Site hosted by Angelfire.com: Build your free website today!

PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

 

RAZRED:

I.

 

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA:  3.TAJNA STVARANJA – GOVOR  ZNANOSTI

                                         I GOVOR VJERE

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 3.2. Biblijski pristup stvaranju (“prvi “ izvještaj o stvaranju)

 

 

VRIJEME:

45 minuta

 

BR. SATA:

17

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: pomoći da shvate kako nam je  svijet u kojem i s kojim živimo dan kao poklon; evocirati osjećaj zahvalnosti i radosti; dublje upoznati i otkriti poruku biblijskog teksta;

b ) funkcionalni: pomoći da dožive Stvoritelja kao Boga koji se brine za svoja stvorenja; kroz rad u skupini osposobiti za dublje razumijevanje i plodonosnije čitanje biblijskog teksta; posvijestiti da je izvor svega stvorenoga Bog, odnosno njegova stvarateljska riječ po kojoj je sve nastalo;

c) odgojni: potaknuti na odgovornost za vidljiv svijet i sustvaranje.

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                                                   NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                                             a) usmenog izlaganja     

a ) crteži-slike                                       a) film                                                                               b) razgovora

b) karte                                                 b) TV i radio                                                                       c) praktičnih radova

c) tablice                                               c) grafoskop                                                                       d) demonstracije

d ) dijafilm                                             d) glazba                                                                           e) pisanja

e) crtanja                                                                                                                                          f ) rješavanja zadataka

 

 

MOLITVENI POČETAK

 

Pa što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjih od Boga

slavom i sjajem njega ovjenča.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži.

Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji! (Ps 8,5-7.10)

 

MOTIVACIJA

Tko je još očuvao ili iznova stekao sposobnost divljenja što smo je sadašnjim oblikom života odavno izgubili, još se može diviti  što postoji svijet, život, prijateljstvo; što smije živjeti u svome svijetu.

Čovjek koji se divi postaje svjestan da je svijet mogao biti drugčiji, da je mogao i ne postojati, U tim trenucima zbunjenosti čovjeku postaje jasno da njegov opstanak nije sam po sebi razumljiv; da mu je svijet u kojem i s kojim živi dan kao poklon.

I o sebi spoznaje da je zapravo poklon. Tad ponekad nastaje pitanje otkud je svijet ili još bolje tko je darovatelj tog poklona?

 

Prisjetite se svojih doživljaja prirode, koja vam je slika ostala upečatljivo u svijesti s vaših izleta. Ako ste bili na Plitvičkim jezerima, ili na snježnim vrhuncima. Tko nije vidio i nije daleko putovao neka se sjeti proljeća punog cvata ili kojeg parka.

Priroda oko nas prepuna je ljepote koja odmara naše oči.

Malo zamislite kako bi svijet izgledao bez trave, zelenog lišća, cvijeća...

Kako bi bilo da nema ptica, mora, zvijezda...

 

 

 

NAJAVA BIBLIJSKOG TEKSTA (Post 1,1-2,4a)

Danas ćemo upoznati biblijske izvještaje o stvaranju svijeta i čovjeka.

To nisu kako se uobičajno navodi “dva izvještaja o stvaranju” to su dva isprepletena izvještaja, koji koriste različite izvore.

 

Prvo ćemo poslušati “prvi” svećenički  “izvještaj o stvaranju”.

Naime, taj izvještaj pripada svećeničkm spisu. S teološkog gledišta to je najrazrađeniji biblijski izvještaj o stvaranju. Susrećemo spoj kozmičkog reda s Božjim nacrtom spasenja ljudi.

Izvještaj sigurno nije bio napisan jednim potezom pera, nego je doživio više redakcija kroz povijest kasnog starog zavjeta.

Taj izvještaj zapravo predstavlja razmišljanje svećeničkog pisca, iz vremena babilonskog sužanjstva (progonstva) ili ukratko poslije tog vremena, o drevnim člancima izraelske vjere o Bogu Stvoritelju i o njegovu stvaranju.

Izvještaj kakav je u sadašnjem obliku i na sadašnjem mjestu u Bibliji, služi kao Uvod u povijest spasenja. Stvaranje je prvi čin povijesti spasenja.

 

PAUZA-STANKA

Pred ovom veličanstvenom stvarnošću Božje stvaralačke moći zastat ćemo u stavu udivljenja i ponovno čuti jeku Božjih riječi

: “NEKA BUDE!...”

 STVARALAČKO IZRAŽAVANJE

Sada ćemo jedni druge obogatiti iznošenjem vlastitih doživljaja ovog biblijskog izvještaja o stvaranju.

Što vam se najviše sviđa?

Koje ste misli odabrali, što ste sve “vidjeli” i “čuli” dok smo pratili ovaj tekst?

(Svatko ima biblijski tekst ispred sebe).

 

Knjiga Postanka posebno govori o Bogu kao «Počelu», od kojega sve potječe i koji je stvorio sve što postoji, ali ne opisuje na  znanstven način kako se to zbiva. Taj tekst kao i veći dio Biblije nastali su u semitskoj sredini koja se u prenošenju poruke i istine o Bogu i čovjeku služi slikovitim govorom i specifičnim jezičnim figurama. Pisac pritom želi prije svega istaknuti Božju

ljubav i brigu za sve što je stvorio, spominjujući i odnos unutar svega stvorenoga, pri čemu čovjek kojeg je Bog obdario svojim životnim dahom, ima posebno mjesto i ulogu.

 

RAD U GRUPI

(Podjela grupe po 4 člana, svaka grupa dobiva pitanja):

 

1.                      “U početku stvori Bog nebo i zemlju”, te svečane riječi stoje na početku Svetog pisma. Možemo li govoriti o Božjem podrijetlu, gdje je početak? Zbog kojeg razloga Bog stvara nebo i zemlju?

 

2.  Jezik i stil pisca uzvišen je, pjesnički, teološki produbljen.

Biblijski pisac sve uređuje.  On u šest dana stvara osam djela i svako djelo po istoj shemi. Red je odviše pedantno postavljen.

 Monotono se izmjenjuju isti obrasci: “I reče Bog...” “I vidje Bog da je dobro...” Što misliš, što je biblijski pisac ovim htio naglasiti?

 

1.                      Čovjek je stvoren na “sliku Božju”. Iz te čovjekove sličnosti proizlaze posebni darovi koje Bog čovjeku daje: dar razuma i dar slobode. Iz tih darova proizlaze zadaci koje Bog čovjeku povjerava u odnosu prema drugim stvorenjima. Koji su to zadaci?

 

2.                      Bog između ostalog reče čovjeku: “Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite”. Može izgledati kao da Bog  daje čovjeku preveliku nadmoć nad ostalim stvorenjima ili pak da opravdava čovjekovo neprijateljsko ponašanje prema prirodi. Imajući u vidu da je čovjek stvoren na “sliku Božju”, pokušaj prereći tu rečenicu svojim rječima.

 

5. “I blagoslovi Bog sedmi dan” – što bi to značilo i koja je poruka za čovjeka?

 

 

IZNOŠENJE REZULATATA RADA, DOPUNA I KOREKCIJA TIH  RAZULTATA

 

Ovaj nam izvještaj o stvaranju svijeta želi reći: samo je Bog prije početka. Bog naprosto jest.

O Božjem podrijetlu ne može se govoriti. Bog je “Prvi i Posljednji”, Početak i Svršetak svega. Bog je sam, “stvorio nebo i zemlju” (Ps 115,15).

Bog djeluje sam, i sam se sa sobom savjetuje.

Bog je u svom stvaranju apsolutno slobodan: ni od koga nije bio natjeran, ni prisiljen da stvara.

Bog je svojom Riječi sve stvorio. Bog Stvoritelj je jednostavno svojom riječju sve stavo na svoje mjesto (Ps 148,5).

Bog nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i dobrote: “Ključem ljubavi otvorio je ruku, i proiziđoše stvorovi”.

(sv.Toma Akvinski)

Sve što je stvoreno, djelo je Božje ljubavi i milosti i milosrđa.

“I reče Bog...” – U toj Božjoj najavi pisac ima pred očima sadašnje stanje. “ I bi tako!” – Taj obrazac izražava nutarnju svezu između onoga što Bog najavljuje i nakon toga opisanog Božjeg djela, a riječima : “I vidje Bog da je dobro...” izriče se Božja pohvala stvorenju, odobravanje, jasno otklanjanje pesimizma u svezi sa stvaranjem.

Stvaranje je spontani čin svemogućeg (moć) Boga koji radi prema zamisli smišljenoj u prilog čovjeku, koga je on stvorio na svoju sliku.

Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.

On je kruna stvaranja i znak Božje prisutnosti u svijetu.

 

Bog je čovjeka postavio u svoje prijateljstvo kao duhovno stvorenje i čovjek može živjeti to prijateljstvo samo ako se slobodno podredi Bogu.

Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno gospodstvo nad svim ostalim stvorenjima.

 

On je sustvoritelj Božji, svemir treba podvrći sebi i njime gospodariti, sebi i drugima na dobro, razmnožavati se i tako sudjelovati na Božjem stvaranju svijeta i čovječanstva. Čovjek je stvoren “na sliku Božju” i njegov odnos prema stvorenjima mora biti “sličan” odnosu koji Bog ima prema njima. A Božji odnos je odnos ljubavi. Biblija svojom temeljnom porukom obvezuje čovjeka na odgovorni, prijateljski i spasiteljski odnos prema prirodi. Čovjek stoji na čelu povorke svih stvorenja koja idu u susret Stvoritelju.

U tom smislu čovjek je sustvaratelj i suspasitelj drugih stvorenja, jer ih “predvodi” na razvojnom i spasiteljskom putu k Stvoritelju.

Čovjek ima pravo sve podložiti sebi. Tu podložnost treba shvatiti kao suodgovornost. Vladati onako kako je to Krist činio s obzirom na čovjeka, u smislu brige i pažnje.

Čovjek nije gospodar prirode, već njezin upravitelj.

Mi smo proizašli  iz ruke Božje, naš život nije slučajnost, imamo svoje dostojanstvo i slobodu. Po njoj se možemo opredjeliti za dobro ili zlo – grijeh.

Sve što je Bog stvorio blagoslovio je. Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek.

Sedmi dan je Bog počinuo i blagoslovio da bi i čovjek tako činio u svom radu. Zato se u SZ svetkovala subota.

 

 

AKTUALIZACIJA

(I.Vatikanski sabor): “U svojoj dobroti i svojom svemogućnom silom, ne da uveća svoje blaženstvo, niti da postigne svoje savršenstvo, nego da ga očituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od početka vremena stvorio je iz ničege i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno”.

Bog ne stvara svijet dajući mu samo početni zamah stvorenosti već ga čitavo vrijeme uzdržava. Tako Božje stvaranje nije nešto što se dogodilo jednom u prošlosti već se dogaša svaki dan ispočetka.

Bog postoji prije svega, prije svemira i svijeta. Sam, bez ikakva napora svara sve, nebo i zemlju. Sve ovisi o Njemu. Od njega je i sedmi dan (7 je simbolični broj za puninu i savršenstvo, mir i Božji blagoslov) u koji je sve blagoslovio.

Tako je radio Bog tako isto ima raditi i čovjek stvoren na Njegovu sliku.

Čovjek u svojoj tjelesno-duševnoj cjelini i u svom odnosu sa svijetom, u kojem i s kojim živi mora biti i postati Božja slika, njemu sličan.

 

Zadaća je svakog čovjeka nastavljati stvaranje. Ipak to posebno vrijedi za kršćanina.Jer kršćanin pozna istisnki razlog dezorijentiranosti i neotkupljenosti svijeta. On zna i da stvaranje ima svoju posljednju svrhu u Kristu. Prima Duha i u njemu stječe mogućnost da svijet ozdravlja iznutra, od samoga korjena. Dovršenje stvorenja počinje svugdje gdje kršćani nastoje u punini ostvariti svoj kršćanski bitak: gdje živi u vjeri, nadi i ljubavi.

 

Na kojim područjima svoga života mogu ostvariti svoju zadaću da stvaram?

Koji se oblici ponašanja od mene traže da poslužim Božjem djelovanju, a ne svojim vlasitim zamislima i željama; da se u mom djelovanju nastavi Božje blagoslivljanje?

 

Odgovorni smo za vidljiv svijet koji nam je bog povjerio. Pozvani smo drugima oslikavati lice Boga u kojeg vjerujemo. Krenite iz razreda sa tom sviješću i neka drugi koji vas vide prepoznaju Isusa Krista u vama!

 

 

SINTEZA

 

Knjiga Postanka posebno govori o Bogu kao «Počelu», od kojega sve potječe i koji je stvorio sve što postoji, ali ne opisuje na znanstven način kako se to zbiva. Taj tekst kao i veći dio Biblije nastali su u semitskoj sredini koja se u prenošenju poruke i istine o Bogu i čovjeku služi slikovitim govorom i specifičnim jezičnim figurama. Pisac pritom želi prije svega istaknuti Božju ljubav i brigu za sve što je stvorio.

 

1.        Postanak svijeta i života nije slučajnost. Postoji Stvoritelj: Bog.

2.        Bog je sve stvorio sve što postoji.

3.        Sve što je Bog stvorio bilo je dobro.

4.        Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.

5.        Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno gospodstvo nad

6.         svim ostalim stvotenjima.

7.        Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek.

 

Dz: Kod kuće iz Biblije pročitati prvih 11 poglavlja Knjige Postanka, i kratko u bilježnicu napisati o čemu je riječ, o čemu svjedoči i govori  ili skicirati u svoje bilježnice stvaralačka djela Božja odvojeno po danima u obliku piramide (a možete i nacrtationo što je u pojedinim danima stvoreno: svjetlo; nebo; dijeljenje vode – biljke i drveće; sunce, mjesec i zvijezde: morska stvorenja i ptice; kopnene životinje, čovjek).

 

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK (Psalam 104,1-9.24.27-31.33-34.)

 

Blagoslivljaj Jahve, dušo moja,

Jahve, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom,

svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator,

na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja,

na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike,

a žarki oganj za slugu svojega.

 

Zemlju si stavio na stupove njene:

neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,

iznad bregova stajahu vode;

 

na tvoju se prijetnju povukoše,

od tvoje grmljavine zadrhtaše.

Bregovi se digoše, doline spustiše

na mjesto koje si im odredio.

Odredi si granicu koju ne smiju prijeći,

da opet ne pokriju zemlju.

 

Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!

Sve si to mudro učinio:

puna je zemlja stvorenja tvojih.

 

Daješ li im, tada sabiru:

otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;

ako dah im oduzmeš, ugibaju,

i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,

i tako obnavljaš lice zemlje.

 

Neka dovijeka traje slava Jahvina:

nek se raduje Jahve u djelima svojim!

 

Pjevat ću Jahvi dokle god živim,

svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

Bilo mu milo pjevanje moje!

ja ću se radovati u Jahvi.

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE)

 

Knjiga Postanka posebno govori o Bogu kao «Počelu», od kojega sve potječe i koji je stvorio sve što postoji, ali ne opisuje na znanstven način kako se to zbiva. Taj tekst kao i veći dio Biblije nastali su u semitskoj sredini koja se u prenošenju poruke i istine o Bogu i čovjeku služi slikovitim govorom i specifičnim jezičnim figurama. Pisac pritom želi prije svega istaknuti Božju ljubav i brigu za sve što je stvorio.

 

1.        Postanak svijeta i života nije slučajnost. Postoji Stvoritelj: Bog.

2.        Bog je sve stvorio sve što postoji.

3.        Sve što je Bog stvorio bilo je dobro.

4.        Vrhunac Božjeg stvaralačkog djela je stvaranje čovjeka.

5.        Čovjek se razlikuje od svih ostalih stvorenja: jedino je čovjek stvoren na sliku Božju, njemu je povjereno

6.        gospodstvo nad svim ostalim stvotenjima.

7.        Šest “dana” Božje stvaralačke djelatnosti i “dan” odmora uzorak su za čovjekov radni tijek.

 

 

INTERPRETATIVNO ČITANJE uz glazbu: J.Haydn, “Stvaranje svijeta”

 

U početku stvori Bog nego i zemlju. Zemlja je bila pusta i prazna;

tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.

I reče Bog: “Neka bude svjetlost!”

I bi svjetlost.

I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu noć.

Tako bude večer, pa jutrodan prvi.

I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” Svod prozva Bog nebo.

Tako bude dan drugi.

I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!”

I bi tako.

I vidje Bog da je dobro.

I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim,

I bi tako.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro – dan treći.

I reče Bog: “Neka bude svjetlila na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!”

I bi tako.

I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.

I reče Bog: “Nek povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek polete nad zemljom, svodom

nebeskim!”

I bi tako.

Stvori Bog morske grdosije  i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate

svake vrste.

I vidje Bog da je dobro.

I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože

 na zemlji!”

Tako bude večer, pa jutro – dan peti.

I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad

 svake vrste!

I bi tako.

I vidje Bog da je dobro.

I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim,

pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!”

                                   

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!

Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”

I vidje Bog sve što je učinio, i bilo je veoma dobro.

Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.

Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

I sedmog dana Bog dovrši svoje djelo koje učini.

I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti,

jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.

To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. (Post 1,1-2,4a)

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

 

RAZRED:

I.

 

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA:  3. TAJNA STVARANJA – GOVOR ZNANOSTI

                                               I GOVOR VJERE

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 3.2. Biblijski pristup stvaranju (“drugi”  izvještaj o stvaranju)

                                                                                             

 

VRIJEME:

45 minuta

 

BR. SATA:

18

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: pomoći da shvate  da smo dionici Božje veličine;

 

b) funkcionalni: dublje upoznati i otkriti poruku biblijskog teksta;pomoći da shvate biblijski govor, odnosno značenje koje je na slikovit način opisano; posvjestiti da je čovjek kruna Božjeg stvaralačkog djela;

 

c) odgojni:  prepoznati život kao najvišu vrijednost, kao dar Stvoritelja; upoznati i dublje doživjeti dostojanstvo čovjeka kao i njegov vlastiti životni zadatak u svijetu

 

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                                                      NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                                                     a) usmenog izlaganja     

a)       crteži-slike                                        a) film                                                                                     b) razgovora

b)       karte                                                  b) TV i radio                                                                           c) praktičnih radova

c)       tablice                                               c) grafoskop                                                                             d) demonstracije

d)       dijafilm                                             d) glazba                                                                                 e) pisanja

e)       crtanja                                                                                                                                                f )rješavanja zadataka

 

MOLITVENI POČETAK

 

Gospodine i Bože,

veliki Oče, stvoritelju ljudi,

ljubim te

radi tvoje slave i tvog milosrđa.

