****************************************
BOSNJAK
BOSNA JE BOSNJACKA
U BOSNI NEMA HRVATSKIH BOSNJAKA NITI BOSNJACKIH HRVATA. U NJOJ ZIVE BOSNJACI RAZLICITIH VJERA I NACIONALNE MANJINE
Kada smo prije cetvrt stoljeca poceli propagirati bosnjastvo, s posebnim zadovoljstvom smo zastupali tezu da je ono nacionalnost ne samo muslimana, nego svih gradjana Bosne i Hercegovine, naravno, koji zele da se tako deklarisu, uvijek naglasavajuci da mi, Bosnjaci dijaspore i onda porobljene domovine, ne trazimo da bilo ko "prizna" nesto sto postoji isto toliko koliko i rijeka Bosna, koju nismo donijeli iza Karpata ili iz Perzije.
Nismo bili jedini koji su zastupali tezu da je bosnjastvo nasa jedina nacionalna identifikacija, pa nas je tim vise iznenadilo, odnosno zaprepastilo, kada smo culi da su ljudi iz vrhova partijskog komiteta dobili zadatak da razrade ideju muslimanske nacionalnosti. Interesantno je da se tvorac te deformirane kreature nikada javno nije izvinuo milionima muslimana i Bosnjaka drugih vjera, kada im je oduzeo njihovo pravo ime i zanijekao njihovo prirodno i historijsko pravo da nastave zivot pod imenom svojih pradjedova. Svi koji iole poznaju povijest nasih krajeva, znaju da su se do dolaska brace Radica svi bosanskohercegovacki katolici osjecali i pisali kao Bosnjaci. Svi koji su citali povijest poljskog naroda znaju da je katolkinja Elizabeta, kcerka bosanskog kralja Stjepana Kotromanica i poljske princeze Elizabete Vroclavske, usla u povijest tog p ostenog i ne manje od nas ugnjetavanog naroda, pod imenom Elizabeta BOSNJACKA.
Svjestan tragedije koja se desava, sto nas je kostala i unazadila vise nego i jedan rat u historiji, ne mogu a da, za ljubav istine, ne izrazim svoje misljenje glede zbivanja koja se odvijaju pred ocima cijelog svijeta. Da nas Srbi nikada nisu voljeli i da su nam prijetili istrebljenjem - od onog dana kada je turska vlast uz zvuke vojne muzike predala kljuceve grada Beograda i administracuju srpskoj drzavi poznato je svima koji nisu potpuno tvrdi na usima, jer su nam "turske majke" psovane na sav glas, valjda u znak zahvalnosti sto im je Mehmed pasa Sokolovic obnovio pecku patrijarsiju, a albanski muslimani cuvali manastire od srpskih hajduka. Osobno sam dozivio da mi je na jednom od doceka nove godine, jedan od njih, za koga rekose da je iz ugledne beogradske familije, u kojoj se sve do dolaska partizanskog sistema (Kurspahicg i drugovi to nazivaju "oslobodjenje") jelo za sofrom -opsova "tu istu majku". Koliko nas Hrvati vole, odnsono koliko su nas voljeli, najbolje pokazuje Godisnji izvjestaj o ljudskim pravima u kome je State Department dokumentirao pokolje u Ahmicima i Stupnom Dolu, masovnu grobnicu Bosnjaka u Tasovcicima, koncentracione logore u Dretelju, Rodocu, Otoku, te protjerivanje desetina hiljada Bosnjaka iz Sto ca, Capjine i Livna i rusenja remek djela arhitekture u Mostaru.
Logori i paljenje citavih sela sa mjestanima u kucama uvijek su bili hrvatska specijalnost (to su istrenirali na Srbima tijekom nezavisnosti drzave koja je sluzila nacistima i majci crkvi).
