Te noci pisah sjedec posve mirno,

Da ne bih majci u susjednoj sobi

Skripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,

Sasvim sam tiho isao po sagu.

U svakoj kretnji bila mi je briga

Da staricicu ne probudim dragu.

I noc je tekla spokojna i nijema.

A tad se sjetih da je vise nema.