Strah me je što sam malen –

ali ti si velik.

Bez pomoći sam i drhtim –

ali ti si jak.

Vidim pred sobom opasnost i smrt –

ali ti si život.

Ti mi želiš dati sve što jesi,

koliko god mi srce može primiti.

Nisam stoga malen,

jer sam tvoj stvor i tvoje dijete.

Bez straha živim, jer je u tebi moja snaga.

Vječan sam, jer mi ti vječnost daješ.

Velik si

a meni daješ da budem dionik tvoje veličine. (J.Zink:Kako danas moliti)

 

 

MOTIVACIJA

 

Zamislite kako bi život izgledao da nemamo roditelje, da nismo ničiji rođaci, prijatelji. Bog nas je mogao stvoriti kao gotove

pojedince. Imao je bezbroj načina da to učini (da ničemo iz zemlje kao trava, da dolazimo iz oblaka kao kiša ili da rastemo na

drveću poput voća...)

 

Prošli vjeronaučni sat smo upoznali “prvi”izvještaj o stvaranju svijeta i čovjeka, što smo doživjeli i zapamtili s toga susreta?

 

 

NAJAVA BIBLIJSKOG TEKSTA

Danas ćemo upoznati “drugi” izvješaj koji se nadovezuje na “prvi”. Ovaj izvještaj pripada jahvističkoj predaji, a nazvan po tom što već od opisa stvaranja imenuje Boga sa Jahve. Živahnog je i slikovitog stila. Ta predaja potječe iz Judeje, a vjerojatno je zapisana za Salomonova kraljevanja.

Opisuje stvaranje prvog ljudskog para i svijeta u kojem je taj par živio. Bog daje te iz tla izlazi vlaga koja će tlo učiniti plodnim i zasađuje vrt. Od prašine tla oblikuje čovjekovo tijelo, zatim tijelo životinja; iz čovjekova tijela izvodi ženu. Prema tome, sve što postoji plod je njegove djelatnosti.

Izvještaj na svoj način naglašuje konkretnost te djelatnosti: Bog, poput nekog zanatlije, radi na ljudski način (antropomorfni način prikazivanja Boga).

Ali djelo mu je otprve savršeno: čovjek je stvoren da živi sretno, sa životinjama koje mu služe i sa životnom družicom koja je njegov drugi “ja”. Tek će grijeh uvesti nered i prokletstvo u taj iskonski dobri svijet.

 

INTERPRETACIJA BIBLIJSKOG TEKSTA

 

U najavi biblijskog teksta smo rekli da ova jahvistička predaja ovaj izvještaj slikovito opisuje. Dakle, imamo slikoviti opis – nije bitna slika nego značenja.

Pokušat ćemo zajedno otkriti značenje, odnosno što pisac tom slikom želi naglasiti. N e smijemo zaboraviti da biblijski tekstovi o stvaranju svijeta ne treba poimati kao doslovno izvješće, već kao metaforu, kao slikovit govor jer su ljudi ondašnjeg vremena i govorili i mislili na slikovit način. Takav način govora bio je primjeren njihovim misaonim i spoznajnim mogućnostima.

 

Imamo u biblijskom tekstu da je čovjek načinjen od praha, što nam želi reći taj slikoviti opis, koje ima značenje?

(Čovjek je slab, krhak, prolazan, uza zemlju vezan, smrtan. Čovjek pripada zemlji, on po tijelu dolazi iz zemlje i vraća se u nju).

 

Što je Jahve Bog čovjeku udahnuo i zašto nije čovjeka pustio da bude stvoren samo po tijelu?

(Bog mu je udahnuo “u nosnice” svoj dah, dah života, i tek tako je čovjek živo biće. Čovjek nije samo tijelo (hebr. basar), nego i duh-duša (hebr. ruah, nefeš). Čovjek dobivaživot od Božjeg duha. Bog je izvor života i daje život čovjeku. Tako postane čovjek živa duša – dakle, spoj zemaljskog praha, zemlje, mesa, tijela i Božjeg duha, koji mu daje dah života te njegovim tijelom struji božanski život, to jest besmrtna duša. Duša daje čovjeku da misli, voli, vjeruje, nada se, govori, radi te da teži svome cilju).

 

Zatim imamo: Gospodin Bog zasadi vrt i u nj smjesti čovjeka: što bi označavao vrt?

(U raj, Božji stan, mjesto zajedništva s Bogom. Božji vrt postaje i čovjekov vrt. Bog je čovjeku dao svoj božanski život. Sve što čovjek ima Božji je dar.
Bog daje čovjeku životni prostor – edenski vrt. Time se ne misli na neku rajsku zemlju gdje bi čovjek uživao bez rada i kao lijenčina. Misli se na dobar i plodonosan kraj u kome se mora očitovati Božje kraljevanje. To značenje vrta posebice pojašnjuje stablo “spoznanja dobra i zla”).

 

Što znači “spoznanje  dobra i zla?”

(Znači neograničenu vlast naređivanja. Ali sveopće vladanje pripada isključivo Bogu. Stoga zabrana čovjeku da ne jede plodove sa stabla (ne govori se kakve je vrste to stablo, tim stablom Bog stavlja čovjeka na kušnju, na životni ispit ) ne znači da Bog uskraćuje čovjeku nešto što bi mu inače mogao dupustiti.

 

U zabrani više dolazi do izražaja bitna Božja nadmoćnost nad čovjekom. Ta naredba ima istodobno očuvati čovjeka da ne promaši svoj poziv ne priznavši Božji suverenitet. Čovjeku se daje stanovita punomoć u tom vrtu (mora ga obrađivati i čuvati, gospodariti nad životinjama), ali njegovo vladanje je uvijek udioništvo na Božjoj moći.  Želi se istaknuti: od čovjeka zavisi sreća ili nesreća u budućnosti, život ili smrt. Čovjek je pozvan da u svemu svom životu, ali ito tako i na poseban način u svom radu, bude živi dokaz da je samo Bog Gospodar. /To se misli i kad se čovjek označuje kao “slika Božja”, Post 1,27/).

 

Bog stvara čovjeka (hebr. r. “Adam” znači čovjek). “Adam” nije vlastito ime, nego znači jednostavno “čovjek”. U tom je izvještaju riječ o početku ljudskog roda. To vrijedi za sve. Adam je zastupnik svega čovječanstva.

 

Pisac slikovito prikazuje Boga kao kirurga koji od muževljeva tijela stvara ženu, koja je u svemu čovjek kao i Adam.

Što ta slika izražava od rebra napravi Jahve Bog ženu?

(Izražava ženinu istorodnost s mužem. Muž i žena pripadaju jedno drugom i pred Bogom su jednaki, imaju jednako dostojanstvo.

 Čovjek nije stovren za samoću da bude sebi dostatan. Ni ptice ni druge životinje ne mogu mu pružiti društvo koje mu je potrebno. I tako Jahve, Bog stvara ženu, novo biće, a iste naravi kao i čovjek. Tekst utvrđuje jednakost muža i žene, pssihološko i fiziološko jedinstvo dvaju bića koja sačinjavaju stvorenje zvano čovjek. Žena je istodobno čovjekova odlučna pomoćnica u ostvarenju naređenja što ga je čovjek dobio pri stvaranju. Pozvan je ne samo jedan čovjek, već ljudska zajednica i sav ljudski rod, da kao Božja slika i partner tako uredi svijet te se u njemu očituje Božje kraljevanje.

Adamova se i Evina sudbina pripovijeda zbog toga, što je to sudbina svih ljudi. Na njima se kao na primjeru pokazuje i pojašnjuje temeljno značenje ljudskog života. taj život nije, po sudu pripovjedača, određen samo pozitivnim Božjim odredbama, nego i time što se čovjek neprestano uskraćuje živodajnim Božjim ponudama).

 

Što za vas znači izraz: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...” Po čemu je čovjek sličan Bogu?

 

(Od svih stvorova jedino je čovjek slika Božja, taj ga izraz odvaja od svega stvorenog. Postavlja ga u poseban odnos s Bogom. Bog čovjeku daje nadzor nad stvorenim svijetom i nad svim stvorenjima. “Sličnost” Bogu toliko je svojstvena čovjekovu ustrojstvu da je čak ni grijeh nije uništio. Grijeh je svakako unakazio i okaljao tu sličnost, ali čovjek je i dalje ostao razumno, moralno i stvaralačko stvorenje. još uvijek zadržava vlast nad okolinom).

 

 

 

AKTUALIZACIJA

Gorčine što ih čovjek doživljuje u svom sadašnjem životu znaci su i posljedica činjenice da se sustegao i da se stalno susteže od zajedništva s Bogom i životnog usmjerenja što mu ga Bog nuđa. Kad se čovjek odaleči od svoga iskona, postaje mu propašću ono što mu bi ponuđeno kao spasenje, jer sve to podlaže svom vlastitom cilju, a ne razumije kao Božji dar.

 

I danas mnogi ljudi imaju krive predodžbe o kršćanskom poimanju stvaranja svijeta. Jedni (pod utjecajem nedostatnog tumačenja biblijskog izvještaja o stvaranju) zamišljaju neki jednokratni događaj koji se zbio u prapočetnim vremenima. Nakon njega Bog bi se povukao u pokoj i svijet prepustio samome sebi. (Bog još "“mije” u najboljem slučaju, posegnuti, za ostvarenjem naročitih “čudesa”). Drugi, opet, Boga zamišljaju kao rukotvorca ili kao Boga koji sa svijetom postupa kao s kazalištem lutaka. Stoga drže da je Bog odgovoran za sve što se zbiva u svijetu.

Ni jedna ni druga predodžba ne izriču dobro kršćansku vjeru u stvaranje.

 

Kad svijet priznajemo Božjim stvorenjem, izražavamo da Bog slobodno iz sebe izvodi stvorenje da bi od njega načinio svoga partnera, to jest da bi s njime uspostavio odnos – konkretno odnos ljubavi s čovjekom, središtem stvorenog. U tom se upravo nalazi najdublji razlog samostojnsoti stvorene zbilje.

U samom se Bogu nalazi posljednji temelj i činjenice što čovjek može ljubiti, odlučivati se, slobodno djelovati, a povezanost božanske i ljudske uzročnosti pokušava se izraziti tako da se veli kako je Bog “prvotni uzrok”, a stvorenja “drugotni”. To znači da Bog nosi i omogućuje sav lanac unutar svjetskih uzročnih odnosa i čovjekovih slobodnih čina.

 

Dobili smo od Boga veliko povjerenje, ali smo time i stavljeni na kušnju hoćemo li to povjerenje zloupotrijebiti, sloboda traži od nas da se odlučimo.

Bog nam daje savez ljubavi i prijateljstva.

Prepustimo se Božjem vodstu i tako ćemo se njegovom moći sve više približavati onoj punini života što nam  ga nudi živi Bog.

Božji je to poklon, ali se mora svaki dan iznova provoditi i živjeti.

 

 

SINTEZA

Bog je Stvoritelj i Autor svega što postoji, kruna Božjeg stvaralačkog djela je čovjek. Čovjek je slab, krhak, prolazan. Potpuno je ovisan o Bogu: sve što čovjek ima dobio je od Boga. Čovjek nije samo materijalno biće, nego je i produhovljeno biće.  Od svih stvorenja jedini čovjek je slika Božja. Njega je Stvoritelj postavio gospodarem svega vidljivog. Čovjek nije samac, on je stvoren kao muško i žensko. U međusobnoj ljubavi surađuju sa svojim Stvoriteljem u rađanju novih ljudskih bića. Čovjek ima svoje dostojanstvo: on nije nešto, nego netko!

 

DZ: Kod kuće po izboru napisati sastav na temu: 1. Pred misterijem stvaranja svijeta; 2. Svemir, Bog i ja; 3. Bog moj Stvoritelj.

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

Želimo sačuvati tvoje darove: ljude i njihovu sreću, puninu života, molimo te, Stvoritelju ovog svijeta, pomozi nam i daj da uspijemo. Slava Ocu... ( ili psalam 139 ili uz slušanje meditativne glazbe, vjeroučenici pisu kratku zahvalnu molitvu ili izriču naglas).

 

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE)                   BBLIJSKI PRISTUP STVARANJU (Post 1,26-28.31)

 

BOG je Stvoritelj i Autor svega što postoji, kruna Božjeg stvaralačkog djela je čovjek.

 

ČOVJEK: tijelo – hebr. basar, ali i duh-duša – hebr. ruah,nefes

 

Čovjek dobiva život od Božjeg duha. BOG JE izvor života i daje čovjeku život!

Što označava vrt, edenski vrt?

 

«Spoznanje dobra i zla?» - što znači?

 

Bog stvara čovjeka (hebr. r. “Adam” znači čovjek). “Adam” nije vlastito ime, nego znači jednostavno “čovjek”. U tom je izvještaju riječ o početku ljudskog roda. To vrijedi za sve. Adam je zastupnik svega čovječanstva.

 

Što znači izraz: «Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...»?

 

Čovjek je jedino biće na zemlji koje je stvoreno na 'na poseban' način: slika je, odraz Boga na zemlji.

 

 

INTERPRETATIVNO ČITANJE BIBLIJSKOG TEKSTA

 

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju još nije bilo nikakva poljskog grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah života. tako postane čovjek živa duša.

I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.(...)

 

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: “Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”

Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju.

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada, Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!” Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” (Post 2,4b-9)

 

 

Načinimo čovjeka na svoju sliku sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze o zemlji!”

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

 

I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. (Post 1,26-28.31)

 

 

INTERPRETATIVNO ČITANJE BIBLIJSKOG TEKSTA

 

 

 

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju još nije bilo nikakva poljskog grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah života. tako postane čovjek živa duša.I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.(...)

 

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: “Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”

Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju.

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada, Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku

napravi Jahve, Bog ženu pa je dovede čovjeku.

Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!” Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” (Post 2,4b-9)

 

Načinimo čovjeka na svoju sliku sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze o zemlji!”

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

 

I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. (Post 1,26-28.31)


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

I.

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA: 3. TAJNA STVARANJA

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 3.4. Čovjek - slika Božja

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

19

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: upoznati književnoumjetnički ( Tin Ujević:Tajanstvena)  i biblijski tekst (Post 1,27);

 

a)       funkcionalni: pomoću «slagalica» složiti Isusov lik i na taj način pokazati svoju volja da se nastoji

u svom životu postati ono što jesmo slika Božja;

 

c) odgojni :  izbjegavati sve ono što stavlja na kocku život duha u nama;

   poticati na čitanje Svetog pisma, slušati Njegove zapovijedi, paziti na savjest, na svoje srce, maštu, osjećaje;

   osposobljavati svoju volju da se odlučuje za ljudske i duhovne vrednote koje  nas čini vječno sretnima.

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                                                      NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                                                     a) usmenog izlaganja     

f)        crteži-slike                                        a) film                                                                                     b) razgovora

g)       karte                                                  b) TV i radio                                                                           c) praktičnih radova

h)       tablice                                               c) grafoskop                                                                             d) demonstracije

i)         dijafilm                                                                                                                                              e) pisanja

j)         crtanja                                                                                                                                                f )rješavanja zadataka

f)       “slagalica”

 

DIDAKTIČKA ARTIKULACIJA SATA

1.       UVODNI DIO

 

Molitveni početak: Poslušat ćemo pjesmu Tajanstvena od Tina Ujevića:

 

 

Tko sam i što sam

što ću, koga volim,

što tražim, kuda idem

za čim lutam?

 

Uzalud nebo za odgovor molim

uplašen sobom svoje suze gutam;

Tajanstvo srca i života zebe,

ne poznajem ništa, a najmanje sebe.

 

MOTIVACIJA:

Mi osvajamo izvanjski svijet, veliki svemir, prirodu oko sebe, sitan atomski svijet, a sebe tako malo poznajemo. Znamo kolika je brzina svjetlosti, kolika udaljenost planeta u svemiru, znamo mnoštvo podataka o zakonitostima nevidljivima čestica, a čovjek nam ostaje nepoznanica.

 

Vjeroučenici slobodno izriču svoje spontane asocijacije odnosno ono što im prvo “pada na pamet” kad čuju riječ: čovjek. (Te asocijacije  zapisujem na ploču. Pritom interpretiram značenje, zapodijeva razgovor o pozadini, razlozima i eventualnim iskustvima koje stoje iza određene asocijacije te kanaliziram vjeroučeničku pozornost prema onim elementima koji su najbliži religioznom značenju odnosno temi).

 

UOČAVANJE PROBLEMA, NAZNAKA CILJA

“Više vrijedi upoznati sebe kakav uistinu jesi nego sve znanosti svijeta. Pred Bogom si bolji ako upoznaš sebe, nego ako ne poznavajući sebe shvatiš sva nebeska kretanja, sve planete i sve zvijezde, snagu svih biljaka, narav ljudi i životinja. Nema tako dobra puta u svijet da ne bi od njega bio bolji put do samoga sebe”. (J. Zink)

Stoga prva i najveća čovjekova zadaća upravo i jest upoznati sebe. Jer, bez upoznavanja sebe, nemoguće je sebe osvojiti, sebe odgojiti, sebe učniti sretnim. Bez preispitivanja život ne može doseći svoju dubinu.

Već je Sokrat pametno rekao: “Neispitan život nije vrijedan živjenja.”