LAZNA EMANCIPACIJA
Muslimanski seljaci su znali da nam Srbi i Hrvati nisu prijatelji, sto najbolje dokazuje cinjenica da su medju njima mjesoviti brakovi bili prava rijetkost. Dapace, ambiciozni bosanskohercegovacki gradjani s arapskim imenima (vjerujem da je najzad svakome postalo jasno da nema muslimanskih imena), koji su htjeli ubrzati uspon na Olimp, letjeli su krilima svojih - vise pravoslavnih nego katolickih - zena, pa ako krila nisu bila dovoljno jaka, onda su ih pojacavali potomcima koji su dobro osjetili nemilost, cim se "prijateljima" ukazala prva prilika da pokazu svoje pravo lice. Nije cudo da se Milenko Bijedic (sin Dzemala - "Dzeme", kako bi to rekli oni sto ih goloruke isprasise iz Mostara) poceo neugodno osjecati u Beogradu, a Nenad, sin Muhamedov, znajuci da nema gdje u Bosnu, preselio je babu u Svajcarsku. Iz duznog postovanja prema Banjalucanima, moram priznati da Mostar nije bio jedini emancipirani grad Bosne i Hercegovine. Kazu da se na zadnjem popisu ljudi (u nekim dijelovima svijeta uobicajeno je i popisivanje stoke), u Banja Luci 18 procenata deklarisalo kao Jugosloveni. Opravdavaju se da im Statut Stranke demokratske akcije nije bio dovoljno liberalan, te da im savjest nije dozvolila da se uvrste medju mule, koje su vukle najveci teret u organizaciji, a da ih je MBO sa svojom neodredjenom politikom suvise podsjecao na JMO, leglo korupcije ondasnjih muslimanskih prvaka. Za 18 procenata "progresivnih i naprednih Jugoslovena", srpski agresori koji jos uvijek okupiraju taj dio plemenite i u pjesmama opjevane Bosne, porusise 18 dzamija. Svi oni koji su svoju naprednost manifestirali neprijateljstvom prema muslimanima, kao nosiocima bosnjastva i braniocima integralne i suverene Bosne, sada pokradenim parama (a krali su ih od 1945. do 1992. godine) kupuju od Srba, koji se nisu stidjeli svoje vjere i svoje nacionalnosti, izlazne vize i z rezervata.
CIJENA JE PLACENA
Dakle, dva "napredna" i od vjere oslobodjena grada privremeno nestala sa mape, dvije stotine hiljada muslimana dva metra pod zemljom i milion Bosnjaka rastjeranih po svijetu - ogromna su cijena koju smo platili da se oslobodimo pripadnosti srpstvu i hrvatstvu. Promjena naziva Hrvatskog Islamskog Centra u Torontu u Islamski centar Toronta, i opetovane tvrdnje gosp. Kerima Reisa da se osjeca Bosnjakom kao da nikada nije bio Hrvat, najbolji su dokaz da ce se iz krvlju nam natopljene Bosne jos jednom reinkarnirati bosnjastvo Vlatka Vukovica i Druge bosnjacke regimente, ovog puta da sluzi interesima Bosne i njenog naroda, a ne da se bori protiv Turaka ili brani carevine koje kao hijene sjede i cekaju da ugrabe tudji dio. Kada danas, toliko godina nakon medjunarodnog priznanja Bosne kao suverene i nedjeljive drzave i nekoliko godina nakon odrzanog Bosnjackog Sabora, koji se nedvosmisleno izjasnio za bosnjacku nacionalnost, izvjesni gradjani Bosne govore o hrvatskim Bosnjacima ili bosnjackim Hrvatima, ljudi privrzeni Bosni i bosnjastvu ne mogu ignorirati njihovo sarlatanstvo, jer ono je isto toliko, ako ne i opasnije, od komunistickog koje nam je negiralo pravo da budemo ono sto jesmo. Izjave istaknutih katolika bosanskogporijekla da se osjecaju Bosnjacima isto koliko i Hrvatima su bacanje prasine u oci. Bosna je oduvijek bila zemlja Bosnjaka - prvo pagana, a onda Bogumila, koji su tek po dolasku Turaka masovno presli na Islam, a kasnije, padom Otomanske imperije pod pritiskom misionara (kao sto je bio Luka Ibrisimovic, koji je s biblijom u lijevoj i kamom u desnoj ruci, sirio milosrdje) , postala i zemljom katolika Bosnjaka. Kada se pouzdano zna da na teritoriji danasnje Hrvatske zivi ni manje ni vise od 7.2 posto muslimana (ne ukljucujuci izbjeglice) i oko 13 procenata Srba (ne racunajuci okupirani teritorij), i da nijedna od ovih nacionalnih skupina nije priznata kao narod, onda se s pravom pitamo kakvu konstitutivnost traze bosanskohercegovacki katolici, koji cine ne vise od 14 posto stanovnistva suverene RBH. (Po Sarajevu i drugim gradovima BH se otvoreno prica o popisnom cirkusu iz '91. kada su po zapadnoj Hercegovini popisivani ne samo iseljeni i pokojni Hrvati, vec i oni koji tek treba da se rode kao Hrvati).
