Serenata
Cuj, place mesec mlad i zut.
Slusaj me draga poslednji put.
Umrecu, pa kad se zazelis mene,
ne vici ime moje u smiraj dana.
Slusaj vetar sa lisca svelog i zutog.
Pevace Ti : da sam ja ljubio jesen,
a ne tvoje strasti, ni clanke tvoje gole,
no stisak granja rumenog uvenutog.
A kad te nocu srce zaboli :
zagrli i ljubi granu sto vene.
Al' niko nema cast ni strasti
ni plamena dosta da mene voli:
No samo jablanovi viti
i borovi pusti ponositi.
No samo jablanovi viti
i borovi pusti ponositi.