Upoznaj samoga sebe – to je trajan poziv upućen svakom čovjeku, svima nama, jer čovjek je stvoren na sliku Božju. Božja slika progovara u čovjeku. Njegove duhovne moći uzdižu ga iznad ovovremene stvarnosti i materijalnosti upućuju ga prema Nebu.

Po čemu mi to možemo biti slični Bogu i odakle nam duhovne moći?

 

TRAŽENJE RJEŠENJA

Na prvoj stranici Sv.pisma Starog saveza čitamo: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori” (Post 1,27).

 

Neosporivo je da je čovjek slika Božje, ali po čemu je on slika Božja?

Po čemu smo mi to slični Bogu?

Prepoznaješ li nešto Božje prisutno u tebi, u drugom? pišu to u svoju bilježnicu, a tko želi iznosi naglas).

         Čovjek: najdragocjenije biće zemlje. Čovjek je biće koje spaja vječnost s ograničenošću, zemlju s nebom, koji u sebi spaja duh i materiju. Materijalni, ograničeni svijet, kao i duhovni, evanđeoski, vječni svijet u njega se slio.

Mi smo Božji lik, Bog se posebno trudio da nas načini, da nam daruje tijelo, ali i da nam udahne svoj božanski duh. Sva je naša ljepota u tom duhu koji je udahnut u nas. Taj duh je onaj lik koji je u Bogu bio kad nas je stvarao!

Čovjek je radost Božja!

 

                Mi samo po svojoj duši možemo biti slični Bogu. A dvije su bitne komponente ljudske duše: razum i volja. Po njima smo ne samo slični Bogu nego i bitno različiti od nerazumnih životinja. Svojim razumom čovjek raščlanjuje sve probleme s kojima se suočava i o njima donosi zaključke, da bi se onda snagom svoje volje opredjelio za jedan od njih odnosno da ga u djelo sprovede. Zato ako koja od tih dviju komponenata ne funkcionira prema svojoj ulozi ne možemo govoriti o cjelovitu čovjeku.

Zorno je to naročito kod onih koji se odaju piću. Alkohol  im u toj mjeri potamni umne spsobnosti da nisu u stanju ni o čemu suvislo razmišljati. A volju im tako paralizira da su nemoćni odlučiti se za bilo što i to u djelo sprovesti.

Čovjek je biće kobno razdrto, tragično u sebi podvojeno, dotle da sv.Pavao piše (o sebi i o nama): “Uistinu, htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim! (...) Jadan li sam ja čovjek!” (Rim 7,18-19,24).

Najljepši himan o čovjeku Psalam 8 u kojem ju psalmist uskliknuo da je čovjek “malo manji od Boga”, a time želi reći da je od svih bića čovjek biće Bogu najbliže! On je glavni vjesnik Božje veličine, Božjeg veleuma i Božje dobrote.

 

 Čovjek je pozvan da se i sam – uvijek s Božjom milošću – izvojuje, da se očovječi. Bog ga je stvorio takvim da na neki način i sam sudjeluje u svom pobožanstvenjenju.

Poruka Biblije o Bogu i čovjeku nezamisliva je bez Bogočovjeka – Isusa Krista. Isus Krist je slika nevidljivog Boga i savršen čovjek (GS 22) te tko god ga slijedi, i sam postaje više čovjekom (usp. GS 41).

 

Usporedimo svoj način života, ne s načinom života drugih ljudi, npr. naših prijatelja, nego s Isusovim životom: gledajmo što je on činio i govorio, onda vidimo gdje smo mi i što je ono što doista vrijedi.

Zahvaljujem Bogu što nam je poslao Isusa Krista koji se zbog tebe i mene utjelovio i svojom prisutnošću među nama otkrio nam što znači biti slika Božja.

Pokušajmo stati pred živog Isusa i pred Njegovu živu riječ kako bismo učinili korekcije u našem životu i dopustili da se ta istina biti “slika Božja” ugradi u sve što mislimo, govorimo  i činimo.

 

Naš pjesnik Ujević u svojoj pjesmi govor kako najmanje sebe poznaje.

To bi svatko od nas mogao reći.

Ima li netko tko nas jako dobro poznaje, naš život, naše osjećaje: brige i nade, želje i bojazni, radosti i žalosti, pobjede i porazi, blagostanja i oskudice?

Tko nas zapravo najbolje poznaje, bolje nego mi sami sebe?

 

Danas bismo dublje upoznali jedan psalam koji sadrži duboko povezanost jednog čovjeka i njegova Stvoritelja.

 

Prije nego li počnemo čitati rekla bih vam par rečenica  o psalmima. Psalmi su molitve SZ. Sastavili su ih sveti pisci SZ po nadahnuću Duha Svetoga. Psalmi su zbirka izraelskih religioznih pjesama. Neki su psalmi nastali za vrijeme sužanjstva, neki poslije povratka iz sužanjstva – to je vrijeme čini se, bili plodno psalmima.

Psalmi su dakle, provreli iz duše psalmista u okolnostima njihova vremena i osobnog iskustva. U SZ imamo 150 psalama i u njima treperi duboko istančane pjesničke duše i u njima se prelijevaju osjećaji i raznolika iskustva.

 

Pokušajmo sada ostvariti ozračje mira u sebi i oko sebe. Gledaj u svoju nutrinu. Uđi u unutarnja prostranstva svoga bića i saberi se. Zaboravi brige i tjeskobe. Budi ovdje čitavim bićem: umom srcem, dušom i tijelom, kako bismo zajedno poslušali psalam 139 koji nosi naslov: Pohvala Sveznajućeg.

Poslušat ćemo tekst uz glazbu.


Što ste najdublje doživjeli?

 

Sada ćemo svatko još jednom pročitati u tišini.

 

Pogledajmo u prvom dijelu teksta i uočimo one riječi u kojima se vidi koliko nas Bog poznaje i razumije.

Koji biste naslov dali prvom dijelu teksta?

 

Koji biste naslov dali drugom dijelu teksta?

 

Pročitajmo treći dio teksta, odnosno zadna 4 stiha i prisjetimo se nekih naših životnih trenutaka u kojima bismo mogli tako moliti.

Ako osjećamo potrebu obratimo se tim i sličnim riječima Gospodinu.

 

(Zatim stavljam na pod simbolične fotografije i govorim):

Zaustavite se nekoliko trenutaka na psalmu i pokušajte izabrani redak povezati sa simboličkim fotografijama, možete izabrati jednu ili dvije fotografije. Ako osjećate da vam se neka fotografija sviđa, a ne možete je

povezati sa dijelovima psalma, uzmite ju).

 

Nakon izbora i razmišljanja govorim im:
Možete izreći svoje misli u obliku molitve ili slobodno svojim riječima kako kome odgovara.

 

Slušali smo pažljivo jedni druge u izboru fotografija i razmišljanju koje je bilo izrećeno molitvom i slobodno svojim riječima to je za sve nas uistinu veliko bogatstvo. Uočili smo kako je svatko od vas, svatko od nas jedinstvena osoba, divna, neponovljiva. Prije nego je bilo svijeta i vijeka, netko je imao sve podatke o tebi koji sada živiš. Taj netko jest Ljubav – naš Bog Otac Stvoritelj naš. On je tebe zamislio i pozvao u život. On je kreator svega što je na tebi lijepo i dobro. A dobro je sve što imaš. Iz ruku Božje dobrote dobrote ne može izići neuspjelo djelo i svi ste vi ostvarenja najljepših stvaralačkih Božjih misli,

Pitanje je da li te sebe voliš, da li prihvaćaš sebe kao neponovljivi, jedinstveni Božji dar. Ako zavoliš sebe i prihvatiš sve što ti je darovano, imaš sve šanse da se razviješ u punini.

Ako ne prihvatiš svoj vanjski izgled ili svoju narav, propuštat najdragocjeniju šansu da budeš sretan. Sa onim što si dobio možeš biti veoma uspješna osoba.

Pozvani smo   da i sami uvijek s Božjom milošću sudjelujemo u svom pobožanjstvenju.

 

Isus Krist je slika nevidljivog Boga i savršen čovjek te tko god ga slijedi, i sam postaje, više čovjekom.

 

Zahvaljujem Bogu što nam je poslao Isusa Krista koji se zbog tebe i mene utjelovio i svojom prisutnošću među nama otkrio nam što znači biti slika Božja.

 

AKTUALIZACIJA

 

ZNAK: (Svatko je dobio komad iste fotografije koja je u boji i izrezana kao «slagalica». Zadatak je složiti Isusov lik. Svatko stavlja svoj komad u boji na odgovarajuće mjesto na crno-bijelu fotografiju.

 

Na taj način pokazujemo svoju volju da ćemo nastojati i trsiti se da postanemo ono što jesmo slika Božja!

 

PRIMJENA U ŽIVOT, SINTEZA

 

Naše lice, napravljeno na sliku i sličnost Božju, valja da bude tako da preko njega Isus Krist obasjava druge svojim licem. Lice je svjetiljka kojom osvjetljujemo stazu sebi i jedni drugima. Lice je crtež srca.

Kada nedostojno postupamo s tim likom, sa svojim srcem i dušom, kada gazimo svoju savjest, kad nanosimo zlo drugim ljudima, kad predajemo svoju dušu ružnim grijesima, zlu, mržnji, mraku – normalno je da očekujemo Božje negodovanje i Božji dolazak da popravi svoj lik u nama koji se izobličio u očima onih koji nas okružuju.

Sretni smo kad plemenito, sa svom pozornošću i ljubavlju postupamo sa svojom dušom u sebi i sa čitavim svojim životom.

A to činima ako postupamo onako kako je Bog zapovijedio da treba postupati s njegovim likom. Izbjegavajmo sve  ono što stavlja na kocku život duha u nama! Duhovno ne pripadamo svijetu. Naša prisutnost među ljudima koje susrećemo u svom životu kao onih koji su slika Božja, pomoći će im da pomalo i oni otkriju što znači biti slika Božja. Čitajući Sv.pismo, slušajući njegove zapovijedi, pazeći na svoju savjest, na svoje srce, maštu, osjećaje, osposobljavamo svoju volju da se odlučuje za ono što je najbolje i što nas čini vječno sretnim. Bez toga oskrvnut ćemo njegov lik i onesposobiti sebe da radimo najbolje.

Ako Bog prebiva u nama, ako je u nama prisutan, a jest, onda on u nama izvodi promjenu.

Život je prilika koju nam Bog daje da postanemo ono što jesmo, da potvrdimo svoju pravu duhovnu prirodu, da dokažemo svoju istinu, pravu istinu o sebi, da smo uistinu slika Božja. Onaj koji nas je stvorio očekuje odgovor na ljubav koja nam je dala život.

Koje te situacije i koji stavovi ometaju u odluci da “postaneš” ono što jesi – slika Božja?

 

Otvori svoje srce Isusu i odluči da ćeš s Njim učiniti sve da ukloniš  ono što te ometa i ne dopušta da budeš ono što jesi!

Što u svom životu možeš konkretno već danas, sada učiniti da bi sačuvao i da bi drugi prepoznali sliku Božju u tebi?

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

Takav baš, kakav jesam, Gospodine,

takvog kakvog si me stvorio,

takvog se želim prihvatiti.

 

Ja sam često nezadovoljan

svojim slaboćama i promašajima;

ne ide mi u glavu, da je i to

u tvom planu, čak da ponešto i koristi.

 

Kad mi pođe za rukom pokloniti

svu svoju ljubav tebi, a zatim otkrijem

koliko sam još sebičan, ohol,

malodušan, sumnjičav ili jadan,

ne daj da mi dušu zahvati

gorčina i malodušje.

 

Kad udarim o svoje granice

daj mi to spoznati: pomozi mi

širom otvoriti vrata tvojoj milosti.

 

Prihvaćam se u svemu,

što jesam i nisam,

da me bezgranična milost

tvoga božanstva upotpuni.

 

(Jarm, Antun (prir.), Dolazim ti reći, Đakovo, 1988, str. 76-77)

 

 ili uhvatiti se za ruke i zajedno izmoliti Slava Ocu…

 

 IZGLED PLOČE (PROZIRNICE

 

                                                     ČOVJEK SLIKA BOŽJA

Tin Ujević: Tajanstvena                                        

ČOVJEK (asocijacije)                                                    Komponente ljudske duše:                                                                                      

                                                                                    1. RAZUM

PO ČEMU JE ČOVJEK SLIKA BOŽJA?                      2. VOLJA

 

BOG NAM UDAHNUO SVOJ BOŽANSKI DUH!

 

PO DUŠI SMO SLIČNI BOGU!

 

PREPOZNAJEŠ LI NEŠTO BOŽJE PRISUTNO

U TEBI, U DRUGOM?

 

JA SAM GLAVNI VJESNIK BOŽJE DOBROTE, LJUBAVI U OVOM SVIJETU!

   

KRIST SVOJOM PRISUTNOŠĆU NAM OTKRIO ŠTO ZNAČI BITI SLIKA BOŽJA!

ŽIVOT JE PRILIKA DA POSTANEMO ONO ŠTO JESMO: SLIKA BOŽJA!

 

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

I.

DATUM:

 

 

NASTAVNA CJELINA: 4. OBJAVA I SV. PISMO

 

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 4.3. Biblija – pisana riječ Božja

 

VRIJEME:

BR. SATA:

22

 

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

 

ZADACI:

a)      obrazovni: upoznati Bibliju kao izvanredno književno djelo, ali i kao Božju riječ čovjeku;

b)      funkcionalni:  shvatiti Bibliju kao Božji odgovor na najvažnijea pitanja čovjekove egzistencije

c)      odgojni: potaknuti na svakodnevno čitanje Biblije

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                     NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                       a) usmenog izlaganja     

a)      crteži-slike                                        a) film                                                    b) razgovora

b)      karte                                                  b) TV i radio                                         c) praktičnih radova

c)      tablice                                               c) grafoskop                                         d) demonstracije

d)      dijafilm                                                                                                           e) pisanja

e)      crtanja                                                                                                            f) rješavanja zadataka

 

 

DIDAKTIČKA ARTIKULACIJA SATA

UVODNI DIO

 

MOLITVENI POČETAK

Oče naš…Bože, hvala ti što si nam pošao u susret, što si progovorio o sebi, izgovorio sebe. Hvala ti za tvoju darovnu Riječ, u Svetom Pismu. Pomozi nam da postanemo dionici tvoga srca i tvojih dubina, to te molimo po Kristu, Gospodinu našem. (Amen).

 

MOTIVACIJA

 

Kad čujete riječ BIBLIJA koje vam srodne riječo dolaze još u sjećanje?

Što znate o Bibliji i zašto je važna?

 

 

 

OBRADA SADRŽAJA

 

Biblija je najvažnije djelo i najraširenija knjiga na svijetu. Prevedena je na oko 2000 jezika, svake godine se tiska u preko 20 miliona primjeraka.

Biblija je nadahnuće za mnoge pjesnike, umjetnike...

Znate li neke pjesme, umjetnička djela, slike... nadahnute Biblijom?

Znate li neke filmove?

 

Velika knjiga? Ili mala knjižica? Zbirka knjiga?

Kad je prolistamo (uzima u ruku i listam), shvaćamo da je to zbirka različitih knjiga, mala knjižica u našoj ruci. Za tu zbirku knjiga u grčkom se rabila riječ ta biblia, što znači knjige. Riječ se počela upotrebljavati u jednini, napose u latinskom, tako smo dobili imenicu u jednini BIBLIJA.

 

Zovemo je Sveto pismo, jer je od Boga nadahnuta i za kršćane i Židove sveta. Radi se o Riječi Božjoj koja je u njoj zapisana.

Biblija nije samo knjiga u kojoj se govori o Bogu. Ona je knjiga u kojoj Bog govori čovjeku. Taj govor treba znati slušati i čuti, a poruku čitati i prihvatiti. Jedno i drugo razumjeti i shvatiti.

 

Biblija ima neprolaznu vrijednost. Jednako je izvor inspiracije i danas, kao i prije nekoliko stoljeća. To je samo znak da je u njoj zapisana istina o čovjeku i svatko tko traži istinu, pronaći će je u njoj.

Biblija govori o najdubljim čovjekovim iskustvima i problemima.

Ona je riječ Božja ljudima na zemlji.

 

Biblija je za kršćane znak Božje blizine!

 

Važno je da znamo da je Biblija NADAHNUTA KNJIGA (po svetim piscima govori Bog) i KNJIGA ISTINE, istine o Bogu i najdubljih istina o čovjeku (o njegovim počecima, smrti, patnji, ljubavi i smislu njegova života uopće).

Sastoji se od 73 KNJIGE i dijeli se na STARI (43 knjige) i NOVI ZAVJET (27 knjiga).

 

 

AKTUALIZACIJA

 

S kraja na kraj  Biblija ima samo jednu poruku: Bog zove čovjeka da podijeli s njime svoje vlastito blaženstvo. Zato nikakava druga “sveta knjiga”, nikakav životopis ne može zamijeniti nadahnuti biblijski tekst.

 

Za  kršćane je Biblija nadahnuta Duhom Svetim koja daje nadnaravnu snagu, prosvjetljuje, ulijeva ljubav i mudrost, jača volju za dobro, posvećuje i oplemenjuje osjećaje.

Kad dođete kući uzmite u ruke Bibliju, čitajte ju, svakodnevno se  hranite i napajajte na Božjoj Riječi.

 

DZ: Biblija u mom životu ili Evanđelja (sastav)

 

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK:

 

“Tko je kadar, Gospodine shvatiti sve bogatsvo samo jedne od tvojih riječi? Mnogo je više onoga što nam izmiče od onoga što uspijevamo shvatiti. Upravo smo kao žedni ljudi što piju na izvoru.

                  Tvoja riječ pruža mnoge različite vidike, kao što su brojne perspektive onih koji je proučavaju.