Prema pisanju srpskog demografa Jovana Cvijica, u Bosni je do dolaska Turaka bio zanemarljivo mali broj pravoslavaca. On tvrdi da su dosli kao zemljoradnici za vrijeme turske okupacije, kada je povlastena klasa nerado gledala na obradjivanje zemlje. Radjanjem prve Jugoslavije rodili su se i srpski apetiti za novim teritorijem. Narodu koji je od poraza na Kosovu sanjao za osvetom, pruzila se prilika, poslije Prvog svjetskog rata, da na otetoj zemlji Kosovara naseli crnogorske dobrovoljce. Bosna je opljackana; zemlje bosasnkohercegovackih muslimana i katolika su dodijeljene srpskim vojnicima, a "kuponi" za oduzetu zemlju nikada nisu isplaceni. Poslije Drugog svjetskog rata oduzeli su nam ono sto nisu poslije Prvog. Danasnje srpske tvrdnje da je 70 posto bh zemjista njihovo vlasnistvo potpuno su neosnovane, sto najbolje ilustruje primjer Nevesinja koje je sve do agrarne reforme bilo apsolutno muslimansko. Suvisno je spomenuti Bijeljinu, Brcko, Visegrad i ostale bogate gradove u kojima su muslimani oduvijek bili vecina i zakonski vlasnici zemlje koju su obradjivali srpski kmetovi. To i oni znaju, ali se stide svoje proslosti, pa je pokusavaju zanijekati izvrsnim falsifikatima iz radionice SANU.
Bosna je bosnjacka. Kerim Reis se vratio narodu iz kojeg je potekao. Nadamo se da ce i poznati tvorac "istorijskog sporazuma" moliti za oprost grijehova, zaboraviti svoj osobni prestiz i uvrstiti se medju one koji su spremni braniti domovinu koju nam je Bog ostavio na cuvanje. _
************************************************
Aleksander Ravlic
RUSENJE DZAMIJA I CRKAVA , PROGONI VJERSKIH SLUZBENIKA
Istodobno s provodjenjem monstruoznog plana genocida, srpski su sovinisti sustavno provodili i plan memoricida, buduci su nastojali ukloniti svaki materijalni dokaz o postojanju drugih naroda i na podrucju sjeverozapadne Bosne, izuzev svog srpskog. Osobito im je bilo stalo do toga da uklone sve dzamije i crkve koje nisu pravoslavne. Sustavno su, najcesce miniranjem i paljevinom, rusili i uklanjali kulturno-povijesne spomenike dvaju naroda, hrvatskog i bosnjackog (muslimanskog).
Vjerski su objekti bili prvi na udaru, iako su se srpski rusitelji javno iskazivali kao vjernici. Medjutim, rusenjem katolickih crkvi i muslimanskih dzamija jasno su pokazali da nisu vjernici, vac barbari. A uklanjali su s lica zemlje i izuzetno vrijedne kulturno-povijesne spomenike, koji su vec godinama bili pod zastitom UNESCO- a.
O tim poduhvatima srpskih ekstremista, na zalost, u svijetu se jako malo zna, ponajvecma sto medjunarodna zajednica nije potpuno bila na strani zrtve, a to ce reci onih koje su progonili zagovornici monstruoznog plana o stvaranju velike Srbije. Za stvaranje iskrivljene slike o stvarnom stanju na podrucju Bosne i Hercegovine, a to znaci i sjeverozapadne Bosne, krivnja je, u prvom redu, sluzbenim organima UN-a i njenim poklisarima koji nastoje rasporediti krivicu na sva tri naroda, iako je bjelodano da su zacetnici i najveci krivci, bas ekstremisti iz reda srpskog naroda. Istina, takvom djelovanju UN-a uvelike pripomaze i licemjerje, dvolicna politika velikih i mocnih sila, koje iz svojih interesa takvu politiku podrzavaju, ne mareci da takvim odnosom postaju suucesnici holokausta kojeg srpski ekstremisti provode.
Dakle, uz presutni blagoslov svjetskih mocnika, srpski su ekstremisti na podrucju Banjalucke biskupije i banjaluckog, te bihackog islamskog muftijstva, barbarski unistili 81. katolicku crkvu, smostan ili zupni dvor, te cak 205 dzamija. Do pocetka 1994. godine na ovom podrucju je unistena, minirana ili spaljena, svaka druga crkva u Banjaluckoj biskupiji, tj. njih 35, dok je njih 17 tesko osteceno, a ostecena je 21 crkva. U istom razdoblju tesko je ostecena ili srusena svaka treca zgrada u skupini pastoralnih centara, zupskih i samostanskih zgrada. Izmedju tako velikog broja porusenih dzamija u istom vremenskom razdoblju, po razmjerima barbarskog odnosa izdvaja se rusilacki odnos u najvecem gradu na ovom podrucju - Banjaluci. Naime, u ovom gradu, u kojem su Hrvati i Bosnjaci (Muslimani) cinili natpolovicnu vecinu (sto nije slucaj u banjaluckoj opcini) sravnjeno je sa zemljom svih 16 dzamija i 5 turbeta (mauzoleja), koji su bili svjedocanstvo jednog vremena i istodobno kulturno- povijesni spomenici.
