HAMZIBEGOVA DZAMIJA U SANSKOM MOSTU-1992 GOD.

U jesen 1993 godine dobio sam poziv da se moram javiti na radnu obavezu na dzamiju u gradu koja je vec bila dva puta minirana. Javio sam se nekom inz. Iz Dabra i on mi je rekao da cu zajedno sa nekim radnicima iz G.P «20 Oktobar» vrtati rupe  na kupolama od dzamije da bi oni mogli kasnije da ih miniraju. Mineri koji su bili tu pokusavali su vise dana da ih razbiju ali nisu uspjeli jer je dzamija bila sagradena od dobrog betona i zeljeza. Od jakih detonacija popucali su svi prozori na SIP-ovoj zgradi i kucama okolo dzamije tako da su se srbi koji su zivjeli ili radili oko dzamije pobunili. Nakon nekoliko bezuspjesnih dana miniranje dzamije je prestalo.Desio se jedan interesantan detalj koji necu zaboraviti. Naime dok smo vrtali rupe na jednoj od kupola jedan od radnika iz G.P. Pasalija Zdravko iz Dabra krenuo je pod kupolu. Upozorio sam ga da neide ispod kupole jer nema sta da tamo trazi i moze da mu se dogodi nesreca. Posto je bio i malo luckast nije se vratio i otisao je ispod kupole.

U decembru mjesecu 1993 god. Nalazio sam se na radnoj obavezi u komunalnom preduzecu  zajedno sa Mustafom, Senadom. S, Reufom, rahmetli Zucko, inz. Unkic i mnogim Sanjanima koji su jos bili ostali. Morali smo raditi sve teske fizicke poslove koje nam narede. Morali smo cistiti smece po gradu, cistiti pijacu, kopati razne rupe, kopati grobove, cijepati drva i unositi ih,kreciti hotel "Sanus"i skolski centar i mnogo drugih teskih poslova.

U decembru 1993 god. na prvi dan ramazana mjeseca kada vecina muslimana posti, nas nekoliko iz komunalnog radnog voda  morali smo da idemo na dzamiju i da se javimo Duri Copicu, advokatu i nekadasnjem pravniku iz SIP-Sana i inz.Milosevicu koji su vec bili na dzamiji zajedno sa mnogo muslimana iz grada i Sehovaca. Dosta ih je bilo koji su postili kriomice jer se nije smilo znati. Snjeg je tog dana padao tako gusto da se nista nije vidjelo. Bilo je jako hladno a mi smo morali sa lopatama i krampovima da srusimo dzamiju do temelja jer je tako kazao Duro da je njemu naredeno. Toliko su bili cetnici pogani da su izabrali  bas taj dan da bi nas sto vise ponizili i uvrjedili. Da bi ispao sto «ljepsi» kod nas koji smo morali radili Copic je u toku dana donio i litru konjaka  da bi nas «pocastio» zato sto moramo rusiti dzamiju rucno. Ponekad  bi otisli kod rahmetli Zucka-tapetara koji je imao kucu preko puta dzamije ili kod Seje obucara u istom sokaku  da se malo ogrijemo i prisusimo jer je snijeg padao nemilice.

Pred samu vece, kad su se muslimani mrsili nakon posta, mi smo uz pomoc teskih masina i kamiona iz Emisa srusili i ocistili sve gje je nekada bila dzamija. Poslije su tu srbi ostavljali konje i kola a bio je na tom terenu i jedan kiosk.

Ovu sliku sam uslikao  pocetkom oktobra mjeseca 1992 god kada je bilo zabranjeno ici u Mahalu jer cetnici nisu dozvoljavali kretanje.Krajem oktobra  spremao se jedan konvoj iz Prijedora za Hrvatsku. Posto mi je sestra isla s tim konvojem odlucio sam da uslikam Hamzibegove dzamiju koja je bila minirana odmah na pocetku okupacije Sane. Imao sam na sebi jaknu slicnu vojnickoj tako da sam prosao kraj punkta koji je bio na raskrsnici prema Mahali i Muhicima. U dzepu sam imao aparat za slikanje. Usao sam u sokak izmedu Malicevica kuce i Cordica kuce , pogledao ljevo, desno, napred nazad i kad sam vidio da nema nikoga  izvadio sam aparat za slikanje iz dzepa i uslikao dzamiju. Nerazmisljajuci ni o cemu. Ponovo sam stavio aparat u dzep i otisao sam kuci. Nikome nisam rekao da sam uslikao dzamiju. Film sam dao sestri da ponese sa sobom.Tek kad je otisla poceo sam da razmisljam sta ako ga nadu cetnici ? Mogu je optuziti za spijunazu i streljati je a to se moglo desiti i meni da su me uhvatili kad sam slikao dzamiju. Na svu srecu sve se dobro zavrsilo i ona je sretno stigla u Svedsku a sa njom i film. Kad sam i ja stigao zajedno sa familijom u Svedsku 1 maja 1995 godine dao sam da se uradi velika slika koju imam na zidu i koja me podsjeca na sve strahote rata u Bosni..

Nakon rata u julu 1997 godine na istom tom mjestu polozen je kamen temeljac za novu dzamiju. Kamen temeljac polozio je general, tadasnji gradonacelnik Sanskog Mosta Mehmed Alagic, a nova i jedna od najljepsi dzamija u Bosni i Hercegovini otvorena je u augustu mjesecu 2000 godine pred nekoliko stotina hiljada gradana  iz cijele Bosne i Hercegovine koji su dosli u Sanski Most.  

NA POCETAK