     Gospodin je obojio svoju riječ raznolikim ljepotama da oni koji je istražuju mogu promatrati ono što više vole. Sakraio je u svoju riječ sve blago da svatko od nas nađe bogatstvo u onome što promatra. Njegova je riječ stablo života koje ti odasvud pruža blagoslovljene plodove. Onaj koga dopadne jedna od ovih ljepota neka ne misli da nema ničeg drugog u Božjoj riječi osim onoga što je našao. Neka radije smatra da je bio kadar otkriti u njoj samo jednu stvar među mnogim drugima.

Nakon što se obogatio riječju, neka ne misli da je ona time osiromašena.

Što nisi mogao odmah primiti zbog svoje slabosti, to primi u drugim časovima svojom ustrajnošću”. (Sv.Efrem, đakon: SV.PISMO).

 

 

 

 

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE):

 

                                    BIBLIJA – PISANA RIJEČ BOŽJA

 

 

U grčkom se rabila riječ ta biblia, što znači knjige. Riječ se počela upotrebljavati u jednini, napose u latinskom, tako smo dobili imenicu u jednini BIBLIJA.

 

Zovemo je Sveto pismo, jer je od Boga nadahnuta i za kršćane sveta. Radi se o Riječi Božjoj koja je u njoj zapisana.

Biblija nije samo knjiga u kojoj se govori o Bogu. Ona je knjiga u kojoj Bog govori čovjeku. Taj govor treba znati slušati i čuti, a poruku čitati i prihvatiti. Jedno i drugo razumjeti i shvatiti.

 

Biblija NADAHNUTA KNJIGA (po svetim piscima govori Bog) i NJIGA ISTINE, istine o Bogu i najdubljih istina o čovjeku (o njegovim počecima, smrti, patnji, ljubavi i smislu njegova života uopće.

 

Sastoji se od 73 KNJIGE i dijeli se na STARI (43 knjige) i NOVI ZAVJET (27 knjiga).

 

BIBLIJA ZA KRŠĆANE ZNAK BOŽJE BLIZINE!

 

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUKA

 

RAZRED:

I.

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA: 4. OBJAVA I SVETO PISMO

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 4. 5. Biblija u životu kršćana

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

24

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

 ZADACI:

b)       obrazovni: naučiti: kako čitati biblijski tekst;

 

b)    funkcionalni: dublje upoznati i srcem usvojiti biblijski tekst: Mt 8, 23-26;

 

c)     odgojni: prihvatiti poruku biblijskog teksta koju iščitavaju za svoj život…

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                     NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                      a) usmenog izlaganja     

f)         crteži-slike                                        a) film                                                   b) razgovora

g)       karte                                                  b) TV i radio                                        c) praktičnih radova

h)       tablice                                               c) grafoskop                                        d) demonstracije

i)         dijafilm                                               d) glazba                                            e) pisanja

j)         crtanja                                                                                                           f) rješavanja zadataka

 

 

 

DIDAKTIČKA ARTIKULACIJA SATA

 

MOLITVENI POČETAK

 

Oče naš… Duše Sveti, mi trebamo sada i ovdje tvoju prisutnost kako bi što bolje čuli Božju Riječ i kako bi je istinski živjeli. Dođi, Duše Sveti budi s nama i u nama to te molimo po Kristu, Gospodinu našem. (Amen).

 

MOTIVACIJA

 

Zašto bi me Biblija trebala interesirati?

Nije li se to sve davno dogodilo?

Kakve to onda ima veze s vremenom u kojem živim?

Biblija je puka povijesna knjiga ili Bibliju čitam drugačije, kako?

 

Kad uzimam u ruke Bibliju, onda čitati biblijski tekst, to znači uzeti ga k srcu.

To znači slušati srcem i čuti što mi to govori danas.

 

Čitanje Biblije, vodi me k čitanju mog života, ali s vjerničkim pogledom. Tu ću otkriti kako Bog i danas nastavlja govoriti kao što je nekoć govorio i da nastavlja djelovati kao što je nekoć djelovao.

Biblijski tekst rasvjetljava istinu o samoj meni. U njemu razumijem svoju prošlost, stojim u sadašnjosti i usmjerena sam u budućnost.

 

Kako čitati Bibliju, a da Božja Riječ bude za mene živa kakva uistinu jest i da ima značenje za moj život?

 

Prije nego li se svatko osobno  zaustavi nad biblijskim tekstom, Božjom Riječi, nekoliko savjeta, kako čitati  Bibliju?

 

  1. PROČITATI TEKST POLAGANO

To je prvi korak. Zamijeti prve svoje reakcije: Što mi se svidjelo? Što je na mene ostavilo poseban dojam? Što me šokiralo? Što ne razumijem? Što mi postavlja pitanja? To prvo čitanje trebalo bi nam pomoći da upoznamo, a to znači razumijemo, tekst. Time upoznajemo i razumijevamo same sebe. Zamjećujem odjek i jeku Božje riječi u svojoj nutrini. To se ne događa bez reakcije i nutarnjih pokreta. Tada se pojavljuju prva pitanja koja nas familijariziraju s biblijskim tekstom: što me to interesira? Gdje su izvori mojih zanimanja i težnja? Dobro je zabilježiti pitanja koja mi se nameću. Nije potrebno odmah na njih odgovarati, jer me to može odvesti na nebitne stvari. Na njih ću se ionako kasnije navratiti.

 

  1. SUSRET S BIBLIJSKIM TEKSTOM

To znači bolje zamijetiti osobe, riječi, djela, mjesta, vrijeme…

- koje su osobe prisutne? U kakvom su odnosu? Kakvi su njihovi stavovi, ponašanje, reakcije? Što govore? Što rade? Što im se događa? Jesu li se dogodile kakve promjene i preobrazbe s njima?

- koje su riječi i izrazi? Jesu li u skladu i povezanosti? Ili su u suprotnosti? Jesu li to riječi pohvale ili kuđenja? Riječi prijetnje ili ohrabrenja? Zahvale ili osude?

- događa li se sve na jednom mjestu? Postoje li određene etape i rast u tekstu?

- je li tekst upućen zajednici ili pojedincu? (Ova nas pitanja jednostavno žele potaknuti da se doista susretnemo s tekstom i da ga ne čitamo žurno, površno i nezainteresirano. Sigurno, da za to trebamo darovati i uložiti svoje vrijeme. Vidjet ćete da se isplati jer tekst će nam postati blizak i više će nam govoriti.

 

 Kod svakog biblijskog teksta treba se pitati:

-          Tko piše, govori? (pisac, sastavljač, priređivač)

-          Što, zašto? (tekst, sadržaj, izjava)

-          Kome? (primaoci, čitaoci, slušatelji)

-          Kada, gdje? (vrijeme, mjesto, okolnosti)

-          Cilj (namjera i cilj pisca)

-          Cjelovitost (nikada ne izdvajati pojedine tekstove, nego ih čitati I razumijevati u njihovu kontekstu)

 

  1. SUSRET SA ŽIVOM RIJEČJU

 

Biblijski tekst nije ga izgovorio i napisao bilo tko. To je Božji govor koji se upravo po tom tekstu uvijek čuje i odjekuje kroz sva vremena.

Nastupa važan trenutak u kojemu se pitam što mi tekst govori. Gospodin mi osobno želi nešto reći. Čujem li to? Zato se pitam: Gospodine, što mi želiš reći? Što to znači za moj konkretni život? Meni učeniku, redovnici…? To je egzistencijalni susret sa Živom Riječju koja mi govori u mojoj stvarnoj situaciji u kojoj se nalazim.

Ostvaruje se neposredan susret.

 

  1. U TOM SUSRETU SE OSTVARUJE SLUŠANJE, ODGOVOR, RAZGOVOR I ŠUTNJA

 

Čitanje tekst je ujedno i slušanje. Kad pristupam biblijskom tekstu onda je u meni ovo raspoloženje: da čujem što mi to Gospodin govori. Čitajući biblijski tekst slušam pažljivo svaku riječ. Tu sam slušatelj Božje riječi.

      Zatim se u isto vrijeme ostvaruje odgovor ili razgovor. To je moja reakcija na ono što sam čula. To je molitva. Jedna od njezinih definicija je: razgovor s Bogom. To je razgovor od srca k srcu. Ne susrećem se s mrtvom riječju nego sa Živom.

      Može se dogoditi isto tako da se prilikom toga susreta ostvari duboka šutnja. Jednostavno sam zahvaćen misterijem Božje riječi. To je adoracija.

 

SAMOSTALAN RAD NAD BIBLIJSKIM TEKSTOM

 

Pokušajte imati na umu i u srcu ove savjete i sada u tišini svatko neka za sebe pročita biblijski tekst: Mt 8,23-26.:

 

“Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: ‘Gospodine, spasi, pogibosmo!’ Kaže im: ‘Što ste plašljivi, malovjerni?’ Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha”.

 

Nakon toga ih pozivam da još jednom pročitaju biblijski tekst: pokušaj se još više približiti Bogu, prikloniti uho i otvoriti vrata svoga srca. Pokušaj sada tako čitati da se i ti pojavljuješ u lađi zajedno sa Isusovim učenicima”.

       (nakon čitanja, uključujem videokazetu: isječak iz filma gdje Isus stišava oluju i govorim im  neka u svoje bilježnice napišu: što tebi, baš tebi govori ovaj tekst? U kojoj konkretnoj životnoj situaciji možeš primjeniti    ove riječi? Koje osjećaje u tebi pobuđuje?).

 

AKTUALIZCAIJA

 

Kada sam se našla u sumnjama u odnosu na Boga, ljude, samu sebe, koje su me razdirale – nisam li tada bila u oluji? Kad sam doživljavala neuspjehe, razočaranja, izgubljenost i osjetila se kao da tonem u bezdan – nisam li tada bila u oluji? Kada me je pogodila bolest a s njom nesigurnost u kojoj mi je izmisalo tlo ispod nogu – nisam li tada bila u oluju?… Oluje u mom životu imaju isti pedagoški smisao kao i smirena, ugodna stanja. Bog me po njima odgaja, upozorava da se oslobodim straha i tjeskoba za svoj život, za svoju budućnost.

 

Nadvladati životne oluje i iz njih izići kao pobjednik, mogu, ako dopustim Isusu da uđe u lađicu mog života, da uzme kormilo u svoje ruke.

Kada, gdje i zašto mi je teško ispustiti kormilo iz svojih ruku i prepustiti ga Isusu?

Vjerujem li da se onima koji Bogu vjeruju i ljube ga sve okreće na dobro?

 

Koji su najčešći uzroci oluja u mom životu? (nekontrolirani osjećaji, neukroćena sebičnost, nezasitna oholost… i slabost moje naravi da ih nadvladam.

Mogu li ih iz dosadašnjeg iskustva predvidjeti, zaštititi se od njih?

Učenici su Isusovo spavanje doživljavali kao nebrigu, nezainteresiranost za njih i to još više potencira njihov strah i njihovu zlovolju. Isus je upravo to htio. Pokazati im njihovu lažnu sigurnost, slabost njihove vjere. Istina o njihovom pravom stanju može ih osloboditi od privida u kojem su živjeli.

 

U bezbrižnim, možda euforičnim prilikama mi često živimo u lažnoj sigurnosti da smo jaki, da vjerujemo Bogu. Ali oluje našu lažnu životnu sigurnost ruše kao kulu od karata. Smisao i cilj svih oluja je da nas spuste na zemlju, da opipamo svoje stvarno stanje, da iskusimo svoju nemoć i ugroženost. Tek tada egzistencijalno, iskreno, iz dna bića vapimo za pomoć.

Uz iskustvo slabosti i nemoći koje izazivaju oluje moram postići i drugo prelijepo iskustvo Isusove moći iz koje se onda rađa u meni mir i sigurnost. Tada se više ne brinem kako će me Isus voditi. Najvažnija mi je njegova prisutnost.

 

“Što ste plašljivi, malovjerni?” – opomena je upućena apostlima i meni, tebi. Ona me kao vatra čisti, ali i podiže do neba, ohrabruje i izaziva u meni mir, radost, raspjevanost. Kad bih u olujama povjerovala u Isusovu prisutnost, u njegovu snagu i ljubav prema meni – ničeg se više ne bih bojala, uvijek bih uživala mir i od vjere živjela!

 

Onaj tko čita Bibliju nalazi:

  1. Božju riječ po kojoj ulazimo u dijalog s Bogom
  2. Svjetlo za sagledavanje životnih problema
  3. Hrabrost
  4. Poticaj
  5. Životna iskustva u odnosu s Bogom
  6. Snagu za život i vjeru

 

DZ: Kod kuće izaberi jedan biblijski tekst i razradi po ovim savjetima o kojima smo danas govorili.

 


 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

Utišaj oluju

 

Bože, Oče nas,

nema te tame,

koju ti ne bi mogao rastjerati;

nema te noći,

koja po tebi ne bi zorom zarudila.

A jer se u tvoju riječ smijemo pouzdati,

daj da u ovim olujama naša vjera ostane stalna.

Nek usred bure pristupi Isus,

tvoj Sin,

kao Gospodar,

i nek utiša vihore,

na slavu tvoga imena,

za svu vječnost. (Dolazim ti reći – Đakovo 1988., str.38)

 

 

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE)

 

                                BIBLIJA U ŽIVOTU KRŠĆANA

 

 

1. PROČITATI TEKST POLAGANO

2. SUSRET S BIBLIJSKIM TEKSTOM

-          Tko piše, govori? (pisac, sastavljač, priređivač)

-          Što, zašto? (tekst, sadržaj, izjava)

-          Kome? (primaoci, čitaoci, slušatelji)

-          Kada, gdje? (vrijeme, mjesto, okolnosti)

-          Cilj (namjera i cilj pisca)

-          Cjelovitost (nikada ne izdvajati pojedine tekstove, nego ih čitati I razumijevati u njihovu kontekstu)

 

3. SUSRET SA ŽIVOM RIJEČJU

4.U TOM SUSRETU SE OSTVARUJE SLUŠANJE, ODGOVOR, RAZGOVOR I ŠUTNJA

 

Mt 8,23-26 (Stišana oluja)

 

Onaj tko čita Bibliju nalazi:

  1. Božju riječ po kojoj ulazimo u dijalog s Bogom
  2. Svjetlo za sagledavanje životnih problema
  3. Hrabrost
  4. Poticaj
  5. Životna iskustva u odnosu s Bogom
  6. Snagu za život i vjeru

 

Po Bibliji Bog i danas uspostavlja odnos sa mnom i mojim najdubljim potrebama!

 

Nadvladati životne oluje i iz njih izići kao pobjednik, mogu, ako dopustim Isusu da uđe u lađicu mog života, da uzme kormilo u svoje ruke!

 

Kad bih u olujama povjerovala u Isusovu prisutnost, u njegovu snagu i ljubav prema meni – ničeg se više ne bih bojala, uvijek bih uživala mir i od vjere živjela!!!

 

 

 

 

 

 

 

PLAN PLOČE:  Biblija u životu kršćana

 

Biblija je Božji govor čovjeku i po Bibliji Bog i danas uspostavlja odnos s čovjekom i njegovim najdubljim potrebama. To nije tekst napisan u nekom prošlom vremenu i za ljude tada, nego riječ zauvijek, zapisana i za tebe.

Biblija nije popis istina i pravila, već SUSRET S BOGOM. Po  toj riječi Bog govori Tebi, nadahnjuje tebe, otvara ti oči, daje ti odgovor na konkretnu životnu situaciju, problem.

To je zato što je Bog prisutan s nama u našem životu po Duhu Svetom.

 Onaj tko čita Bibliju nalazi:

  1. Božju riječ po kojoj ulazimo u dijalog s Bogom
  2. Svjetlo za sagledavanje životnih problema
  3. Hrabrost
  4. Poticaj
  5. Životna iskustva u odnosu s Bogom
  6. Snagu za život i vjeru

 

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

I.

DATUM

24. III 2003.:

NASTAVNA CJELINA: 5. ISUS KRIST VRHUNAC OBJAVE

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 5. 1. Isus – povijesna osoba

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

26

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

ZADACI:

 

a) obrazovni: upoznati nekršćanske i kršćanske izvore o Isusu i njihovu podudarnost;

 

b) funkcionalni: kroz tekstove i novozavjetne tekstove dublje spoznati Isusovu povijesnu osobnost;

 

c) odgojni: potaknuti na stalno produbljivanje i življenje svoje vjere…

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                                                NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                                                 a) usmenog izlaganja      

k)        crteži-slike                                        a) film                                                                              b) razgovora

l)         karte                                                  b) TV i radio                                                                   c) praktičnih radova

m)      tablice                                               c) grafoskop                                                                    d) demonstracije

n)       dijafilm                                                                                                                                      e) pisanja

o)       crtanja                                                                                                                                      f )rješavanja zadataka

 

 

 

MOLITVENI POČETAK

 

            Oče naš...  Bože, pomozi nam da Te sve bolje upoznamo i prepoznamo Tvoju prisutnost u našem životu i u svemu što uvijek iznova, neprestano činiš za nas, to te molimo po Kristu, Gospodinu našem. (Amen).

 

 

MOTIVACIJA

 

       Danas započinjemo novu tematsku cjelinu koja ima naslov: »Isus povijesna osoba«. Za njega su se oduvijek interesirali i oduševljavali pisci, umjetnici, pjesnici, glazbenici.

 

            Što biste mogli izdvojiti i reći o Kristu?

Kako biste vi odgovorili na pitanja:

 

ISUS MIT, LEGENDA ILI NEŠTO TREĆE?

Kako i odakle znamo da je ISUS STVARNA POVIJESNA OSOBA?

Kada je živio, kako je živio, gdje je djelovao, umro...? Otakle to znamo?

 

Odgovor:

 

Židov, odgojen u židovskoj vjeri, govori aramejski, pohađao subotnju sinagogu, hodočastio na blagdan u Jeruzalem. Slušao svoje roditelje – da li vi slušate svoje roditelje!?

Zanimanje: tesar od 30. godine života, a onda učitelj bez izobrazbe pismoznanaca

Palestina je u vrijeme Isusa Krista bila dio Rimskoga Carstva. Poznato je da je rimsko građanstvo pravo bilo najsavršenije pravo u povijesti zapadnoga svijeta. Prema tome pravu, izvještaji o sudskim procesima i drugim događajima morali su biti pismeno poslani u Rim i pohranjeni u carski arhiv. Iz toga možemo zaključiti da je u Rimu mogao biti neki trag Isusove egzistencije.