Napad na crkve i dzamije zapoceo je jos u vrijeme ratovanja jedinica tzv. JNA po Hrvatskoj. Povratnici s ratista uzivali su pucati po katolickim crkvama i dzamijama. Najvise ostecenja katolickih crkvenih objekata bilo je u jesen 1991. godine u bosanskogradiskom kraju: Novoj Topoli (crkva je sagradjena 1891., a pastoralni centar 1885.), uz ostecenja izvrsena je i pljacka; u Bosanskoj Gradisci crkva (sagradjena 1913.) i novi pastoralni centar ostecen; u Celinovcu nedaleko od Nove Topole, Mackovcu i Dolini, crkve su mahom teze ostecene. U susjednoj opcini Laktasi zaraza napada, na nepravoslavne bogomolje, sirila se poput epidemije. Nekako istodobno, dakle u jesen 1991. u selu Mahovljani je ostecena i opljackana katolicka crkva, podignuta daleke 1902. godine, kao i novopodignuta zupska zgrada, te svi objekti ekonomije Banjalucke biskupije u tom mjestu. Usprkos prosvjedima biskupa dr. Franje Komarice, u proljece 1992. godine, nasilnicko ponasanje je nastavljeno, pa je u vise navrata ostecivana stara zupna crkva (sagradjena 1899.godine) u Bosanskom Aleksandrovcu, kao i samostan casnih sestara u tom istom mjestu, sagradjen 1882. godine. Osobito je na meti bila zupna crkva s pratecim objektima u selu Trn, na kojoj su velikosrpski sovinisti zabiljezili svoj neslavni rekord. Naime, neprekidno su napadali na crkvene objekte u Trnu, da bi u noci od 28. na 29. rujna 1994. po 34. put izvrsili napad, i svaki put bi vrijedni zupljani Hrvati u zupi Trn, iznova popravljali ostecene objekte kako bi ostali u funkciji, da bi hrvatski puk lakse opstao na svojim vjekovnim ognjistima. Na zalost, velikosrpski ekstremisti, u noci od 17. na 18. svibanj 1995., su minirali zupnu crkvu i zapalili pastoralni centar u Trnu.
----------------------------------------------
BOSANSKA DIASPORA SE UVECAVA
*********************************
Najvece bogatstvo cime se svaka pametna zajednica ponosi u Bosni se otudjuje i odlazi u nepovrat, cvjetovi Bosne razasuti su po svim meridijanima da se integriraju u neka nova drustva sirom planete Zemlje. Najgore od svega je to da odlaze mladi mozgovi jer u skoroj buducnosti za njih ne postoje nikakvi programi cak ni na papiru. Dok savjesne nacije imaju programe za povratak njihove (vec mahom odrodjene) diaspore i u tu svrhu ulazu ogromna sredstva (na primjer: Nijemci objerucke primaju i vracaju svoje davno iseljene zemljake iz Rusije i Kazahstana). Nazalost do danas nije poznato da je bilo tko iz Bosanske Vlade, ponudio bilo kakav ozbiljan program, da bi se barem omogucio ostanak (zemlji potrebnog kadra) mladoj populaciji da ne odlaze, kamoli da su u snu pomislili da neku staru, vec zaboravljenu, vracaju.
Program povratka posljednjeg prognanickog vala u nekoliko se ostvario rezultatom 3:2, na svake tri familije koje su se vratile (ili su vracene) u Bosnu dvije su otisle u prekomorke zemlje ili se skrasila negdje u Evropi. Ponegdje taj odnos je veci u korist onih sto se nisu vratili. Jedni su protjerani, a drugi otjerani!
Za vise od dvije trecine Bosnjacke populacije koja se iselila iz Bosne i Sandzaka od 1912 do danas jos niko ni u snu nije pomislio da bi njih bilo kad pozvao da se vrate u rodnu zemlju, osim ako ih drugi silom vrate i izbace na nekom (BiH) kolodvoru ili aerodromu pa neka se brinu sami o sebi kako znaju i umiju. Dapace oni bi odmah primili strucnjake, pod slijedecim uvjetima:
1. da donesu pare i cute,
2. da aplaudiraju vladajucoj bratiji,
3. da asistiraju nesposobnim politickim magarcima.
i na kraju.
