Evo, nakon poduže planinarske
apscinencije ukazala mi se prilika pridružiti se đurđevačkim
planinarima, pa smo tog subotnjeg jutra Željko, Milica, Marijana, Mladen,
Tihomir, Bojan, Domagoj, Jasen i ja krenuli put Zavižana .
Nakon bure u Senju, dočekala nas je bura i na Oltarima, odakle
smo nastavili prtiti prema Zavižanu . 2,13 MB , 30 foto
15.08.2008.
Kao što ste primjetili Nataša & ja nemamo već duže vrijeme nikakvih
planinarskih aktivnosti .
U želji da barem jedan dan provedemo na suncu , tog subotnjeg jutra
Nataša i ja zaputili smo se na Klek Nakon 200km i dva sata vožnje dolazimo
do rodnog grada Ivane-Brlić Mažuranić , i onda još cca. pola sata
vožnje prema toj mitskoj planini i carstvu Vještica . Cijelim putem od
Bjelovara pa sve do Bjelskog , nije se mogao vidjeti ni tračak sunca .
Cijelo nebo bila je jedna gusta i neprozirna zavjesa . Tek na ulasku u
Bjelsko oblaci su počeli popuštati sunčevim tracima . A kako je bilo dalje?
Pogledajte na fotkama .
Zajedničkom akcijom
bjelovarskih i đurđevačkih planinara ostvaren je jedan lijep pohod
u Julijske alpe. Glavni cilj ove akcije bio je uspon na MANGART
(2679 m.) treći po visini vrh u Julijskim alpama. MANGART se nalazi
točno na granici Slovenije i Italije.Od graničnog prijelaza Predel
do pl. doma dolazi se cestom koja je pravo graditeljsko
čudo.Izgrađena je još davne 1938. god. a njezini zavoji i tuneli
predstavljali su našim vozačima pravi izazov hrabrosti. Prvi dan je
bio predviđen za posjet prirodnim i povjesnim znamenitostima uzduž
Vršića i dolinom rijeke Soče. Posjetili smo Rusku kapelicu koja je
posvećena ruskim vojnicima koji su gradeći ovdje cestu stradali od
snježne lavine.Zatim je bio posjet Kugyevom spomeniku, koritima
rijeke Mlinarice i alpskom muzeju u Trenti. U nastavku puta dio
vremena smo proveli i u Bovcu. Isti dan ispenjan je i MANGART a
zadovoljstvo je bilo tim veće što je čitava naša ekipa od 16
članova došla na vrh. Drugi dan je povratak bio preko Italije a
vračajući se ponovo u Sloveniju, posjetili smo Planicu i dolinu
Tamar. Iza toga je slijedio još i obilazak kanjona Vintgar kod
Bleda, čime smo i priveli kraju ovu vrlo uspješnu akciju.Treba
svakako spomenuti da nam je bilo naklonjeno i vrijeme. Dva lijepa i
sunčana dana, baš onakva kako planinari vole imati na svojim
putovanjima. Fotografije i zadovoljstvo koje je doneseno sa ovog
izleta ostat će nam svima u lijepj uspomeni sa željom da se opet
tako nešto ponovi i ostvari.
Velika Planina je travnata visoravan na 1666m, smještena južno
od Kamniških alpa. Na visoravni se nalazi jedno od najbolje
očuvanih pastirskih naselja u Europi. Sa Velike planine pružaju se
najbolji i najljepši vidici prema vrhovima Kamniških alpa.
Krenuli smo najprije na Malu, a zatim na Veliku planinu, strmim
putem kroz šumu od sela Krivčevo sa 636m, na visoravan od 1.534m.
Nakon 3 sata hoda, izašli smo na travnati plato prošaran
mnogobrojnim škrapama, na kojemu se nalazi veliki broj pastirskih
stanova, i krava koje bezbrižno pasu . Dalje putem prema Velikoj
planini otvarali su se i predivni vidici prema Kamniškim alpama
.Nakon okrijepe u domu na Velikoj planini , krenuli smo dolje, putem
preko Dolskog grebena i za Cca 2h se spustili kod žičare na cestu
koja vodi prema Kamniškoj Bistrici. Sudionici izleta: Božo, Davor,
Ivan, Đuro Željko, Marina, Nataša i
Tibor.
12. - 15. 07. 2007. DOLOMITIU organizaciji PD "BORIK" iz Đurđevca od
12. -15. 07. održan je pohod u Dolomite, a s Milicom,Đurom, Vinkom,
Mirom, Zrinkom, Ljiljom, bila je i naša Marina. Dolomiti se
nalaze na sjeveru Italije, a plijene pažnju svojom magičnom
ljepotom kojoj se divi čitav svijet, pa im tako nisu mogli
odoljeti niti naši planinari. Tom prilikom ispenjali su najviši
vrh Dolomita MARMOLADU - 3342 m, te Mt. CRISTALO - 3216 m. Obzirom da
je putovanje trajalo svega četiri dana, opći zaključak ekipe je
bio da se ovdje treba svakako opet vratiti, ali na puuuno
višeee dana. Uz ove prekrasne fotografije, možete se malo
i rashladiti u ovim vrućim ljetnim danima.1,5MB,
31 foto
Pratili smo vremensku prognozu još od početka svibnja,
ali ovo promjenjivo i nestabilno vrijeme nije nam baš ulijevalo mnogo
optimizma za lijepim vikendom na Velebitu. Stoga smo se poveli za onom
Antinom: "Pratite prognozu, a vrijeme će biti kako nam Bog da". Tako smo se
rano jutro, u subotu, uputili pravac Zavižana putem preko Otočca i Krasna,
gdje smo ostavljajući za sobom zaseok Vukelići, ostavili i usku asfaltnu
cestu te nastavili šumskom, mjestimice blatnjavom, uglavnom vrludavom, prema
planinarskome domu Zavižan. Na Zavižanu nas je uz uvijek srdačnog domaćina
Antu Vukušića dočekao i uvijek prisutan zavižanski vjetar, te vedro vrijeme
koje kao da je bilo naručeno. Nakon okrijepe Antinom travaricom dočekušom,
ubrzo je došao i župnik Josip Jurković iz Jablanca sa kojim smo ugovorili
krštenje našeg sina Jana u kapelici Sv.Antuna koja se nalazi podno same
Zavižanske Kose. Svečanost obreda krštenja upriličili su:kuma i kum Hrvojka
i Goran, kum Božo, bake Nada i Etel, djed Andrija, teta i tetak Edita i
Dubravko, te sestrična i bratić Magdalena i Dorijan, kao i naš prijatelj
Davor, te roditelji Nataša i Tibor. Poslije krštenja počastili smo se
velebitskom janjetinom u planinarskom domu Zavižan, prošetali do vrha Vučjak
koji je na 5 min.od planinarskog doma, s čijeg vrha se pružao pogled na
Jadransko more i otoke. Ovim malim "planinarskim" izletom na Vučjak, svi
prisutni bili su oduševljeni. Kako vrijeme brzo prolazi, došlo je i vrijeme
za naš povratak sa Zavižana, sa kojeg smo ponijeli puno lijepih uspomena i
dojmova.