 

Pa pogledajmo to u slijedećim textovima, kako govore o Isusu,…:

 

 

RAD NA TEKSTOVIMA

 

Čut ćemo neke izvanbiblijske povijesne dokumente koji govore o Isusu:

 

Kornelije Tacit (55-117),  najpoznatiji rimski povjesničar, «Anali»

 

«Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle nakraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata».

 

O čemu govori povjesničar Kornelije, Tacit?

Što kaže za kršćane, a što za Krista?

 

Gaj Svetonije (65-135), rimski povjesničar, «Dvanaest rimskih careva»

 

Prvi odlomak izvješća o Neronu i njegovu progonu kršćana, gdje Svetonije, kao i Tacit, kršćane naziva «ljudima novog i štetnog praznovjerja».

 

«On izagna Židove iz Rima koji podigoše veliku bunu zbog buntovnika Krista (impulsore Chresto)».

 

Što si posebno uočio kod ovog teksta I što o tome misliš što je Gaj Svetonije napisao?

 

Plinije Mlađi (61-114), carski legat Bitinije i Ponta, «Pisma»

 

Za nas je važno pismo koje se nalazi u 10.knjizi i nosi broj 96. Plinije Mlađi u tom pismu pita cara Trajana što da radi u kompliciranom procesu kršćana što ga je on trebao provoditi u Bitiniji:

 

«...Kada su preda me izvodili neke s optužbom da su kršćani, ja sam ih kao kršćane i kažnjavao... Tvrdili su da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se određenih dana sakupljali prije zore pjevajući i slaveći Krista kao Boga i obvezivali se zakletvom da neće činiti prijestupe, da će se uzdržavati od krađa, grabeži, preljuba, kršenja zadane riječi...»

 

Što nam Plinije Mlađi o kršćanima govori, o kakvim skupljanjima je riječ i što kaže za Krista?

 

Celzo (2.st), grčki pisac, «Istinski nauk»

 

Celzovo djelo nije sačuvano u izvorniku nego u citatima u Origenovu spisu «Protiv Celza».

 

«Kakav Bog, kakav sin Božji, kad ga otac nije mogao spasiti od kazne, a sam nije bio u stanju da je izbjegne? Ne, tvoje rođenje, tvoja djela, tvoj život pokazuju da si čovjek!»

 

Da li Celzo Isusa smatra povijesnom osobom i kako mu se u svom citatu obraća?

 

Celzo bez ikakve sumnje Isusa smatra povijesnom osobom i stoga mu se u svojim citatima obraća izravno kao čovjeku koji je tu nedavno živio.

 

Josip Flavije (oko 38-110), židovski pisac, “Židovske starine”

 

Josip Flavije je bio farizej, odličan diplomat, vođa ustanaka židova u Galileji 66. godine.

U 18. knjizi, 3. poglavlja, nakon što je opisao pobunu Židova protiv Poncija Pilata, u točki 3. piše ovako o Isusu Kristu :

 

« U to vrijeme živio je Isus, mudar čovjek, ako ga se uopće smije zvati čovjekom. On je, naime, činio posve nevjerojatna djela i bio je učitelj svih ljudi koji su istinu prihvaćali s radošću. Tako je privukao k sebi mnoge Židove, kao i mnoge pogane. On je bio Krist. Pa, iako ga je Pilat, na nagovor prvaga našeg naroda, osudio na smrt na križu, nisu mu njegovi raniji sljedbenici postali nevjerni. Jer on se opet treći dan pojavio živ, kako su to predskazali od Boga poslani proroci...»

 

Što židovski pisac Josip Flavije svjedoči o Isusu?

 

Što iz svih  navedenih autora i njihovih  spisa koji izravno ili neizravno spominju krista možemo zaključiti, u čemu se slažu?

 

    Palestina je u vrijeme Isusa Krista bila dio Rimskog Carstva. Poznato je da je rimsko građansko pravo bilo najsavršenije pravo u povijesti zapadnog svijeta. Prema tom pravu, izvještaji o sudskim procesima i drugima događajima morali su biti pismeno poslani u Rim i pohranjeni u carski arhiv. Iz toga već možemo zaključiti da je u Rimu mogao biti neki trag Isusove egzistencije.

   Sadržaj rimskog arhiva koristili su rimski pisci i povjesničari prilikom svoga sastavljanja povijesti Carstva i svijeta do svoga vremena. U te rimske autore ubrajaju se, još ćemo ih jednom spomenuti: KORNELIJE TACIT, GAJ SVETONIJE, PLINIJE MLADI i CELZO.

     Svi navedeni autori svojim spisima izravno ili neizravno spominju Krista i slažu se u osnovnom zaključku da je ISUS POVIJESNA OSOBA. O kršćanima i Kristu govore na različite načine u različitim kontekstima. Iz njihovim zapisa možemo zaključiti o mjestu i vremenu u kojem je Isus živio (osuđen u Palestini za vladanja cara Trajana, koji je vladao od 28. do 35. godine), o načinu kako je kao čovjek živio (rodio se u siromašnoj obitelji, propovijedao, imao učenike, činio čudesa, umro na križu), kako je bio prihvaćen, pa čak ima i naznaka o tome kako je izgledao.

Što se tiče još IZVANBIBLIJSKIH SPISA koji spominju Isusa, valja spomenuti:  TALMUD (to je zbornik židovske učenosti i predaje nastao nakon babilonskog sužanjstva).  Takođergledana Isusa kao na povijesnu osobu.

 

 

Sad bi se mogli preseliti na razmišljanje o Biblijskom izvještaju:

-                BIBLIJSKI IZVORI:  EVANĐELJA

 

O Isusu Kristu nalazimo navještaje u SZ kod proroka. Najiscrpnije svjedočanstvo o Isusu daje NZ. Evanđelja su nastala ne temelju sjećanja i svjedočanstva apostola. Imaju za cilj pokazati da je Isus Krist, Sin Božji, Bog i Čovjek. Spisi NZ ne donose samo život, riječi i djela Isusa iz Nazareta, nego su pisana s ciljem da pokažu kako je Isus Sin Božji, po utjelovljenju postao čovjekom da spasi svijet.

 

U pristupanju evanđeljima kao svjedočanstvima Isusova života trebamo imati na umu njihovu osnovnu nakanu.

Evanđelja dakle , nisu Isusova biografija, već prvenstveno svjedočanstvo vjere u uskrslog Krista; kerigma (navještaj) prve kršćanske zajednice.

Nakana evanđelista je navijestiti događaj Isusa Krista i njegovo značenje za život zajednice kršćana.

     Da bi evanđelja mogla biti vjerodostojan dokaz povijesne opstojnosti Isusa, treba dokazati njihovu povijesnost. U tome nam pomažu svjedočanstva apostolskih i crkvenih otaca iz vremena prvih stoljeća Crkve.

        Gotovo svi svjedoci slažu se u tome da je temelj evanđeoske predaje apostolska propovijed. Prema svim izvorima, evanđelja su nastala u apostolsko vrijeme, pisana su od strane apostola ili njihovih učenika, ali pod nazorom apostola.

Sa sigurnošću znamo da otprilike od sredine 2. st. četiri evanđelja postoje kao zaokružena cjelina. Sve su ih Crkve prihvatile kao normu svoje vjere.

 

Evanđelja najprije pokazuju Isusa, a onda razvitak njegova nauka i razvitak shvaćanja apostola o njemu. Treba ih čitati u kontekstu odnosa Isusove egzistencije, njegova Uskrsnuća, SZ i iskustva prve Crkve.

 

Kako se zovu evanđelisti i što znate o njima i o sadržaju onoga što su napisali?

Da li ste čuli za riječ sinoptici i tko su sinoptici?

 

Prva tri evanđelista, nazivaju se sinopticima, a to su: Matej, Marko i Luka, a njihova evanđelja su sinoptička zato jer su toliko srodna i sadržajem i slijedom događaja i samim izrazima i riječima da se njihov tekst može izdati u tri usporedna stupca kako bi se bolje uočile njihove sličnosti.

      Takva izdanja zove se «sinopsa», što grčki znači «istovremeno čitanje».

Ivanovo evanđelje se od njih razlikuje izborom građe, povijesno-zemljopisnim okvirom, načinom izlaganja.

 

Sinoptici pišu o Isusovim čudesima. Ona su prisutna u njegovom javnom djelovanju da bi pokazala njegovo spasiteljsko djelovanje. Ona nisu radi sebe samih, nego su čudesa koja će potvrditi Isusovo božanstvo, koja će potvrditi da je Kraljevstvo nebesko koje On naviješta već prisutno na zemlji te da su svi pozvani sudjelovati u njemu.

 

Možemo još kratko reći nešto o svakom evanđelistu:

 

Evanđelje je izvorno grčka riječ, a znači blagovijest,  radosna vijest spasenja, izvještaj o Isusu i njegovu djelu. Evanđelisti su pisci evanđelja: Matej, Marko. Luka i Ivan.

 

Matej (carinik), sin Alfejev, Galilejac, židov, njegov simbol je čovjek (anđeo) – zato što njegovo evanđelje počinje Kristovim rodoslovljem, piše za Židove. U središtu Mt poruke jest mesija, Krist i njegovo kraljevstvo.

 

Čovjek ANĐEO počinje rodoslovljem

 

Marko rođak apostola Barnabe, židov iz Jeruzalema. Njegov simbol lav, simbol snage i pobjede. On predstavlja čudesnu moć Kristovu u čudesima i uskrsnuću, a evanđelje započinje riječima «glas koji viče u pustinji».

Piše za: RIMLJANE

 

Luka porijeklom Grk, povjesničar + teolog, liječnik, nije osobno poznavao Isusa, ali je kao Pavlov pratilac doživio poruku spasenja. Lukin simbol je vol, a vol kod Židova je žrtvena životinja, simbol vola zato što njegovo evanđelje započinje žrtvom koju prinosi svećenik Zaharija. Isusa prikazuje kao milosrdnog spasitelja, osobito u susretnu s grešnicima (liječnik duša) i bolesnicima. Luka je napisao i «Djela apostolska» u kojima opisuje procvat prve Crkve.

Vol- zato što evanđelje započinje žrtvom

 

Ivan sin je Salome I Zebedeja, ribarske obitelji iz Betsaide, brat je Jakova starijega. Ljubljeni učenik Isusov. Njegov simbol je orao – leti u visinu, počinje od početka (U početku biješa Riječ, i Riječ bijaše kod Boga...). Njegovo evanđelje se razlikuje od sinoptičkih (Mt, Mk i Lk) jer ne opisuje toliko same događaje i život Isusov, koliko daje osobno i izravno svjedočanstvo . Njegovo evanđelje možemo nazvati evanđelje ljubavi: «Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, nego da ima život vječni» (Iv 3,16) – svrha dolaska Božje utjelovljene Riječi da dade ljudima život vječni. Ivan je umro u progonstvu na otoku Patmosu 104. godine.

 

(DZ: pročitati dodatak u Bibliji što govori o Evanđelji i evanđelistima)

 

 

- (koliko budemo imali vremena zajedno ćemo proći biblijske tekstove, a što ne stignemo kod kuće pročitati)

 

1.        ISUSOVO KRŠTENJE

-          Mt 3,13-17  (str. 12) Isusa Ivan krstio na rijeci Jordan

2.        POČETAK ISUSOVA PROPOVIJEDANJA I NJEGOVI PRVI UČENICI

-          Mt 4,18-22 (str. 14)= četiri prva učenika

3.        NAROD JE HRLIO ZA ISUSOM DA GA ČUJE, A MNOGI SU ZAUVIJEK POŠLI ZA NJIM

-          Mk 3,7-11 (str.103) = narod grne za Isusom

-          Mk 3,13-18 (str.103)= izbor dvanaestorice

4.        ISUS POSEBNU PAŽNJU POKLANJA BOLESNICIMA

-          Lk 5,12-16 (str.169) = ozdravljenje gubavca

-          Mk 10,46-52 (str.129) = Jerihonski slijepac Bartimej

-          Lk 7,11-17 (str. 177) = uskrišenje sina udovice iz Naina

-          Mt 9,32-34 (str. 30) = opsjednuti njemak

-          Mt 15,29-32 (str. 51) = mnoga ozdravljenja uz Galilejsko more

-          Mt 17,14-22 (str.55) =opsjednuti padavičar

-          Mk 3,1-7 (str. 102) = ozdravljenje u subotu

Isusova čudesna ozdravljenja su znakovi Isusove posebne pažnje i ljubavi prema bolesnima. Znakovi da nas Isus Božjom snagom želi ozdraviti od mnogih teških bolesti, od duhovnog zna, grijeha i smrti.

 

5.        ISUSOVA LJUBAV PREMA GREŠNICIMA

-          Lk 7,36-50 (str.180) = Isusov odnos prema grešnicima

-          Lk 15,11-32 (str.212) = izgubljeni i nađeni sin

Isus posebnu pažnju poklanja najzapostavljenijima u društvu: siromašnima, bolesnima, grešnicima, svima koji su se osjećali zapostavljeni ili isključeni iz društva. Naslućivali su da će u njega naići na razumijevanje, prihvaćanje i praštanje. I doista Isus ih oslobađa od tereta grijeha, vraća im povjerenje u Boga, u sebe i druge ljude... Nakon susreta s Isusom, odlazi su sretni, vraćeno im dostojanstvo i za njih je započinjao nov život.

6.        ISUS ŠALJE APOSTOLE I OSTALE UČENIKE DA PROPOVIJEDAJU EVANĐELJE I LIJEČE BOLESNE

-          Mk 6,7-14 (str. 112) = slanje apostola

-          Lk 10,1-12 (str 191) = poslanje sedamdesetdvojice

I svi mi smo pozvani po svom krštenju da naviještamo i ostvarujemo novi Božji svijet i donosimo svima okonas ljubav i mir.

7.        ISUSOVI UČENICI POSTUPNO OTKRIVAJU TKO JE ISUS

-          Mt 16, 13-17 (str.53) = ispovijest Petrova

8.        ISUS LJUBAVLJU POBJEĐUJE ZLO I SMRT

Iv 15,13.14: “Veće ljubavi nitko nema d ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje!”

1 Kor 13,4-8 (str. 468) = hvalospjev ljubavi

9.        ISUS NEOBIČAN KRALJ

Iv 6,14-15 (str.266) = Isus hrani pet tisuća ljudi : “... kad su ljudi vidjeli znamenja što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” Kad Isus spozna da kane doći pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam”.

Mk 9,33-36 8str. 124) = tko je najveći?

Lk 9,48: “I reče im: “Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!”

--- Isus ne vlada na ovozemaljski način (ne upotrebljava silu, nego vlada ljubavlju i dobrotom).

     Temelj na kojem se gradi Božje kraljevstvo novi Božji svijet jest LJUBAV!

10.     ISUSOVA OPROŠTAJNA VEČERA – NOVA PASHALNA GOZBA

-          Mk 14,12-16 (str. 141) = pashalna večera

-          Lk 22,14-16 (str.234) =pashalna večera

-          Mt 26,20-28 (str. 84) = pashalna večera

-          Lk 22,19 : “I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen” (ustanovljenje Euharistije-večere Gospodnje

VELIKI ČETVRTAK (spomendan Isusove oproštajne večere)

VELIKI PETAK (ISUS PRIHVAĆA MUKU I SMRT IZ LJUBAVI I VJERNOSTI)

- Mt 26,30-47 (str. 85)

-          Mt 27,33-43 (str. 91) = raspeće

11.     ISUSOVO USKRSNUĆE, ISUSOVA I NAŠA POBJEDA NAD ZLOM I SMRĆU

-          Mt 28,1-11 (str.94) = Uskrsnuće Isusovo

12.     SNAGOM ISUSOVA DUHA PO CIJELOM SVIJETU NASTAJU I ŽIVE NJEGOVE ZAJEDNICE

Mk 16,14-20 (str. 150) = sveopće poslanje

Iv 20,19-23 (str.324) = ukazanje učenicima i slanje Duha Svetoga

Dj 1,6-12 (str.329) = uzašašće i slanje Duha Svetoga

    

 

AKTUALIZACIJA I MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

Anonimni pjesnik (XV.st)

 

Glas raspela

 

Krist više nema ruke,

ima samo naše ruke

da danas čini svoja djela.

    Krist više nema nogu,

 ima samo naše noge

da danas dođe ljudima.

    Krist više nema glasa,

 ima samo naš glas

da danas govori o sebi.

    Krist više nema snage,

 ima samo naše snage

da k sebi privede ljude.

    Krist više nema Evanđelja

 da bi se još čitala.

 

No, sve ono što riječju i djelom činimo,

sve to jest Evanđelje koje se još piše. (Mario Pomilio, Peto evanđelje,

                                                              KS, Zagreb, 1986.,str.88.)

PLAN PLOČE (PROZIRNICE), SINTEZA (SAŽETAK)

 

ISUS – POVIJESNA OSOBA

 

I.                   Izvan biblijski izvor:

 

II: Biblijski izvori:

1.      Rimski autori:

 

2. Židovi:

1. Evanđelja:

-         Korrnelije tacit

-          

- Josip Flavije

Matej

-         Gaj Svetonije

-          

- Talmud

Marko

-         Plinije Mlađi

-          

 

Luka

-          

 

Ivan

ili

 

Isus mit, legenda ili nešto treće?

Isus stvarna povijesna osoba?