4. da prose po ulici ako su dosli bez para.
Socijalno stanje je grozno, ne toliko sto se nema, vise zbog toga sto nema programa niti adekvatnog socijalnog kadra. Neosjecajnost, nerazumjevanje teskoca ljudi u nevolji i sturo ponasanje nadleznih cine situaciju jos tezom.
Prijemni programi kakve poznaje zapadni svijet ne samo da ne postoje vec nikad nisu ni postojali. Zasto ? Vrlo jednostavan odgovor: "zato sto se nikad niko nije ni vracao", izuzevsi rijetke pojedinacne slucajeve. Iako se vec dvije trecine Bosne nalazi rasuto po svijetu svakodnevno krecu nove laste putevima spasa iz bosanskog kazana, natjerani komplikovanim stanjem u mutnim vodama bosanske politike. Pitamo se, dokle ce vlastodrsci pljackati i rastjerivati narod u BiH?
Zna li bilo ko na ovoj planeti Zemlji rjesenje za Bosnu?
Nazalost, u svemiru se jos nije dospjelo ni na jednu planetu, a ako se to desi ona ce sigurno biti naseljena Bosancima ako ovakavo stanje u Bosni dalje potraje!
MLADI BEZ PERSPEKTIVE
Mladi ljudi u Bosni kojima sam razgovarao, kao i oni sto mi se javljaju preko interneta, svi planiraju u skoroj buducnosti napustiti zemlju. Zasto? Zato sto ne vide svoju perspektivu u drzavi koja za pet godina poslije rata jos nije napravila bas ni jedan ozbiljan projekat koji bi barem simolicno oznacio novu eru i udario temelje daljim koracima u buducnost. Cemu se mogu nadati mladi ljudi u Bosni sa vodjama kakve su imali, kakve sad imaju, i kakvi ce mozda jos doci? Nicemu!
DALI JE DARWIN U PRAVU?
Mnogo je onih koji Bosnu ni prije, ni sada nisu smatrali za svoju Domovinu, iako su u njoj rodjeni, prve korake tu naucili i prve rijeci izgovorili. Neznam pravu rijec; kako nazvati ljude sto mrze svoje ognjiste za interese tudje politike. Nekad su takve zvali "petokolonasi", "izdajnici", "spijuni", "poltroni", "dupelisci", "marionete", itd. Danas, kako se nazivaju, ne znam. Umjesto da se stide svih neljudskih djela i zlocina sto su u proteklom vremenu napravili, oni to pokusavaju na svaki nacin pravno opravdati i iz toga se cak i okoristiti. U prilog njima, mnogi domaci i strani subjekti koji potpuno besramno pokusavaju cak izjednaciti nevine zrtve i njihove egzekutore, pomazu svjesno ili nesvjesno u ostvarivanju ciljeva takve politike. Gdje je ovdje STID ? Ovaj (nekad casni) pojam danas je nepoznat i njega je zamijenilo bezsramlje i bestidnost, pohlepa i krvolocnost, sto se takodjer zeli opravdati etnoloskim, historijskim i vjerskim razlikama, kao glavnim faktorima sukoba. Za cudo je to da su ti isti ljudi 50 godina zivjeli mirno pokraj svojih komsija i nama cijelo vrijeme govorili o jednakosti, zajedno sa nama radili i slvili pa cak se i medjusobno zenili. Kako se onda mogla izroditi tolika mrznja?
Ako cemo vjerovati Darwinovoj teoriji da je ljudski rod postao od zivotinja onda se pitam kojim zivotinjskim vrstama su oni pripadali?
Pogotovu ako znamo da su mnoge zivotinje pitome, a i one najkrvolocnije napadaju samo onda kad su gladne, i ne ubijaju vise od onog sto mogu pojesti, osim ako nisu pobjesnile. Pa cak je i za bijesne, zahvaljujuci Luju Pasteuru, pronadjen lijek. Sada vas pitam: koji bi lijek mogao pomoci da se do kraja iskorijeni hronicno ljudsko bjesnilo na Balkanu? Mozda bi prvo trebalo utvrditi od koje bestije su te zvijeri postale pa tek onda adekvatno tome praviti antiserum.
Dosadasnje cinjenice pokazuju da bi ga doista mnogo trebalo.
