SIBOSNICA, NAHVIOCI, PIPERI, LUKAVICA, BRNJIK, HUMCI, SITARI...

 

Godisnji odmori i dopusti, donijeli su mnogo naseg svijeta u "Sjedinjene bosanske drzave". Opustjele bosanske kuce i sela ponovno su zivnula i dala do znanja da Bosna jos nije umrla.

Svaki insan bosanski, kada se sprema za Bosnu, razmislja kakvo ce zateci svoje ognjiste, selo i roditelje u njemu, ako ih uopce ima.

Moje odrediste ovog ljeta je tuzlanski kanton i u njemu brcansko podrucje.

Brcko je, otkad znam za sebe i otkad izucavam povijest ili historiju Bosne, bilo na nekakvoj razdjelnici svjetova i nekakav kraj ili pocetak Bosne i bosanskog u njoj.

Helem nejse, nakon duzeg vremena ponovno zakucah na vrata svojih dragih roditelja.

Kada insan dodje u svoj rodni kraj, on prvo dodje u nekakvu ambasadu ili predstavnistvo, koje se rodnom kucom zove. Kada si tu moj ahbabino stigao, lakse ti je odatle bilo gdje drugo doci i proci. Zato blago onom ko ima svoje roditelje, njihovu kucu, da ima gdje doci i proci. Ne daj Boze nikom da nejma kome doci i gdje izaci i svojim krajem proci.

Dragi moji ahbabi i dostovi, nije mi vise rodni nikako onaj iz moga djetinjstva. Ne mogu to nikako sebi objasniti ali sve mi je nekako drugacije i cini mi se, kada god dodjem, da su promjene sve vece i vidljivije. Meni se zbilja tako cini, mozda grijesim ali sve sam vise tuzniji kada dolazim a jos vise kada odlazim iz nje, moje drage majke Bosne.

Sjecam se svoga djetinjstva, punog zivih slika sretnog djetinjstva a u njemu centralne figure otac, majka, braca i sestre, dzamija, njive, skola i igraliste, korzo i asikluk, kao dekor i ukras svega moga najdrazeg i najljepseg.

Sljive su zastitni znak Brckog i okolice. Ako se ne suse u pusnicama i susarama, one se beru i prodaju sirove ili, ne daj Boze, da zavrse u rakijskoj kaci. Ovo sto sada nabrajam je proslost. Sljive vise nisu ono sto su bile, veliki broj stabala je iskrcen i propao, unisten, a sve kao rezultat ratnih razaranja.

Nije vise ni Brcko ono sto je bilo, ni Vrazici, ni Celic, ni Koraj, ni Sibosnica, a bome ni Humci. Prolazeci ovog jula kroz Nahvijoce, svratih kod svojih rodjaka i prijatelja na malo eglene uz kahvu bosansku i sok sa koridora, opet naseg bosanskog.

Eglena krenu i prica se razveza o svemu i svacemu, a ponajvise o vaktu teskom ratnom i prezivljanju u njemu i po njemu. Moj rodjo Zuhdija nam na brzinu obnovi svoja sjecanja na nekadasnje Nahvijoce.

"Moj rodjace, nasi stari naseljenici Nahvijoca su dosli iz grada Budima sa Madzarske. To su ustvari bila dva brata, koji su naselili podrucje danasnje Gornje i Dornje mahale. Stariji brat je naselio Gornju a mladjem je pripala Dornja mahala.

Normalno je bilo da se napravi dzamija, koju su napravili na sredini puta izmedju mahala. Dzamija je napravljena od nisana cosetnjaka, a bila je velicine 10:10. Znaci da je blizu mjesta, gdje je napravljena dzamija, bilo mezarje, sto govori da je tu bilo i prije dolaska ove brace, muslimana. Starost ove dzamije nije zabiljezena ali je sigurno dosta stara.

Inace, Nahvioci danas uglavnom leze blize koritu rijeke Sibosnice i manje se naseljava podrucje nekadasnjih Nahvijoca na brdu. Danasnji Nahvijoci broje kakvih 300 domacinstava i uglavnom su zastupljene slijedece famelije: Delici, Mehanovici, Kugici, Mahmutovici, Mehici, Imsirovici, Okanovici, Sinanovici, Musanovici, Smajici.

Mahale nose slijedeca imena: Dornja i Gornja mahala.

Poznati izvori, odakle se nosila voda kada je bila susa su: rijeka Sibosnica, voda Kapetanusa u Gornjim Nahviocima, zatim izvor Bascica.

Sto se tice bunara u Nahviocima, se voda nosila sa slijedecih bunara: Delica Muje bunar, Delica Sulejmana bunar, Mehanovica Hamida bunar, hodze Kugica bunar, Sejdalije bunar.

Imena njiva: Luka, Gajevi, Dolovi, Potoci, Usijele, Brijestovi, Brda, Doline.

A sto se tice hodza Nahvijockih, oni su bili prvo mujezini pa onda imami: Ibrahim ef. Smajic, Mehmed ef. Mehanovic, Rasid ef. Begovic, Ibrahim ef. Mehanovic, Sulejman Begovic. Imami koji su dosli sa strane su: Abdurahman ef. Mesanovic, Faruk ef., Alija ef. Hujdur, Samir ef. Camic.

Zadnji i trenutni imam je Senahid ef. Mujcinovic, porijeklom iz Humaca.

Sadasnja situacija na vjeronauci je slijedeca: upisano je 80 djece, redovnih od 50-60. Sedmero djece uci u Kur'anu.

Mujezini su bili: Rasid ef. Begovic, Ibrahim Mehanovic, Sulejman Begovic, Ahmo Delic, Avdo Mehic, Zuhdija Mehanovic.

Prve hadzije su bile: h. Husejn Imsirovic, h. Meho Okanovic, h.Himzo Imsirovic, h.Begovic Hajrudin, h. Mehanovic Meho i h. Mehanovic Hasan.

Imao bi nas Zuhdija jos stosta ispricati o sebi i svom rodnom kraju ali put nas je vodio dalje i valjalo je ici. Ostadose iza nas Nahvijoci u kojima se vide tragovi cetnickog razaranja za vrijeme zadnjeg njihovog divljanja iz susjednjih Pipera i Lukavice. Osjetno vidljiv je smanjen broj zitelja i raseljevanja. Mnoge su kuce napustene i urusene, nesto zbog izumiranja starih ljudi a nesto zbog odlaska mladih u "obecane" zemlje.

Lijepi su i pitomi nasi Nahvijoci na lijepoj i pitomoj planini Majevici. Tuzno je vidjeti nase starine koje iscekuju pisma iz tudjine od sinova i kceri, da im posalju vijesti o sebi i neophodni novac za prezivljavanje. Niko ovdje vise ne zivi od poljoprivrede. Trava se vise malo kosi za sijena. Malo je goveda u selu. I pored svega lijepa su nasa sela, samo im fali plac djeciji i igra pred skolom kao nekada.

Stari porucuju svojoj djeci da se sa ustedjevinom vrate na svoja vjekovna ognjista. Dodjite i ostanite uz svoje stare roditelje, ako nista drugo, makar ih ispratite na zadnji ispracaj i u mezar spustite svojim rukama.

Vesselam!

 

Š Copyright 2001. All rights reserved. Contact:Abdullahova avlija [Powered by salkic.com.]