 

Nekršćaćnski izvori: Kornelije Tacit, Gaj Svetonije, Plinije Mlađi, Celzo, Josip Flavije, Talmud

 

Kršćanski izvori (evanđelja : Matej, Marko, Luka i Ivan)

 

EVANĐELJE izvorno grčka riječ, a znači BLAGOVIJEST, RADOSNU VIJEST SPASENJA

 

EVANĐELJA SU PRVENSTVENO SVJEDOČANSTVA VJERE U USKRSLOG KRISTA, KERIGMA (NAVJEŠTAJ) PRVE KRŠĆANSKE ZAJEDNICE

 

Matej simbol čovjek (anđeo)

Marko simbol lav

Luka simbol vol                       

 

SINOPSA – grčki znači “istovremeno čitanje

Ivan simbol orao

 

 

Nekršćanski autori (rimski i židovski povjesničari) kao i kršćanski izvori (Crkva i evanđelja) jednoglasno potvrđuju Isusovu povijesnost. On je stvarna, a ne izmišljena osoba.

   Točno se zna vrijeme kada je živio, mjesto gdje je djelovao kao i najvažnije pojedinosti njegova života.

Rodio se u Palestini, u judejskom gradu BETLEHEMU, za vrijeme rimskog cara Augusta i judejskog kralja Heroda. Židov, odgojen u židovskoj vjeri, govori aramejski.

Djetinjstvo i mladenaštvo Isus je proveo u svom zavičaju Nazaretu, stoga se i naziva Nazarećanin. Iz Nazareta su bili njegova majka Djevica Marija i sveti Josip.

Djelovao je za vrijeme cara Tiberija.

Umro je pod rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom.

 

ISUS JE POVIJESNA OSOBA, IZNIMNO ZNAČAJNA POVIJESNA LIČNOST I VELIČINA. SVOJIM ŽIVOTOM I NAUKOM VEĆ DVA TISUĆLJEĆA OBILJEŽAVA SVIJET TAKO DA SE S PRAVOM I ČITAVA LJUDSKA POVIJEST DIJELI NA VRIJEME «PRIJE» I «POSLIJE» KRISTA.

 

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

I.

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA:  5. ISUS KRIST – VRHUNAC OBJAVE

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 5.4. Isusovo otkupiteljsko djelo

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

30

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: upoznati razlog i smisao Isusove smrti, muke; upoznati pojmove misterij uskrsnuća;

 

b) funkcionalni: kroz biblijske tekstove dublje se suočiti s Isusovim otkupiteljskim djelom;

 

c) odgojni: potaknuti na dostojno svjedočenja  Uskrsloga Isusa Krista u svom svakidašnjem životu…

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                                                   NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                               a) usmenog izlaganja     

p)       crteži-slike                                        a) film                                                             b) razgovora

q)       karte                                                  b) TV i radio                                                  c) praktičnih radova

r)        tablice                                               c) grafoskop                                                   d) demonstracije

s)       dijafilm                                              d) glazba                                                        e) pisanja

t)        crtanja                                                                                                                      f )rješavanja zadataka

 

 

 

MEDITATIVNO-MOLITVE POČETAK (uz tihu glazbu: Priča o bambusu):

 

U velikom vrtu raslo drvo bambusa. Gospodar vrta je često zastajao kod njega i radovao mu se.

Iz godine u godinu postajalo je sve veće, sve jače i ljepše.

No,  jednog dana gospodar stade pred njim i reče mu: «Dragi moj bambuse, trebam te!»

Drvo odgovori: «Gospodaru, spreman sam, uporabi me kako želiš!»
Gospodarev glas postade ozbiljan: «Da bi te uporabio, moram te posjeći!»

«Posjeći me? Mene, tvoje najljepše drvo u vrtu? Ne, molim te, ne!

Nipošto! Uporabi me na tvoju radost, Gospodaru, ali posjeći me...!»

Gospodar reče: «Ako te ne posiječem ne mogu te uporabiti!»

       U vrtu postade sve tiho. Čak i povjetarac zadrža dah. Bambus polako prignu svoju predivnu krošnju i reče: «Gospodaru, ako ne možeš drukčije posijeci me!»

Ali, Gospodar nastavi: «Ljubljeni moj bambuse, odsjeći ću ti i tvoje lišće i grane!»

Ah, Gospodaru, poštedi me toga. Posijeci me, ali mi, molim te, ostavi lišće i grane!»

«Ako ti ih ne odsiječem ne mogu te upotrijebiti!»

      Sunce sakri svoje lice. Jedan leptir uplašeno odleti odatle. Pogođen do srži, bambus prošapta: «Gospodaru odsjeci ih!»

Najdraži moj bambuse, ali to još nije sve.

Moram te razrezati po sredini, na dva dijela, i izvaditi srce. Ako to ne učinim, ne mogu te upotrijebiti!»

Tada se bambus prignu do zemlje: «Gospodaru, sijeci i dijeli!»

    

 I gospodar vrta posiječe bambus, odsiječe njegovo lišće i grane, razreza ga uzduž na dva dijela, i izvadi mu srž. Tada ga ponese kroz osušena polja i vrtove u blizinu vrela.

      Ondje spojivši izdubljene polutke bambusova debla poveza izvor s kanalima za navodnjavanje.

I bistra, svjetlucava i živahna voda poče teći duž razdijeljenog tijela bambusova u kanale i razlijevati se sušnim poljima donoseći život i omogućujući bogatu žetvu.

      Tako je divni bambus, kada su ga odsjekli i rascijepili, postao blagoslovom za sve!

 

(vjerujem da ćete ovu priču na početku našeg današnjeg susreta vrlo uspješno povezati na kraju naše teme).

 

 

 

MOTIVACIJA

 

(fotografija: Isus svezan)

 

Tko je i zašto odlučio Isusa ubiti, ukloniti, osuditi, smaknuti?

Zašto je Isus optužen?

Zašto je Isusova sudbina bila tako teško razumljiva i još teže prihvatljiva?

 

Teško je protumačiti Isusovu sudbinu označenu četirima glagolima:

-          trpjeti,

-          biti odbačen,

-          biti ubijen I

-          uskrnuti

 

 

PROMIŠLJANJE, OBRADA, IZLAGANJE, ANALIZA

 

Biblijski tekst Lk 7,36-50 – Isusov odnos prema grešnicima (netko od vjeroučenika čita naglas)

 

Isusov stav nedvojbeno izazvao je one najodgovornije u Izraelu, što to Isus pred svima veli ženi?

Što taj čin izaziva kod nazočnih?

 

Ovdje se govori o javnoj grešnici, koja je Isusa pomazala. Isus ujedno govori o opraštanju grijeha, ali ujedno i oprašta grijehe ženi, opravdajući joj opraštanje golemom ljubavlju. Isus pred svima veli ženi: “Oprošteni su ti grijesi”. Taj čin izaziva pitanje kod nazočnih o njegovoj ovlasti da oprašta grijehe.

Takav Isusov stav nedvojbeno izazvao je one najodgovornije u Izraelu, jer je ukazivao kako Isus za sebe prisvaja Božje ovlasti opraštanja grijeha.

 Rabinsko učenje ukazivalo je da grešnik kvari Božju svetost i onemogućuje Božji spasiteljski zahvat u povijesti naroda. Zato su grešnici smatrani prokletima i vrijednima prezira, te su se drugi prema njima tako i odnosili.

Ukoliko Isus pokazuje svoje djelovanje upravo s tim izopćenim ljudima, onda on opasno ugrožava sliku svetoga Boga i dolazi u opasnost da i sam bude izopćen,. Zbog toga je Isus, došao u sukob s farizejima i književnicima kao braniteljima Zakona.

 

Isus je na poseban način interpretirao i Mojsijev Zakon. Među najteže povrede svakako je spadalo kršenje zapovijedi održavanja subotnjeg počinka.

Subota je bila dan posvećen Bogu i na taj dan se nije smjelo uopće ništa raditi. Zapovjed subotnjeg počinka bila je zaoštreba do te mjere da se uz nju vezala sreća ili nesreća za sav narod.

       

Pročitajmo biblijski tekst Mk 3,1-6 – ozdravljenje u subotu

 

Što Isus pita nazočne nakon što je čovjeku usahle ruke rekao: “Stani na sredinu!”

Nakon što je Isus izliječio čovjeka s usahlom rukom, kakvu farizeju odluku stvaraju?

 

 

Isus je svojim činom izlječenja subotom došao u konflikt s propisima o suboti, a time je izravno zahvatio i u područje odnosa s Bogom, koji su bili stavljeni u okvire propisa o suboti.

 

Isus iznosi tvrdnju kako je subota radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, i kako je Sin Čovječji gospodar i subote.

     Naglašava važnost čovjeka spram propisa i stavljajući sve propise u čovjekovu službu.

 

Osim subote Isus je drugačije interpretirao i zakon o čistom i nečistom.

 

Pročitajmo biblijski tekst Mk 7,1-24 – prepirka o farizejskim predajama

 

Kako sus interpretira  zakon o čistom i nečistom, kakva Isus postavlja načela? (ono što izvana ulazi u čovjeka ne može ga iznutra onečistiti kao čovjeka. Naprotiv, ono što izlazi iz čovjeka, to ga onečišćuje, jer sva zla izlaze iz čovjekove nutrine).

 

Sada pročitajmo Mk 11, 15-19 – izgon trgovaca iz Hrama

 

Kako Isus nastupa u Hramu, imali Isus nešto protiv Hrama ili je u pitanju nešto drugo?

Kad su to dočuli glavari svečenički i pismoznanci što su tražili? Zašto?

 

Isus ne postavlja u pitanje sam Hram, nego način na koji su se oni odnosili prema Hramu.

     Očito je i to bio jedan od razloga, koji je potaknuo odluku za Isusovo uhićenje, a kasnije i za osudu na smrt.

 

-          uključujem videokazetu: isječak filma – Isusova posljednja večera  (4 minute)

 

Nakon toga čitamo biblijski tekst Mk 14,12-25 – pashalna večera

         Isus je posljednju večer svoga života proveo sa svojim učenicima u Jeruzalemu i to u noći.

     Za nas je Isusova večera s učenicima od velike važnosti jer je povezana s Isusovim krajem. Sam Isus je bio uvjeren u tom trenutku u svoj skori svršetak, pa je htio, zbog važnosti poruke o Božjem kraljevstvu, objasniti učenicima kako će se ono dalje razvijati. On svoju smrt prihvaća od Boga, spremno, znajući da je i njegova smrt dio Božjeg programa ostvarivanja Božjeg kraljevstva.

         Posljednja večera ostaje trajnom oporukom učenicima da se, okupljajući uvijek iznova na tu večeru ljubavi, sjećaju Božje ponude i da se spram nje uvijek iznova otvaraju tvoreći bratsku zajednicu vjernika. 

 

 

         Nakon što su objedovali i otpjevali psalme, Isus i učenici su se zaputili na Maslinsku goru (Mk 14,26s). Nakon toga je Isus uhićen, i to na Maslinskoj gori.

Uhićenje je bilo organizirano od strane velikih svećenika. Prilikom uhićenja značajnu ulogu je odigrao i Juda iz Iškariota, Isusov učenik. Teško je dokučiti zbog čega je Juda bio upleten u Isusovu izdaju.
Posve je izvjesno da je Juda znao gdje se Isus sklanjao, a s druge strane očito je da skupina koja je došla uhititi Isusa, nije Isusa mogla sama prepoznati, budući da ga nije dovoljno poznavala. Teško je sa sigurnošću tvrditi da je to Juda učinio samo zbog novca.

-          isječak iz filma: Juda poljubcem izdaje Isusa i Isus je uhićen bez otpora i odveden velikom svećeniku

Isusovi učenici su se razbježali I vjerojatno odmah vratili u Galileju. Petar je pokušao slijediti Isusa, ali je i on morao uskoro odustati.

Ne samo da ga njegovi učenici nisu shvaćali, oni također nisu imali ni ljudske hrabrosti da ostanu sa svojim učiteljem, ili barem u njegovoj blizini, kad je njemu bilo najteže. Razbježali su se u strahu za vlastiti život, ostavljajući Isusa da sam izađe na kraj s onima koji su ga uhitili. Isusova sudbina izgledala je u tom trenutku uistinu jadno, jer su ga najbliži učenici ostavili, a njegovo poslanje izgledalo je da je u potpunosti neuspjelo. Sve je nalikovalo na tragičan i bezuspješan svršetak u kojem je Isus izgledao najveći gubitnik.

Ali, da li je tomu uistinu i bilo tako?

 

VJERSKI I POLITIČKI SUDSKI PROCES PROTIV ISUSA

 

Protiv Isusa vođen je dvostruki process: vjerski i politički. U oba procesa Isus je bio osuđen. Dakako, da su razlozi u svakom procesu bili različiti, ali se u konačnici sve svodilo na isto. Bit će da su obje vlasti u Palestini, i vjerska i politička, osjetile veliku opasnost koja je dolazila od Isusa. 

Zato su tako spremno i jedni i drugi ustali protiv Isusa, nastojeći ga isključiti s vjerske i političke pozornice.

 

 

Nakon što je uhićen, Isus je odmah odveden pred Veliko vijeće ili Sinedrij kao najvišu židovsku sudbenu ustanovu. Veliko se vijeće sastojalo od 70 članova kojima je na čelu stajao Veliki svećenik.

 Isus je odveden pred Veliko vijeće koje je zaključilo da se Isus izruči namjesniku, koji je u to vrijeme bio u Palestini, Ponciju Pilatu.

       Kako se odigrao process pred Velikim vijećem i zašto je Isus bio optužen?

Proces se odvijao vjerojatno tijekom noćnih sati u Kajfinoj kući.

Saslušanje se odnosilo na Isusov nauk, na njegove pristaše i na njegove nakane.

Očito se Isusu predbacivlo sve ono što je ranije činio ozdravljajući ljude subotom i ne obdržavajući druge zakonske procese. Uz to Isus je u opasnosti jer iznosi drugačiju sliku Boga nego što ga predočavaju službeni vjerski autoriteti.

        Štoviše, Isus se u svome istupu poziva na Boga prisvajajući sebi Božji autoritet. Konačno tu je i Isusov prosvjed iz Hrama, kad je javno ustao protiv prakse koju su uvele upravo vjerske vlasti. Tu je i Isusov govor o rušenju i gradnji Hrama, na što su Židovi bili posebno osjetljivi.

        Nakon svega, Isus je optužen teškom optužbom zbog vrijeđanja Boga. U čemu se sastoji Isusovo vrijeđanje Boga?

Preamp Mk 14,16-62 na pitanje velikog svećenika je li Isus Mesija. Isus je odgovorio: “Jesam, i vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi sdesnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim”.

        Isus je svojim ponašanjem, izjavama i osobito svojom sviješću da je od Boga poslan dovodio židovske vjerske vlasti u vrlo neugodan položaj.

         Budući da Veliko vijeće nije imalo pravo mača – ius gladii, tj. osuditi nekoga na smrt, onda su ga predali Pilatu da se, u suradnji s njim, liše neugodnog protivnika. Tako je, eto, Isus došao i pred političku i vojnu vlast da i one izreknu svoj sud o njemu.

 

Isusa su osudili veliki svećenici.

Pilat ipak ispituje Isusa i Isus teba na njegova pitanja dati odgovor. Pilat, očito, ne prihvaća apriorno optužbe protiv Isusa, nego se I sam želi uvjeriti u njegovu krivicu, process tako pokazuje dvostruku tendenciju. Dok veliki svećenici nastoje na Isusa natovariti što više optužbi i učiniti da one budu što teže, dotle Pilat nastoji Isusa osloboditi.

   Činilo se vrlo vjerojatnim, da Pilat pita Isusa je li on židovski kralj (Mk 15,2). Od posebne je važnosti što je Isus odgovorio Pilatu na njegovo pitanje: “Ti kažeš”, a potom se branio šutnjom.

    Nedvojbeno je da je Pilat izrekao osudu protiv Isusa, a ona glasi: “Ići ćeš na križ!”

Isus je tako bio osuđen od dviju vlasti na sramotnu smrt razapinjanjem.

            

 

Pa ipak, process ima i dio u kojem je i narod imao udjela. Radilo se o davanju mogućnosti narodu da se odluči koji će od dvojice osuđenika – Isus ili Barnaba – biti pomilovan povodom svetkovine Pashe.

Narod prilikom suđenja traži puštanje Barabe. Narod je oslobodio Barabu, koji je počinio neko ubojstvo.

       Baraba je pušten, a Isus osuđen.

Osuda razapinjanja na križ uključivala je i bičevanje prije samog čina raspeća.

Bičevanje je bilo moguće kao i raspinjanje samo za one koji nisu bili rimski građani. Bila je to veoma okrutna kazna.

Vojnici su vršili bičevanje bičem napravljenim od kože koji je često na vrhovima imao olovne kuglice ili čak komade kostiju. Ponižavajući je bilo što je onaj koji je bio bičevan bio skinut do gola i polegnut na zemlju ili pak vezan uz stup.

       Osuđenik bi nosio i natpis krivice zbog čega je osuđen. Tako je i Isus nosio natpis svoje krivnje na aramejskom, grčkom i latinskom jeziku.

Taj natpis bi izgledao ovako:

 

 

Osuđenik je morao nositi sam poprečnu gredu križa, tzv. patibulum.

 

Isus je bio razapet na mjestu Golgota, u lat. prijevodu Kalvarija, a u hrvatskom Lubanja.

Naziv mjesta vjerojatno je došao od samog izgleda brežuljka u čijoj se blizini nalazio kamenolom. To je mjesto gdje se danas nalazi crkva Sv. Groba.

      Isus je umro u dubokoj povezanosti s Ocem kome je povjerio svoju sudbinu, svjestan da je on s njime, iako se naizgled činilo drugčije.

      Pod križem očito, nije bio ni jedan od njegovih učenika, jer su se svi razbježali i vjerojatno su se iz straha brže-bolje vratili u Galileju, svojim kućama.

      Pod križem su se nalazile nekolicina žena (Mk 15,40; 15,47; 16,1) među kojima je zasigurno bila Marija Magdalena ona je u prvom kršćanstvu igrala veoma značjanu ulogu, jer je bila svjedokinjom Isusova razapinjanja, smrti i pokopa, a također I njegova uskrsnuća.

 (Ondje gdje su zakazali učenici, nisu zakazale žene, prije svega Marija Magdalena, koje su podalje stajale i sa žalošću promatrale Isusovo razapinjanje.