BOSANSKI BOGOVI
Izjava jednog bosanskog profesora: "Dosadasnja struktura vlasti toliko je bila samouvjerena u svoju velicinu da ni danas ne shvataju koliko su zla nanijeli Drzavi i narodu . Oni su pomocu njihovih medija narod toliko otupili da vise ne moze normalno da presudjuje i razmislja. Podsjecaju nas na Rimske vladare sto su nazivani bogovima. Iz njihova ponasanja vidimo da su dobro naucili lekciju o Rimskom Carstvu i Cezaru, jer svugdje imaju nekog svog bogca i oko njega bogcice, dobro se drze vec poznate Cezarove izreke: - dajte narodu muzike, pica, igara i on je zadovoljan -. Najvise se plasimo da neki od tih bosanskih bogova ne pomisli da je Nero pa da ponovo zapali Sarajevo kao sto je car Nero zapalio Rim."
STRANI KAPITAL
Vec ustaljena fraza: -cekamo strana ulaganja-. Kao da niko ne treba nista da misli dok strani kapital ne stigne. Kakav apsurd, jos samo prije petnaestak godina kapitalisti su bili nepozeljni, a danas se cekaju ko sveci. Stranci kako sam jos juce saznao od jednog holandskog prijatelja nece da ulazu sve dok se ne izmijenu vladajuce strukture. Jer ako sutra ponovo pukne oni ostadose bez icega.
Sta su njihovi uvjeti? Zna se: prvo se moraju rijesiti unutrasnji problemi medjusobnih odnosa, da se usvoje valjani zakoni, pa tek onda da se ocekuje strani kapital.
Uz to se treba donijeti prikladan zakon oporezivanja i izdavanja dozvola. Nameti su veliki, a usluge oko dozvola su spore, neadekvatne i skupe. Vec pri prvom koraku ljudi gube volju da nesto zapocinju u Bosni. Za sada ulazu samo kompanije koje ta sredstva mogu djelomicno otpisati (u vidu pomoci BiH) od poreza u njihovim zemljama i proizvodni proces tako usmjeriti da kapital okrenu u povrat za vrlo kratko vrijeme, naprimjer kao"Coca-Cola" i neke Njemacke tvrtke. Ulaganja koja nam izgledaju velika kao ulaganje u Zeljezeru Zenica "BH Steel" od strane Kuvajta toliko su velika koliko jedan njihov "seik" izgubi u kazinu Monte Karlo za jednu noc, uz to tri broda celika iz Zenice mogu nadoknaditi njihovo ulaganje, ako ne sve ono barem pola njihova uloga. Znaci, oni su se ipak obezbijedili, dobili su firmu i rizik sveli na minimum, nisu se pretrgli za bracu po vjeri, a kad se tice para njima je svejedno sa kime rade sve dok je profitabilno.
Kad pocnu otpustati radnike na ulicu i naprave sirotinju onda ce se i oni najveci vjernici urazumiti da je njihov interes kapital, a vjera i sevap nesto drugo.
Strani kapital ?! To nekima izgleda kao da je Bog poslao vrecu para pa sad treba samo gledati da dodjes na red i drpis koliko ti treba. Kao ono za vrijeme devalvacije: podignes kredit i za dvije godine toliko je devalvirao da ga otplatis ko vrecu cjementa. Medjutim sad je nesto drugo, novac ne devalvira, a ulagac trazi i veci dio firme. Obicno najmanje polovinu, drugi i vise od pola ili cijelu kupuju u bescijenje. Normalno jer vise i ne vrijedi kad su je domaci bigmeni vec pokrali. Na kraju oni sad diriguju proizvodnju, prodaju i dijele profit. Normalno ako su vecinski vlasnici. Tu se obicno uvijek nadje i nas guzolizac da im u tome sto bolje pomogne i sto bolje unisti djedovinu za saku dolara.
Ovaj strani kapital mi dodje isto kao kad bi vam neko u kucu postavio (njegovim novcem) krevet pa svaki put kad spavas sa zenom on od tebe naplati ujam ili ti kaze: -ovo je dijete sad moje jer ti si ga pravio na mom krevetu -.
Nijedan stranac u Francuskoj ne moze uloziti svog kapitala vise od 49% ni u jednu francusku tvrtku, a tako se ponasaju mnoge zemlje u svijetu. U Bosni za pare mozes kupiti cijelu Bosnu . Tko vodi racuna o tome, niko. Stranci su se sad toliko oko Bosne pozabavili da nekad pomislimo da je oni vise vole nego mi koji smo u njoj rodjeni. Ne, to je samo farsa. To je odredjeni plan i program koji je napravljen za Balkan u cjelini, a kojem su kumovali i mnogi Bosanci i drugi Balkanci.
