HAMZIBEGOVA DZAMIJA U SANSKOM MOSTU-1992 GOD.
U jesen 1993 godine dobio sam poziv da se moram javiti na radnu obavezu na dzamiju u gradu koja je vec bila dva puta minirana. Javio sam se nekom inz. Iz Dabra i on mi je rekao da cu zajedno sa nekim radnicima iz G.P «20 Oktobar» vrtati rupe na kupolama od dzamije da bi oni mogli kasnije da ih miniraju. Mineri koji su bili tu pokusavali su vise dana da ih razbiju ali nisu uspjeli jer je dzamija bila sagradena od dobrog betona i zeljeza. Od jakih detonacija popucali su svi prozori na SIP-ovoj zgradi i kucama okolo dzamije tako da su se srbi koji su zivjeli ili radili oko dzamije pobunili. Nakon nekoliko bezuspjesnih dana miniranje dzamije je prestalo.Desio se jedan interesantan detalj koji necu zaboraviti. Naime dok smo vrtali rupe na jednoj od kupola jedan od radnika iz G.P. Pasalija Zdravko iz Dabra krenuo je pod kupolu. Upozorio sam ga da neide ispod kupole jer nema sta da tamo trazi i moze da mu se dogodi nesreca. Posto je bio i malo luckast nije se vratio i otisao je ispod kupole.
Nakon nekoliko dana morao sam ici zajedno sa ostalim muslimanima koji su dobili poziv za radnu obavezu na Gradacac zajedno sa cetnicima. Tamo smo bili mjesec dana i kad sam se vratio kuci saznao sam da je Pasaliju satrao kamion na tranzitnom putu u Muhicima. Stgla ga bozija kazna.
U
decembru mjesecu 1993 god. Nalazio sam se na radnoj obavezi u komunalnom preduzecu zajedno
sa Mustafom, Senadom. S, Reufom, rahmetli Zucko, inz. Unkic i mnogim Sanjanima
koji su jos bili ostali. Morali smo raditi sve teske fizicke poslove koje nam
narede. Morali smo cistiti smece po
gradu, cistiti pijacu, kopati razne rupe,
kopati grobove, cijepati drva i unositi ih,kreciti hotel "Sanus"i
skolski centar i mnogo drugih teskih poslova.
U decembru 1993 god.
na prvi dan ramazana mjeseca
kada vecina muslimana posti, nas nekoliko iz komunalnog radnog voda
morali smo da idemo na dzamiju i da se javimo Duri Copicu, advokatu i
nekadasnjem pravniku iz SIP-Sana i inz.Milosevicu koji su vec bili na dzamiji
zajedno sa mnogo muslimana iz grada i Sehovaca. Dosta ih je bilo koji su postili
kriomice jer se nije smilo znati. Snjeg je tog dana padao tako gusto da se nista
nije vidjelo. Bilo je jako hladno a mi smo morali sa lopatama i krampovima da
srusimo dzamiju do temelja jer je tako kazao Duro da je njemu naredeno. Toliko
su bili cetnici pogani da su izabrali bas
taj dan da bi nas sto vise ponizili i uvrjedili. Da bi ispao sto «ljepsi» kod
nas koji smo morali radili Copic je u toku dana donio i litru konjaka da bi nas «pocastio» zato sto moramo rusiti dzamiju rucno.
Ponekad bi otisli kod rahmetli
Zucka-tapetara koji je imao kucu preko puta dzamije ili kod Seje obucara u istom
sokaku da se malo ogrijemo i
prisusimo jer je snijeg padao nemilice.
Pred samu vece, kad su se muslimani mrsili nakon
posta, mi smo uz pomoc teskih masina i kamiona iz Emisa srusili i ocistili sve
gje je nekada bila dzamija. Poslije su tu srbi ostavljali konje i kola a bio je
na tom terenu i jedan kiosk.
Ovu sliku sam uslikao pocetkom oktobra mjeseca 1992 god kada je bilo zabranjeno ici
u Mahalu jer cetnici nisu dozvoljavali kretanje.Krajem oktobra
spremao se jedan konvoj iz Prijedora za Hrvatsku. Posto mi je sestra isla
s tim konvojem odlucio sam da uslikam Hamzibegove dzamiju koja je bila minirana
odmah na pocetku okupacije Sane. Imao sam na sebi jaknu slicnu vojnickoj tako da
sam prosao kraj punkta koji je bio na raskrsnici prema Mahali i Muhicima. U
dzepu sam imao aparat za slikanje. Usao sam u sokak izmedu Malicevica kuce i
Cordica kuce , pogledao ljevo, desno, napred nazad i kad sam vidio da nema
nikoga izvadio sam aparat za
slikanje iz dzepa
i uslikao dzamiju. Nerazmisljajuci ni o cemu. Ponovo sam stavio
aparat u dzep i otisao sam kuci. Nikome nisam rekao da sam uslikao dzamiju. Film
sam dao sestri da ponese sa sobom.Tek kad je otisla poceo sam da razmisljam sta
ako ga nadu cetnici ? Mogu je optuziti za spijunazu i streljati je a to se moglo
desiti i meni da su me uhvatili kad sam slikao dzamiju. Na svu srecu sve se dobro
zavrsilo i ona je sretno stigla u Svedsku a sa njom i film. Kad sam i ja stigao
zajedno sa familijom u Svedsku 1 maja 1995 godine dao sam da se uradi velika
slika koju imam na zidu i koja me podsjeca na sve strahote rata u Bosni..
Nakon rata u julu 1997 godine na istom tom mjestu
polozen je kamen temeljac za novu dzamiju. Kamen temeljac polozio je general,
tadasnji gradonacelnik Sanskog Mosta Mehmed Alagic, a nova i jedna od najljepsi dzamija u
Bosni i Hercegovini otvorena je u augustu mjesecu 2000 godine pred nekoliko stotina
hiljada gradana iz cijele Bosne i
Hercegovine koji su dosli u Sanski Most.