U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Rabena inneke ta'lemu ma tuhfii ve ma tu'linu, ve ma jahfa alellahi min sej'in fil erdi vela fissemmai.
Elhamdu lilahillezii ve hebe lii alel kiberi ismaile ve ishaka, inne rabbii le semiiudduai. Rabbidz'alni mukiimessalaati ve min zurrijjetii, rabbena ve tekabbel duaai. Rabbenag'firli ve li validejje ve lil mi'miniine jevme jekumul hisab.
»Gospodaru nas, ti posigurno znas sta mi tajimo, a sta na javu iznosimo. – Allahu, nista nije skriveno ni na zemlji ni na nebu.« /38/
»Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu uslisava molbe.« /39/ »Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru nas, ti uslisi molbu moju!« /40/ »Gospodaru nas, oprosti meni i roditeljima mojim i svim vjernicima – na dan kada se bude polagao racun!« /41/
Mnogi roditelji se zale da im djeca nisu poslusna, da im njihova djeca nejmaju srece, da im djeca slabo uce, da njihovu djecu prate nesrece, nevolje, da im djeca pobolijevaju…
Da bi pomogli svojoj djeci, roditelji pribjegavaju 'alternativnoj medicini' i posjecuju 'hodze', iscjelitelje, bula hanume, bioenergeticare, astrologe i koga sve ne.
U dovi, koju je Allahov rob, Ibrahim, uputio svome Gospodoru, navodi se 6 sartova, koje treba ispuniti da bi nam djeca bila hairli i poslusna.
1. Moramo znati i to stalno ponavljati da Uzviseni Allah zna sta krijemo a sta javno iznosimo; »Gospodaru nas, ti zacijelo znas sta mi tajimo a sta na javu iznosimo!«
2. Da nasemu Stvoritelju nista nije sakriveno ni na nebu ni na zemlji; »Allahu nije nista sakriveno ni na nebu ni na zemlji,« i da mu sve nase nevolje i nedostatke otvoreno kazemo u svojoj dovi.
3. Moramo kao roditelji upucivati redovnu zahvalu, dovu Allahu, sto nam je dao, podario djecu; »Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka!«
4. Znati moramo da Allah Uzviseni uslisava nase molbe; »Gospodar moj, uistinu, uslisava molbe.«
5. Stalno, redovito i uvijek moramo upucivati dove, molbe za sebe i svoju porodicu da budu dobri vjernici, da klanjaju namaz. Shodno rijecima Uzvisenog: »Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji, obavljamo namaz,« i da stalno ponavljamo 'Rabbena ve fekabbel dua!' »Gospodaru nas, ti uslisi molbu moju.«
6. Upucivati dove da Uzviseni oprosti nama, roditeljima nasim i svim vjernicima, shodno rijecima Uzvisenog: »Gospodaru nas, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima – na dan kada se bude racun polagao!«
Dakle, mnogi roditelji nisu zadovoljni sa ponasanjem, postupcima svoje djece. Zato, kada molimo Uzvisenog Allaha za tu nasu djecu, u dovi trebamo reci: »Da, Allahu, ti znas moju namjeru i moj nijet, ovo sto Te molim je moja teznja i zelja ka Tvom zadovoljstvu i odanosti prema Tebi.«
Insan danasnji mora biti svjestan da ga Uzviseni iskusava sa djecom, koju mu je podario i da redovno moli Boga da ih uputi na pravi put, te da njegova djeca budu redovni klanjaci i namascije.
Zato je neopravdan gnjev i razocaranost u svoju djecu od mnogih danasnjih oceva i majki. Kako ce biti hairli djeca danasnja koja rastu u kuci ili stanovanju, u kojima se sedzda ne cini? Kako ce biti dobar evlad od roditelja, kojima je svejedno gdje im djeca izlaze, kada se vracaju kuci, sta jedu i piju?!
Kako ce biti sretna djeca, koja niti abdesta ne znaju uzeti o namazu, dovi, ucenju Kur'ana i nafili i da ne govorimo?
Djeca su nam takva kakvi smo i mi sami. Koliko danas ima roditelja, koji mjesto psovke i proklinjanja svoje djece, hoce i znaju dovu uputiti za tu svoju djecu. Jer Poslanik Muhammed s.a.v.s., je rekao:
'Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: »Kada god musliman uputi svoju dovu, Allah mu je primi ili ga u velicini dove zastiti zla, ukoliko ne moli grijehom, prekidanjem rodbinskih veza.« - Znaci da ucimo nase dove sto vise! – rece neko od prisutnih. »Allah jos vise dovu prima,« odgovori mu Allahov Poslanik, s.a.v.s. (Tirmizi, Hasenu Sahih)
Uzviseni Allahu, daj nam volje, snage i razuma da shvatimo da nasa briga i odgovornost o djeci ne prestaje njihovim radjanjem i odrastanjem, vec da smo za njih odgovorni cijelog zivota i da cemo za njih biti pitani i na Danu Sudnjem.
Amin!
Nijaz ef. Salkic
Velenje: 4. dzumade-l-ula 1425 / 22. juna 2004.
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, RijadusSalihin