BALKANSKI ANDROIDI
Ujedinjena Evropa sa svojih preko tristopedeset miliona stanovnika, sto se sad vec dobrana uvecana novim clanicama, u svom programu razvoja uvidjela je da ce u odredjenom periodu istrositi radni potencijal. Njega uskoro nece vise moci naci na svojim burzama rada. Uzimajuci u obzir ocitu umanjenost nataliteta, veliki broj gubitka mladih u saobracajnim i drugim nesrecama koje prati moderna tehnologija, uz to jos sve vecu privrzenost drogama mladih narastaja na jednoj strani i svakodnevno povecavanje broja penzionera na drugoj strani, problem je kojim su suocene mnoge zemlje Evropske Zajednice. Takodjer je sve veci broj skolovanih ljudi koji ni u snu ne misle da rade nesto drugo osim ono za sta su kvalifikovani, cinjenice su koje govore da ce u skoroj buducnosti ponovo nedostajati ogroman broj radnika u Evropskim industrijskim centrima. Kako sad predociti dugorocni plan razvoja ako jedan i to najvazniji segment moze da nedostaje. Opcenito gledano upravo Balkan nudi rjesenje problema, ustvari potencijal radne snage. Radna snaga sto je u velikoj mjeri imala dobru prodju na trzistu i dala odlicne rezultate, izgradila pola Evrope, probusila Alpe i Dolomite, probila Austrijske i Svicarske tunele, izgradila autoputeve, zicare i mostove, probijala rudnike i pravila brane, ucestvovala u svim proizvodnim procesima u tvornicama izgradjenim njihovim rukama, danas ima dobru ocjenu na trzistu rada. Snazni, pametni ali tvrdoglavi! Pored toga ovdje posmatrano iz aspekta profita, ovaj materijal cim se potrosi moze da se odbaci. Zasto? Pa zato sto se on sam multiplicira, oni radjaju mladje jace i snaznije, takva je evolucija.
Posto su Bosnjaci posebni bioloski subjekt, na njih se posebno gleda i prati, i tu je njihova nesreca da sredstva za obnovu nisu otisla u pravcu izgradnje tvornica i fabrika. Njih treba napraviti samo kao konzumno drustvo, sto znaci: sve sto zarade da potrose, uz to da su uvijek zavisni od darodavca i poslodavca.
Tako ce sve sto zarade potrositi u Bosni ili u Evropi to je sve jedno, jer ionako ce kupovati evropske proizvode, a evropskom monetarnom fondu vracati dug kojim su ih zaduzili njihovi vlastodrzci. Koliko znamo; danas ako se u Bosni rodi dijete, vec ima kredit nad glavom za slijedecih trideset i osam godina, ako se ni jedan novi nebi uzeo. Za to su se potrudili dosadasnji vlastodrsci, marionete i strani rezimi ciji predstavnici lijepo za debele plate sjede u svim institucijama BiH, od Ustavnog suda i Centralne Banke do i najmanje BiH zajednice i kluba. Ako uz to uzmemo da imaju neprikosnovenu moc, vecu nego kraljevi u nekim zemljama onda nikom nije jasno da Bosna i Hercegovina nije konacno krenula naprijed.
Ne moze jer nije u njihovom interesu? Sto god duze muckaju Bosanski lonac to ce duze primati debele plate. Niko nije lud da zakolje koku sto nosi zlatna jaja. Lakse je huskati BiH gradjane jedne na druge, ponekad smjeniti neposlusnog politicara ako je pretjerao bez njihova blagoslova i gledati kako Bosna tone sve dublje i dublje u njihove dugove. Sta to znaci? Znaci da ce u skoroj buducnosti Bosansku radnu snagu otplacivati kamatom koja se na njima zaradi. A profiteri ce kupovati posljednju kvalitetu margarina u lukama Roterdama, Hamburga i Trsta, koji ce u Bosni prodavati po cijeni prve klase, kao i danas. Svjeza mlada krv ce odlaziti u bespovrat, nekad su to bile "Jugosvabe", a sutra ce ih zvati "Bosancerosi" kako se ponegdje vec praktikuje.
Ako i ne uspije zamisljeni plan protektorata nad cijelim Balkanom, Evropa ce ipak imati; pored trzista svojih roba, ogroman potencijal, radnika i vojnika. I to iz zemalja koje se slomise da udju u evropske integracije, drugim rijecima slomise se da sebi natovare jaram za vrat. Stara poslovica kaze: "niko ti ne moze nanijeti vece zlo nego ti sam sebi".