      

Isusovo tijelo je iste večeri položeno u grob. To je učinio izvjesni Josip iz Arimateje (Mk 15,42-47).

          No, prema rimskom pravu tijelo razapetog čovjeka bilo je zabranjeno pokopati, ono je trebalo istrunuti na križu ili ga ostaviti da ga ptice izjedu, kao opomena drugima.

      Straža pod križem trebala je ustanoviti smrt, ali i čuvati tijelo da ga ne odnesu i ne pokopaju. Osuđenik na križ bio je tako osuđen ne samo na smrt nego i na zaborav (damnatio memoriae).

Očito je da je Josip iz Arimateje imao ugleda i dobre veze s Rimljanima dok mu je uspjelo dobiti Isusovo tijelo i staviti ga u grob.

Tko je bio Josip iz Arimateje? Teško je vjerovati da je bio Isusov učenik. Mogao je biti obični bogobojazni Židov koji je htio ispuniti slovo zakona propisanog u knjizi Ponovljenog zakona. Nejasni su motivi zbog kojih je Josip položio Isusa u obiteljsku grobnicu.

 

Isusov život, gledano s povijesnog stajališta, završava na križu njegovom smrću.

Sve je govorilo da je s kamenom na Isusovu grobu bila zapečaćena i smrt njegove poruke i djela, i da je s Isusom umrla I slika Boga koju je naviještao i živio Isus.

 

No, nije tako, trećeg dana Isus je uskrsnuo I kroz četrdeset se dana ukazivao apostolima I izabranim svjedocima.

 

- isječak iz filma: Isus i nevjerni Toma

 

             Pa ipak, Isusova ukazanja, koja su uslijedila neposredno nakon smrti, pokazala su da Isus nije mrtav, iako je na križu umro; da on živi snagom Božjom, iako je izgledalo da ga je Bog ostavio; da je pobijedila u njemu i s njime ljubav njegova Boga, iako je izvana izgledalo da je trijumfirala mržnja i uskogrudnost. Ukazivanja pokazuju kako je njegova nazočnost posve normalna.
Isus se prilikom ukazivanja pojavljuje kao vrtlar, ribar ili suputnik. Ipak, Isus nije vezan zakonim vremena i prostora; on se pojavljuje i nestaje, prolazi kroz zaključana vrata. Izvješća o Isusovu uskrsnuću (1 Kor 15,5-8; Dj 3,15; 9,3; 26,16; Gal 1,15; Mt 28,1ss) nose u početku – gledano povijsnotradicijski – obilježja duhovnijih iskustava Isusova uskrsnuća dok kasnije ta iskustva bivaju sve više materijaliziarna (prazan grob, stavljanje prstiju u Isusove rane, jedenje ribe s učenicima).

      Riječi Uskrsloga prilikom ukazivanja su kratke i sastoje se redovito od imena i malog pitanja ili pozdrava mira: “Marija!”, “Šimune!”, “Savle! “Zašto me progoniš?” “Zašto plačeš?” “Koga tražiš” “Ljubiš li me?”.

Kasnija izvješća sve više produžuju Isusove razgovor iznoseći sve više “uvjerljivih” dokaza o stvarnom Isusovu uskrsnuću.

          Jedno od najstarijim izvješća ono 1 Kor 13,6, sažima Isusova ukazanja I govori o ukazivanju braći kojih je bilo “više od 500”.

 

Nakon ukazanja uzašao je unebo i Apostolima poslao  svoga Duha. Apostoli su nakon toga počeli smjelo propovijedati Isusa uskrsnula i to su posvjedočili i svojim životom.

      Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio zlo i đavla i započeo obnovu čovjeka, svijeta i svemira. Isusoveo uskrsnuće za ljude je bilo i ostaje tajna, misteriji. On je živ i nalazi se uz Oca na nebesima. Danas ga je ljudima moguće susresti u sv.Pismu, sakramentima i u potrebitim ljudima.

 

       Isusova smrt nije bila nipošto kazna, nego svjedočanstvo onoga što je živio, ona nije bila slijepa sudbina kojoj on nije mogao pobjeći, nego u slobodi prihvaćena mogućnost konkretne ljubavi i prema Bogu i prema ljudima.

       Isusov događaj uistinu je spasenjski događaj za čovjeka, a shvaćanje spasenjske dimenzije i modela ostavljeno je čovjeku da ga shvati i prihvati.

Isusova ljubav je najočitija na križu sramote koji postaje križem ljubavi. Samo razapeta ljubav jest istinska ljubav koja umire da bi ljubljena osoba živjela. Uistinu, ljubav i ne može umrijeti, ako i bude ubijena, ona će samo kratko vrijeme ostati u grobu, a onda će ustati u novom svjetlu i snazi, koja će pobijediti svaku mržnju i zlo.

Isus je na križu postao čovjekom za druge i tako svojom ljubavlju spasio čovjeka i svijet.

 

      Novi čovjek i novi svijet nužno počivaju na dvjema činjenicama Isusova života: smrti i križu, te uskrsnuću. Samo unutar tih polova nastaje novi svijet i rađa se novi čovjek.

 

AKTUALIZACIJA

 

Isus je svoga Duha poslao i nama, da li je tvoje oduševljenje za Isusa takve snage da privuče one s kojima živiš, koje susrećeš na svom životnom putu, ako nije zašto?  Mogu li se te zapreke već danas ukloniti, kako bi uskrsnuće zasjalo i u tvome

i u životu onih oko tebe.

 

DZ: Možeš li naći povezanost između Isusova uskrsnuća i svog osobnog i svakidašnjeg kršćanskog života, neka ti pomognu biblijski tekstovi koje češ kod kuće pročitati o Isusovu ukazanju učenicima na putu u Emaus, a možeš izabrati i neki drugi biblijski tekst…

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

Uskrsli Kriste, hvala ti za tvoju muku, smrt i uskrsnuće, pomozi nam da te dostojno svjedočimo svojim životom. Slava Ocu…

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE), SINTEZA (SAZETAK)

 

                                                              ISUSOVO OTKUPITELJSKO DJELO

 

Isusova sudbina označena 4 glagolima:

 

1.       TRPJETI

2.       BITI ODBAČEN

3.       BITI UBIJEN I

4.       USKRSNUTI

 

- Razlozi Isusove smrti:

 

Isus je u svom javnom djelovanju propovijedao obnovu čitavog čovjeka, potpuno obraćenje. U tu je svrhu zahtijevao povratak izvornom Božjem zakonu. Time je postavio u pitanje i židovske predaje i običaje kao i vjerodostojnost židovskih vjerskih poglavara koji su svoje zamisli i svoju sigurnost stavljali prije Boga i njegovih zapovijedi. Zato su odlučili Isusa ukloniti.

 

Pred vjernim Židovima su ga optužili kao BOGOHULNIKA… ZA VRIJEĐANJE BOGA?…

Pred Pilatom kao POLITIČKOG BUNTOVNIKA…

U procesu protiv Isusa i NAROD je imao udjela…

 

- Osuda i smaknuće

- Značenje Isusove smrti

- Isusovo uskrsnuće i ukazanje (3 dan uskrsnuo i 40 dana se ukazivao apostolima i izabranim svjedocima…)

- Apostoli naviještaju Uskrsnuloga (nakon što je uzašao u nebo poslao Apostolima dar Duha Svetoga i hrabro svjedočili…)

- Isusovo uskrsnuće – uzvišen misterij   MISTERIJ? TAJNA  (Isus pobjedio zlo i đavla i započeo obnovu čovjeka…)

- Uskrsli Isus i njegova prisutnost

 

ISUS JE ŽIV I NALAZI SE UZ OCA NA NEBESIMA. SUSREĆEMO GA U SV.PISMU, SAKRAMENTIMA I U POTREBITIM LJUDIMA!

 

ISUS JE NA KRIŽU POSTAO ČOVJEKOM ZA  DRUGE I TAKO SVOJOM LJUBAVLJU SPASIO ČOVJEKA I SVIJET!!!

 

 


PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SUSRET

 

 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

 

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA:  5. ISUS KRIST VRHUNAC OBJAVE

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 5.5. Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

31

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: upoznati dio Nicejsko-carigradskog vjerovanja i Kalcedonski sabor (451);

 

b) funkcionalni: kroz biblijske tekstove dublje upoznati Krista kao Bogočovjeka i jedinog posrednika između Boga i ljudi;

 

c) odgojni: spoznati, shvatiti i prihvatiti da je moguće u svom životu živjeti Isusovu čovječnost…

 

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                                             NASTAVNE METODE:

1. STATIČKA                                          2. DINAMIČKA                                                a) usmenog izlaganja     

u)       crteži-slike                                        a) film                                                              b) razgovora

v)        karte                                                  b) TV i radio                                                    c) praktičnih radova

w)      tablice                                               c) grafoskop                                                     d) demonstracije

x)       dijafilm                                                                                                                       e) pisanja

y)       crtanja                                                                                                                        f )rješavanja zadataka

 

 

 

 

MOLITVENI POČETAK

 

Oče naš…iz Ivanova evanđelja (Iv 1,14)

 

“ I Riječ tijelom postala

i nastanila se među nama.

I mi smo promatrali

slavu njegovu,

slavu koju ima kao Jedinorođenac

od Oca –

pun milosti i istine”.

 

 

MOTIVACIJA

 

Isus ulazi u svijet u liku čovjeka. No, taj čovjek nije nosio nikakve druge značajne oznake, koja bi ga razlikovala od drugih ljudi, nego samo to da je čovjek, da je najobični čovjek.

 

Izvješće o njegovu rođenju u Betlehemu – izvan svoga grada, u štali – na rubu ljudskog društva, okružen prirodom i ljubavlju roditelja, nedvojbeno potvrđuje tu činjenicu. Nije se rodio ni kao kralj u kraljevoj palači, ni kao velikaš, ni kao pripadnik Levijeva plemena – tj. svečeničke loze. Gledano izvana Isus nije nosio ništa posebno na sebi – bio je, dakle, običan čovjek. Pa ipak, Isus nije bio običan čovjek, koliko god na prvi pogled moglo tako izgledati...

 

Zašto je Bog postao čovjekom? (pišem na ploču)

Zašto je Isus ušao u ovaj svijet, i tu se među nama utjelovio?

 

 

 

 

 

Bog je postao čovjekom:

 

  1. Da nas spasi pomirujući nas s Bogom:

Prema Nicejsko-carigradskom vjerovanju Isus je pravi i potpuni Bog «koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s neba».

Bog nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše» (1 Iv 4,10)

Kalcedonski sabor (451) naglašava da je Isus također pravi čovjek «postao u svemu nama sličan, osim u grijehu».

Zato  je i mogao biti « pomirnica za grijehe naše».

  1. Da bismo spoznali ljubav Božju

«U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.» (Iv 3,16)

  1. Da nam bude uzor

«Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene» (Mt 11,29)

«Nitko ne dolazi Ocu osim po meni» (Iv 14,6)

«Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio» (Iv 15,12)

  1. Da postanemo zajedničari Božanske naravi

«On trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom» (Fil 2,5-8)

 

 

 

RAD U SKUPINAMA

 

  1. Iv 10,22-39

Isus sebe naziva Sinom Božjim. Na kakav odnos Isusa prema Bogu Ocu upućuje Isusova tvrdnja da je Sin Božji?

  1. Mk 15,33-40

Opišite sadržaj tvrdnje da je Isus – Sin Božji?

 

RAZGOVOR, IZNOŠENJE REZULTATA, ANALIZA

 

Isusovo ponašanje, njegovi stavovi, njegove riječi i, posebice njegova djela bjelodavno su govorila kako je on bio nešto posebno što nadilazi obične ljude, iako je bio među ljudima. Svojim riječima otvarao je ljudima nova, dotada neviđena obzorja otkrivajući novo, autentično lice Boga Oca. Svojim djelima potvđivao je ono što je govorio, tako da se kod njega nije osjećao jaz između riječi i djela, svojim odnosom prema Ocu pokazivao je da s njime stoji u posebnoj intimnoj povezanosti. S druge strane, pokazalo se da je Bog stajao tako iza njega i njegovih riječi i djela.

     Isus je snažno isticao da se nalazi u neponovljivom i jedinstvenom zajedništvu sa «svojim Ocem».

 

U Isusu se pojavila «dobrostivost i milosrđe Božje» (Tit). Postaje čovjek, ostaje Bog.

Dvije naravi: nepomiješane, nepromijenjene, nepodijeljene, nerastavljene.

 

Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga predao da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni» (Iv 3,16). Bog je u Isusu postao ne samo suputnik već i supatnik ljudske povijesti, naš brat. Pozvao je ljude u najintimnije srodstvo i svaki kršćanin ima pravo osjećati se članom Božje obitelji.

Isus otkriva Božji plan s ljudima: Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu samnom: da gledaju moju slavu kao uskrsli u Božjem kraljevstvu (Iv 17,24). Bog ljubi čovjeka i želi ga u Isusu prigrliti kao Otac. To postižu oni koji Isusa prihvate vjerom i životom.

Biti čovjek, znači nešto veliko, jer je Bog htio biti jedan od nas.

 

 

AKTUALIZACIJA

 

Ljudskost je temelj pobožanstvenjenja. Što se temeljitije ukorijenjujemo u ljudske kvalitete, to se efikasnije uspinjemo Bogu!

Bog je postao čovjekom, da nam kaže da je dobro biti čovjek. Ušao je u svekoliku našu situaciju da pokaže da je ona prikladna za uspon Bogu.

Tvoje, moje srce, misli, prolaznost, žalosti, radosti, strasti, meso, kosti, postalo je kolijevka u kojoj se Bog nastanio.

 

S jedne strane Bog je kršćanstva okrenut prema čovjeku: želi ga, voli ga, ljubi ga, a s druge strane daje na znanje da je time, što je Sin Božji postaje čovjekom, njegovo je učovječenje postalo put našeg očovječenja!

 

Bog se pojavio u mjeri čovjeka, primjerio se čovjeku, da se čovjek omjeri Bogom, da mu ponudi svoju beskrajnu mjeru.

  Po susovu rođenje utemeljeno je čovjekovo dostojanstvo, pa papa Leon Veliki sredinom 5.st. poučava kršćane: Upoznaj, o kršćanine, svoje dostojanstvo i postao si dionik božanske naravi, ne vraćaj se u staru kukavnost!

 

Bog nas je stvorio na svoju sliku, i u sebi nosimo njegovu ljepotu, dobrotu, savršenstvo njegova bića. No stvorivši nas, ostavio je i jednu tajnu, a ta je da svoje pravo lice možemo prepoznati tek u jednom zrcalu – a to su njegove oči, Gdje god se zagledali, vidimo samo djelomično istinu o sebi, ili pak potpuno iskrivljenu. Tako, koji put prevareni od ogledala pomislimo da smo bijeda, pa se bijedno ponašamo; koji put se ugledamo kao osamljenici pa zbog toga patimo itd...

 

 

 

Učinimo korak u Isusovu blizinu i zagledajmo se u njegove oči i dopustimo da nas osvoji njegova osoba!

 

DZ: Napisati sastav koji nosi naslov: Biti čovjek znači nešto veliko,  jer je Bog htio biti jedan od nas ili

iz Biblije izabrati tekstove koji ti najsnažnije govore o Isusovom ljudskoj naravi,ali i božanskoj.

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

 Isus Krist

 

I bio je Čovjek-Bog,

I dobar i drag i blag!

Kud prošla je njegova stopa

Rastao milinja sag.

 

I bio je Čovjek-Bog,

I lijep i svet i tih.

I svaka njegova riječ

Bijaše zvonak stih.

 

On nije osjećao mržnje

Ni prema ženi iz kala,

I njegova ruka sveta

Stišala more zala.

 

On življaše davno i davno,

Al spomen je o njemu živa.

I mnoštvo o njemu zvijezda

Zbore noći snijega:

Tri kralja, tri kralja, tri kralja

Vidješe Kralje svega.

 

I sjeća se vjetar jak,

Koji je blago stišao,

I more, beskrajno more,

Po kojem je Petar išao.

 

I sjeća se jezero tiho

I čitava Galileja,

I blistavi Jeruzalem,

I beskrajna, beskrajna Judeja.

 

O – čuva cijeli svijet

O njemu spomen čist

Bio je čovjek, Bog i cvijet,

A zvao se – Isus Krist. (Đuro Kokša, Hrvatska duhovna lirika, Rim, 1968.,str.285.)

 

Ili

 

Natpis podno križa

 

O vi što plačete,

Dođite k ovom Bogu,

jer i on plače.

Vi što trpite,

dođite k njemu,

jer on ozdravlja.

Vi što strepite,

dođite k njemu,

jer se on smiješi.

Vi što prolazite,d

dođite k njemu,

jer on ostaje.  (Victor Hugo)

 

ili

 

Kriste, hvala ti što si jedinstven i neponovljiv, Bogočovjek, stoga neka je Slava Ocu...

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE), SINTEZA

 

                                                  ISUS KRIST – PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK

 

« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.» (Iv 1,14)

 

Zašto je Bog postao čovjekom?

Zašto se utjelovio?

 

  1. DA NAS SPASI POMIRUJUĆI NAS S BOGOM
  2. DA BISMO SPOZNALI LJUBAV BOŽJU
  3. DA NAM BUDE UZOR
  4. DA POSTANEMO ZAJEDNIČARI BOŽANSKE NARAVI

 

Prema Nicejsko-carigradskom vjerovanju Isus je pravi i potpuni Bog «koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s neba».

 

Kalcedonski sabor (451) naglašava da je Isus također pravi čovjek «postao u svemu nama sličan, osim u grijehu».

 

 

Iv 10,22-39

Mk 15,33-40

 

ISUS JE SNAŽNO ISTICAO DA SE NALAZI U NEPONOVLJIVOM I JEDINSTVENOM ZAJEDNIŠTVU SA «SVOJIM OCEM».

 

Biti čovjek znači nešto veliko, jer je Bog htio biti jedan od nas!

