH, raznih etničkih  grupa-ljudi koji učivaju povjerenje svih građana naše zemlje. Ako u ovoj  zemlji nema ljudi kojima svi možemo vjerovati onda ona definitivno nema šanse da opstane. 

Mnogo se u posljednje vrijeme pominje pojam izvinjenja kao način da se, da  tako kažemo, zaglade odnosi. Vjerujete li u moć izvinjenja? 

- Izvinjenje koje dolazi od pojedinaca koji ni na koji način nisu krivi za  protekla dešavanja je, čini se, forma koja nema prave sadržine. Visoko  cijenim gest Vili Branta koji je 1967. godine kleknuo na temeljima  Varšavskog geta tražeći oprost za njemački narod, ali  taj isti Brant je  cijeli rat proveo kao antifašistički borac u Norveškoj i najmanje se on  treba izvinjavati za ono što su Nijemci u vrijeme holokausta uradili  Jevrejima. Stoga, nisam siguran da se u današnjim uvjetima, neki od  aktuelnih političara bilo u Hrvatskoj ili SRJ, ima obavezu da se izvini. To  trebamo očekivati od naših susjeda, trebamo se pomoriti s našim komšijama.  Moramo učiniti da svako ko je bio zaveden shvati da je bio na krivom putu i  to mnogo više znači nego formalno izvinjenje koje se lako može dati, ali  malo znači. Zato mislim da će sam postupak u koji će ući Komisija za istinu  i pomirenje mnogo važniji i korisniji od formalnog izvinjenja. Teško je  očekivati da će ova zemlja dobiti izvinjenje za sve što se desilo od nekoga  ko se zove Karadžić ili Mladić, i umjesto toga oni trebaju za svoja nedjela  odgovarati pred Haškim tribunalom. Odgovarati u Hagu trebaju i svi ostali  koji su se ogriješili o ljudska ili Božija pravila, a ne da se iskupe time što će reći izvinite nismo htjeli ili nismo znali. 

Česta su mišljenja da bi se mnogi novinari trebali naći na optuženičkoj  klupi u Hagu ? 

- Naravno. Hag nema mandat da sudi onoga koji je nešto ručno napisao,  međutim ako na stotine ljudi to potvrdi onda sigurno znamo kakvo nam  novinarstvo ne treba i šta treba da se oni odmah u početku onemoguće u radu,  jer je uvijek bolje spriječiti nego liječiti. Naravno, ja se ne zalažem za  cenzuru štampe, ali sigurno treba uvesti normalnu kontrolu od samih medija  kao što se već radi putem Regulatorne agencije za komunkicaije i Vijeća za  štampu. 

Uključeni ste i u rad Međureligijskog vijeća BiH, a nedavno je u okviru toga  potpisan i Memorandum o rekonstrukciji vjerskih objekata? 

- Vijeće je počelo s radom 1997. godine pokušavajući uskladiti rad vjerskih  zajednica u našoj zemlji na onim pitanjima od zajedničkih interesa. Izdali  smo “Glosar” sa objašnjenjima osnovnih religijskih pojmova, pokrenuli radio  emisiju “Susret” o pristupu raznih vjeskih zajednica istom problemu  pokazujući sličnosti vjera. Nedavno je potpisan i Memorandum o zajedničkom  pristupanju rekonstrukciji po jednog teško oštećenog ili uništenog vjerskog  objekta u proteklom ratu zajednički prikupljenim sredstvima. Projekt je  podržala Misija UN-a u BiH i trajat će dvije do tri godine. Međutim, to i  nije tako dugo ako se zna da i najduži put počinje prvim korakom, a ovo je  prvi korak zajedničkog rada na obnovi vjerskih objekata u BiH. 

Visoki predstavnik za BiH imenovao Vas je za predsjedavajućeg Ustavne  komisije federalnog parlamenta sa ciljem da ta komisija napravi prijedlog  amandmana na federalni Ustav da bi se implementirala Odluka Ustavnog suda  BiH o konstitutivnosti naroda. Šta mislite o dešavanjima vezanim za  usaglašavanje Sporazuma u oba bh. entiteta i da li će biti ponovno potrebna  Petricheva intervencija ? 