 

Što se temeljitije ukorijenjujemo u ljudske kvalitete, to se efikasnije uspinjemo Bogu!

KRIST JE ZA NAS KRŠĆANE JEDINSTVEN I NEPONOVLJIV. KAO BOGOČOVJEK JEDINI JE POSREDNIK IZMEĐU BOGA I LJUDI!

 

Učinimo korak u Isusovu blizinu i zagledajmo se u njegove oči i dopustimo da nas osvoji njegova osoba!


 

PREDMET: VJERONAUK

 

RAZRED:

I.

DATUM:

 

NASTAVNA CJELINA:  5. ISUS KRIST – VRHUNAC OBJAVE

 

 

 

 

NASTAVNA JEDINICA: 5.6. Tko je Isus Krist za mene

 

VRIJEME:

45 minuta

BR. SATA:

32

 

OBLICI RADA:

a) individualni     b) frontalni         c) grupni     d) u parovima

 

 

  ZADACI:

 

a) obrazovni: potaknuti na razmišljanje o ulozi Isusa u životu ljudi i u njihovom životu

 

b) funkcionalni:kroz biblijske tekstove dublje se osobno susresti sa živim Isusom Kristom

 

c) odgojni: naglasiti važnost autentičnog svjedočenja Krista svojim životom

 

 

 

 

NASTAVNA SREDSTVA:                                                                            STAVNE METODE:

1. STATIČKA                                         2. DINAMIČKA                                          a) usmenog izlaganja  

crteži-slike                                                a) film                                                      b) razgovora

z)       karte                                                  b) TV i radio                                             c) praktičnih radova

aa)   tablice                                               c) grafoskop                                             d) demonstracije

bb)   dijafilm                                                                                                               e) pisanja

cc)   crtanja                                                                                                                f )rješavanja zadataka

 

 

 

 

MOLITVENI POČETAK

 

Oče naš… Gospodine, vjerujemo da si ovdje s nama, želimo te danas na poseban način  susresti. Daj nam svjetlo svoje dobrote. (Amen).

 

MOTIVACIJA

 

Jednoga dana Isus je odlučio doći u Viroviticu. Šetajući gradom svratio je u gimnaziju: Petar Preradović I upitao učenike: Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?

Oni odgovoriše:

Jedni da Sai Baba, drugi da je Jehovo svjedok, a treći da je hare Krišna ili vođa Baha’I sekte…

 

Kaže Isus: A vi, što vi kažete, tko sam ja? Odnosno, što ti kažeš, tko sam ja?

Sada napišite u svoje bilježnice odgovor na pitanje koje vam Isus postavlja: Tko je za tebe Isus?

 

UVOD

 

Ovo pitanje postavljeno je ljudima već dvadeset stoljeća; to su se pitali apostolii, pita se kršćanstvo, pita se svako vrijeme. Ono je pred svakim od nas.

 

U širokom spektru ljudskog susretanja, postoje susreti koji se dogode jednom i neponovljivo, od kojih živimo čitav život. Postoje susreti za koje se dugo spremamo. Postoje opet oni koji se dogode spontano. Postoje susreti koji nas razočaraju, ne ostave nam, naime, ono što smo mi od njih očekivali. Postoje opet susreti koji nam dadnu više nego što smo mi očekivali i u njih ulagali. Postoje susreti koje bismo rado zaboravili, postoje opet oni koje bismo htjeli ponoviti. Postoje susreti koji nam se događaju i veliki su po sebi, ali mi mislimo da su beznačajni. U svakom slučaju u ljudskom životu, s jedne strane, postoji mali broj susreta ali koji život znače, koji odrede ljudsko življenje i s druge strane, postoji bezbroj običnih, svakodnevnih, nužnih susretanja koji nam izgledaju bezvrijednim, čak i dosadnima.

 

Kao vjernicima nam se nameće pitanje i razmišljanje susretanja u vjeri. U tom smislu želimo zastati i promisliti neke Isusove susrete. Isusovo susretanje i druženje s ljudima, nama kršćanima jest paradigma kako i mi trebamo susretati druge ljude. Izabrat ćemo samo dva Isusova susreta (susret sa Zakejom i susret  s bogatim mladićem) i iz njih pokušati  pokazati smjerove za naša susretanja.

 

Naš kršćanski život ovisi o tome hoćemo li se istinski susresti s Kristom. VJERA će ostati samo skup čina lišenih svakog smisla, puka sentimentalnost, traženje sigurnosti ili obična društvena navika, dokle god ne primimo u punini Riječ – Bogom danu riječ – Isusa Krista. TA RIJEČ ŽIVI I ZOVE! Ta Riječ želi otpočeti s nama dijalog – taj tajanstveni razgovor u kojem nam želi darovati sebe, svoje spasenje. Isus nam nudi sebe . On je sposoban promjeniti  naš život. Hoće li se to dogoditi, ovisi, o nama!

 

 

SAMOSTALAN RAD NAD BIBLIJSKIM TEKSTOVIMA (važne 3 stvari kod svakog susreta: koga susrećemo, kako sami ulazimo u susret I što se po susreti  događa)

 

Mk 10,17-22 – Isus i bogataš (Isus ga zavolje)

- Prava sreća dolazi iznutra, iz povezanosti s Bogom, koliko je tvoj život utemeljen na nasljedovanju Isusa Krista?

- Što trebaš učiniti da bi tvoj život pred Bogom vrijedio i uspio?

 

Lk 19,1-10 – Isus i carinik Zakej (susret oslobođenja)

- Što je bilo potrebno da se Zakej oslobodi i promjeni?

- Što je potrebno za tvoje oslobođenje i promjenu (možda si nečim zarobljen, možda robuješ bilo kakvoj nastranosti, ovisnik o  drogi  i alkoholu, slabostima tijela, sputan nekim drugim osivnostima…)?

 

 

RAZGOVOR,  ANALIZA, AKTUALIZACIJA

 

SUSRET POZIVANJA (Isus i bogataš: Mk 10,17-22)

ISUS GA ZAVOLJE

 

Isus je već bio poznat, privlačio je mnoge i bilo je već privlačno i moderno biti u njegovoj blizini. Zato nije čudo da su  mnogi pristupali kao što je to činio i ovaj mladić.

U ovom slučaju mladić je osvojio Isusovu naklonost. Njegovo pitanje je i naše pitanje, pitanje našeg života i naše sreće? “Što mi je činiti da budem sretan, što mi je činiti da mi sve dobro ide i onda još i život vječni?” Teško pitanje i nije moguće dati odgovor.

Ponirući u dušu ovoga mladića Isus osjeća da on želi život vječni, ali ne želi Isusa. Kolika je suprotnost u njegovoj duši! Ispunjavao je zapovijedi, ali mu to nije dosta, još mu nešto nedostaje, nije zadovoljan. Želi više jer osjeća da ne može za sebe reći da je sretan. On je nalik čovjeku koji ima svega: novca, raskošnu kuću i dr., ali nije sretan, duša mu nije ispunjena mirom i radošću. Tada mu Isus govori da mu još jedno nedostaje – nedostaje mu odnos prema Isusu, prema njegovoj osobi. I danas Isus želi provjeriti svakoga od nas koliko smo sposobni sve prodati, sve razdati, osloboditi se svega i poći za Njim. Upravo nam to nedostaje. Tek kada bismo bili sposobni sve dati radi Isusa mogli bismo biti sretni!

Jedno nam nedostaje – Isus kakvog nam otkriva evanđelje.

IMAŠ LI HRABROSTI KRENUTI ZA ISUSOM?

To je život, izvor sreće nije bogatstvo, jedno, ono bitno nedostaje. USUDI SE SVE STAVITI NA KOCU I KRENUTI ZA ISUSOM. Međutim, tada se otrgni od svega, oslobodi se svega i kreni za Isusom koji želi biti tvoja sloboda, tvoja istina, svjetlo i životna sreća.

Provjeri koliko imaš hrabrosti i usuđuješ li se razmišljati u tom evanđeoskom smislu da bi mogao krenuti utom pravcu, tj. ODABRATI ISUSA!

JE LI MOGUĆE BITI POTPUNO SRETAN?

I tebe je Isus pogledao, zavolio jer je stekao dojam da nisi zadovoljan osrednjošću i da si spreman na velike stvari. Isus pretpostavlja da želiš ono jedno što ti nedostaje tj. da si spreman krenuti za njim. U Isusovom pogledu je ljubav. Usudio mu se reći svoj izazov – Isus – da proda sve što ima: To znači: “Ne ovisi ni o čemu kao najvažnijem u životu. Oslobodi se tih tzv. bezuvjetnih stvari, oslobodi dušu. Zar ne vidiš kako te to sapinje, sputava? Zar ne vidiš kako si zarobljen? Oslobodi se toga i osjetit ćeš radost one slobode koju ti samo Isus može dati!

Mladić nije bio sposoban za takav korak. Taj se bogati čovjek udaljio od Isusa. Nije bio svjestan ropstva u kojem se nalazi njegovo srce.

Usudi se. Provjeri svoje stanje. Što tebe sputava?

U što nitko ne smije dirnuti u tvome životu i što te nitko ne smije pitati?

O čemu ovisi tvoje raspoloženje?

Što te čini sretnim, a što nesretnih?

Gdje je tvoje srce i o čemu sanja?

Možda o mnogo čemu, a samo jedno ti nedostaje. Mnogo toga želiš, a jedno ti treba ili jedan ti treba: Isus Krist – poći za njim.

Toliko puta smo žalosni, ali ne radi Isusa, nemirni, tjeskobni, uzrujani, ljuti, smrknuti, ali to nije radi Isusa, nego je to zato što nam dolazi u pitanje nešto do čega nam je jako stalo: netko nam želi nešto oteti, netko nam je nešto loše napravio, netko je potamnio naš dobar glas, netko nas je oklevetao, nešto slagao, podvalio nešto, prevario. Ovisimo o mnogo čemu. Naše zadovoljstvo, radost, smijeh ovise o ljudskim hirovima i raspoloženjima, a samo jedno ti je potrebno!

Ući u dubinu Isusove ljubavi. Opredjeliti se i shvatiti što je to ono bitno da možeš krenuti za Isusom, da se usudiš krenuti za njim. To je izazov evanđelja.

Što može biti ljepše od Isusa? Što te može više usrećiti, koji novac, koja ljudska obećanja i počasti? Nalazimo se pred tim izborom. Isus Krist je jedini potreban za našu potpunu sreću.

Koliko te košta Isus Krist? Moram priznati da me ne košta puno. Nismo sposobni za Njega žrtvovati nešto veliko, nismo velikodušni, ne znamo za Njega učiniti neke odluke, životne zaokrete!!!

 

 

 

DANAS JE DOŠLO SPASENJE OVOJ KUĆI ( Isus i carinik Zakej: Lk 19,1-10)

SUSRET OSLOBOĐENJA

 

       U svakom susretu posebno su važne 3 stvari: 1. koga susrećemo, 2. kako sami ulazimo u susret i 3. što se po susretu događa

 

Bilo bi previše reći da je Zakej tražio susret s Isusom, on je Isusa htio vidjeti, to svjedoči o određenom zanimanju, kao gledatelj, a da pritom ostane na izvjesnom razmaku, distanci.

Njemu se Isus, kojeg je on osobno samo htio vidjeti i promatrati, neposredno obraća.

PROŠLOST SE NE UNIŠTAVA NEGO JE PRIHVAĆA I PRIZNAJE U NJEZINIM MOGUĆNOSTIMA – u mogućnostima da se ponovno postane brat drugome i da se čini dobro. U povjerenju u Isusa život ponovno postaje vrijedan obećanja, usprkos svoj pokvarenosti.

 

 

Jedinstven doživljaj: netko ga je primjetio, netko ga je pozvao i imenovao s ljubavlju: “Zakeju!” Isus ga je primjetio. Isus osvaja ljubavlju. To je bilo nezamislivo u ovom času, to ljudi uopće nisu mogli pojmiti: kako se Isus zaustavio baš na Zakeju, baš na njemu?

A toliko je bilo ljudi koji su mislili da imaju veće pravo na Isusa. Oni nisu tako ogrezli u zlu, u opačini, u surađivanju s poganima, u bezboštvu, u carini, u novcu, u priejvati.

Međutim, Isus se zaustavio baš na Zakeju. Dok se u isto vrijeme svi guraju da dohvate Isusa, Isus je dohvatio Zakeja.

Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, u tvojem srcu, u tvojoj duši, u tvojoj nutrini, ondje gdje te boli, ondje gdje osjećaš da su korijeni zla, grijeha, nemira i straha. Vrati se kući da me primiš i da proboravim s tobom, neću ništa na brzinu, bit će vremena za razgovor i susret. Ljudi mu nikad nisu pružili takvu priliku. Što više, oni su mrmljali na Isusa koji tako što čini.

Čovjeku se grešniku svratio. Kako je to mogao učiniti? Što to radi? Druži se s grešnikom, s carinikom. Uprljat će se. Isus se odlučno protivi toj struji svijeta, koja ne da čovjeku disati. Ta struja ovoga sviejta ne daje nikome priliku za nov život. Nju može dati samo Isus. On je i daje. Provjeri u svom srcu, vjeruješ li stvarno da svi ljudi koji su oko tebe u crkvi, a koji su grešnici, mogu postati novi, da ih Isus može dotaknuti, da ih njegova ljubav može promjeniti. Razmišljaj na sličan način o svim grešnicima oko sebe, posebno o onim najbližima. Počni vjerovati da Isus i njima hoće dati priliku. Njegova ljubav može svakoga dotaknuti. MEĐUTIM, DAJEŠ LI IM TI PRILIKU? Zakeju ljudi nisu dali, a Isus mu je dao priliku.

Isus te želi ohrabriti da djeluješ njegovim načinom i da vjeruješ za sve Zakeje koji su oko tebe! I sve njih Isus voli i zato ih velikodušno prepusti Isusovoj ljubavi. ONI MOGU POSTATI NOVI LJUDI. Počni ih odmah gledati na nov način i bit ćeš sposoban susresti ih s ljubavlju. To će biti Isusova  ljubav. Ona mijenja svijet. Ona je od carinika Zakeja učinila čovjeka, spasenje je došlo njegovu domu, sve se promjenilo u njegovoj kući.

Osjeti što bi to tebi trebalo značiti. Riječ je o spasenju koje Isus i tebi nudi. Povjeruj da je to moguće, da je Isusu sve moguće. Nemoj k Isusu dolaziti sa zaslugama, nego jednostavno dođi mu, siđi i primi ga u svoju kuću. Drugo sve prepusti njemu. Isus očekuje od nas konkretne odluke. Ipak sve ide svojim redom. Isus vjereje da možeš posatt nov čovjek,bez obzira što ljudi o tebi mislili.

KOD ISUSA NEMA PROPALIH SLUČAJEVA!

Ne budimo kao ono mnoštvo, kao ljudi koji su mrmljali: “Što Isus ima sa Zakejom?” To su ljudi koji Zakeju nisu dali disati i nisu mu pružili priliku za novi život. Sve je to dio mentaliteta ovoga svijeta koji je daleko od Boga. Moramo se odreći svega toga.

Treba nam Isusova ljubav da bi u Njegovoj ljubavi prepoznali sve ljude oko sebe i vidjeli ih u Isusovom zagrljaju, gledali u novom, Božjem svjetlu i da im ne budemo prepreka u njihovoj čežnji i potrebi promjene i obraćenja. To je moguće, jer BOGU JE SVE MOGUĆE.

Zakej je bio zarobljen novcem, imetkom, bio je sužanj, ali ga je Isus izvukao.

Isus će izvući i tebe ako robuješ bilo kakvoj nastranosti, ako si ovisnik o drogi i alkoholu, slabostima tijela ili ako si sputan  nekim drugim ovisnostima. Isus te može izvući iz svih zamki i ponora. On te te zagrliti i ti ćeš biti novi čovjek. Dopusti to Isusu time što ćeš mu omogućiti da “danas proboravi u tvojoj kući”. Isus ti u tvojim vlastitim dubinama želi reći svoju riječ ljubavi i povjerenja. On je Zakeja iznenadio, podigao, očarao, bio je sav ponesen radi neočekivane ponude da će Isus doći k njemu u kuću. To nije očekivao!

Što dublje vjeruješ to ćeš dublje proživljavati radost slučnu onoj u Zakejevu domu.

“DANAS JE DOŠLO SPASENJE OVOJ KUĆI!”

 

Kvaliteta tvoga života ovisi o odgovoru na pitanje: Tko je za tebe Isus Krist?

Nije toliko bitno kojim riječima ćeš to reći, koliko kakvim uvjerenjem!

 

DZ: Pročitati biblijski tekst: Isus i Samarijanka (Iv 4,6-26), napisati što osobno, tebi Isus “progovara” kroz ovaj susret.

 

MOLITVENI ZAVRŠETAK

 

Isus, hvala ti što si dotaknuo i naša srca, pomozi nam da I mi kroz svoje susrete s drugima navještamo preobrazbenu snagu Tvojih susreta. Slava Ocu…

 

PLAN PLOČE (PROZIRNICE), SINTEZA

 

                                  TKO JE ISUS KRIST ZA MENE?

 

Mk 10,17-22 – Isus I bogataš (susret pozivanja; Isus ga zavolje)

 

Lk 19,1-10 – Isus I carinik Zakej (danas je došlo spasenje ovoj kući; susret oslobođenja)

 

 

Isus se u evanđeljima na različite načine predstavlja kao prijatelj mladih. Pokazuje duboke simpatije prema bogatom mladiću. Upućuje mu poziv da ga potpuno slijedi.

 

Nadcarinik Zakej koji je uvijek tražio I otimao, nakon susreta s Isusom počinje velikodušno darivati.

 

KRŠĆANSKI ŽIVOT U KONAČNICI NIJE TEK RELIGIOZNI NAUK, NI NEKA IDEOLOGIJA, VEĆ SUSRET S ISUSOM KRISTOM!

 

 

DZ: Iv 4,6-26 – Isus i Samarijanka na Jakovljevu zdencu

 

 VašHvala na posjeti