- Bilo bi vrlo žalosno ukoliko se mi u BiH ne budemo mogli dogovoriti o  implementiranju odluke Ustavnog suda, nego nam za sve treba tutor u liku  stranca koji će nam je nametnuti. Trebamo znati da će to nametanje biti  nametanje cijeloj zemlji, ne jednom od entiteta. Cijeli svijet nas gleda kao  jedinstvenu zemlju. U toj zemlji moramo naći ljude koji će moći naći  zajednički jezik za prevazilaženje problema. Onog trenutka kad visoki  predstavnik bude prinuđen da neke od tih odrednica nametne to će biti novi  poraz BiH i dokaz da ne može sama da postoji. To bi bilo vrlo tragično.  Nametnuti ustavno rješenje jednoj zemlji koja hoće biti članica UN, Vijeća  Evrope  ali jednog dana i EU, a ne može donijeti ono što joj vlastiti ustav  propiše bio bi veliki poraz.  

Kako žive Jevreji u RS i BiH uopće?

 - Jevrejska zajednica u BiH ima šest općina i to: Sarajevu, Zenici, Tuzli,  Mostaru u FBiH i Doboju i Banja Luci u RS. Njima pripada i kulturno  prosvjetna i humanitarna organizacija LA Benevolencija formirana 1892.  godine. Jevrejska zajednica u Sarajevu je etablirana 1565. godine, pedesetak  godina nakon udaranja temelja Sarajevu. Svih ovih godina Jevreji su u  Sarajevu i BiH “u svojoj vjeri na svojoj zemlji”. Istina, po otomanskim  propisima  nemuslimanima nisu smjeli posjedovati zemlju tako da zemlja nije  pripadala Jevrejima, ali puno kuća jeste jer su ih smjeli graditi. Po  katastarskim knjigama Sarajeva se vidi koliko je jako jevrejsko prisustvo,  jer je prije Drugog svjetskog rata Sarajavo imalo tek oko 70.000 stanovnika  sa oko 12.000 Jevreja. Od tog broja u Drugom svjetskom ratu je stradalo oko  10.000 Jevreja, a njihova imena su bila uklesana na spomeniku Vraca koji je  sad teško oštećen. Međutim, taj plamen jevrejskog života ovdje se nikad nije  gasio i nakon Drugog svjetskog rata više od 90 posto njih se vratilo u  Sarajevo, jer je nostalgija jedna od klasičnih jevrejskih bolesti. Istina u  proteklom periodu u FBiH su određene funkcije bile ograničene samo na  Bošnjake i Hrvate, ali vjerujem da će nakon implementacije Odluke Ustavnog  suda sva ta mjesta biti otvorena za tri konstitutivna naroda i ostale. U  RS-u takvih ogranicenja nije bilo, ali zbog malog broja Jevreja na tom  području teško je očekivati veliko jevrejsko prisustvo na vodećim  funkcijama. 

Molim Vas da nam ispričate dio zanimljive istorije “Sarajevske Hagade”?

 - Priča o Sarajevskoj  Hagadi je na pragu legende. Taj manuskript iz Španije  iz 14 vijeka svojim je čudesnim životom uspio dokazati da ljepota i  umjetnost može preživjeti. Sarajevska Hagada je preživjela tri rata, nikad  je niko nije uspio uništiti, a od takvih pokušaja spašavali su je pripadnici  drugih naroda. Tako je ona postala simbol dugovječnosti, tolerancije i  međusobnog zajedničkog života. U posljednjih sto godina otkad je u posjedu  sarajevskog Zemaljskog muzeja, sarajevska Hagada nikad nije bila javno  izlagana. Sad je pri kraju priprema sobe u tom muzeju koja će imati svu  sigurnost, stalnu vlažnost, konstantnu temperaturu u kojoj će Hagada biti  izložena zajedno sa ostalim dragocijenostima muzeja i pristupačna svima koji  su zainteresirani da vide taj manuskript u originalu.   

Poruka našim ljudima u dijaspori? 

- Mislim da ti ljudi koji trenutno žive u svijetu ne mogu finansijski  pomoći BiH, ali su oni most između naše zemlje i zemlje njihovog trenutnog  boravka koji treba da pomogne BiH u njenom oporavku i razvoju. Međutim, ja  se bojim da ćemo zbog trenutnih zakonskh propisa izgubiti mnogo više ljudi  nego u ratu, jer će gotovo 400.000 Bosanaca i Hercegovaca koji su već dobili  državljanstva zemalja u kojima trenutno žive krajem ove godine biti  prisiljeni odreći se jednog državljanstva ukoliko BiH dotad ne potpiše  sporazum s tim državama o dvojnom državljanstvu. Sad je već april, a nijedan  taj sporazum nije potpisan. To diplomatskim putem ide sporo i zato je  potrebno taj rok produžiti ili iznaći druga rješenja. Ova zemlja nema  interesa da se trajno odrekne svih tih ljudi.