Pise: Salih Cavkic
GLAS DIASPORE - 25.10.2000
_________________________________________________
******************************************************
S t i d
Pise: Mustafa Novalic
Stid moze biti ili ne biti filozofska, eticka, psiholoska, religijska, antropoloska, politicka, privatna i javna kategorija; on se moze imati ili nemati, mozemo ga uvazavati i smijati se onima koji se jos stide, mozemo se nad njim i nad njima cuditi, ali kad sve necasno i sramno u ovom vremenu rata i oko njega prodje, ostace jedino stid. Ako ne njih, onda od njih koji su cinili zlocine ili im sluzili, koji su zlocine pripremali i izazivali, podsticali knjigama i filmovima, govorima i raspravama i svojim lazima, svojim rukama i parama. Svojim izmastanim kultom osvete.
Ma sta ko dobio, koju god zauzeo teritoriju, poziciju i kotu na terenu, instituciju i fotelju u kabinetu, koji god grad i selo osvojio, na bilo kojoj strani - zasigurno ce uci u istoriju bescasca.
Nece se moci pobjeci od stida. Ako ne njih, onda od njih.
Stid zbog iskasapljenih ljudi i zivota.
Stid zbog srusenih gradova i bogomolja, razvaljenih domova i ulica, parkova i drvoreda.
Stid od najvisih cinova i akademskih titula. Stid zbog siromastva i gladi. Postojece. I koja ce da bude.
Stid od uvreda, drskosti i uobrazenosti, od nevidjene bestidnosti i lazi, obmana i falsifikata svake vrste.
Stid pred sobom, pred svojim i roditeljima prijatelja, pred komsilukom, narodom svojim i narodima. Pred svekolikim svijetom.
Stid pred Bogom Svemogucim. I Njegovim lijepim imenima. Pred apostolima i svecima. Pred svetim knjigama, knjigama Tore i Talmuda, Tibetanskom i Egipatskom knjigom mrtvih. Stid pred Vedama i Upanisadama. Pred Gilgamesem. Pred piramidama egipatskim.
Stid pred svim bogomoljama. Pred ezanima i crkvenim zvonima, pred mihrabima i oltarima. Stid od svoje i svih vjera.
Stid od dana i noci, izlaska i zalaska sunca. Pred zvjezdanim nebom. Pred zemljom, travom i vodama, zivotinjama i predmetima.
Stid pred Arhimedovim i Njutnovim zakonima, Ajnstajnovom teorijom relativiteta.
Stid od svoga znanja i svoje diplome. Od svoga beskonacnog neznanja. Svih mudraca i dobrih ljudi. Od svoga srca i uma i svoje duse.
Stid pred bezazlenom djecom i starcima. Pred lijepim djevojkama.
Stid pred prvom svojom ljubavi: Dragim ocima koje nas prate i cuvaju od uroka.
Stid od ruku koje nam prave hamajlije i stavljaju oko vrata, zasivaju u odjecu, da je uz tijelo nam zapis; stid od ruku koje nam masu, njeguju nas i prave nam mehleme za sve rane.
Stid pred uspavankama, gatkama i praznovjerjima, pricama i djelima skolske lektire; pred svojim uciteljem i uciteljicom, svojim profesorom. Svojim prijateljima.
Stid pred snovima nasim i planovima, nasim razocarenjima i nesanicama, bolesti nasoj, svijesti i nesvijesti. Nasem snu u toplini i mehkoci i bjelini postelje. Stid od prvih koraka po tvrdoj zemlji i prvih slova na beskonacnom papiru. Od svoje mladosti i svoje starosti.
Stid pred trgovcem od kojeg kupujemo hljeb i mlijeko, cigare i novine; pred nasim postarem i ljekarem, nasim pjevacem i glumcem.
Pred njivom i vockom, zemljom koja nas hrani. I pred stokom nam. Pred slikom svojom na licnoj nam karti.
Stid pred pjesmom koju pjevasmo i koju volimo cuti.
Pred umjetnoscu i svekolikom kulturom. Od kako je svijeta i vijeka.
Ako nije njih, onda je od njih nas stid.
A stid je radi zivota, svijeta ovog i onog.
Nikad nije bilo, niti ce biti sve dozvoljeno.
Ni u osami se ne cini ono sto bi bilo neprijatno da drugi vide.
Mustafa Novalic
Iz knjige: O "NACIONALIZIRANJU" MUSLIMANA
Alija Isakovic
"Poznato je da je izmedju bosanskih muslimana i Osmanlija postojao uvijek neki antagonizam, i da su Bosnjaci zazirali od toga da svoje kceri udaju za tzv. Turkuse. Taj antagonizam zauzeo je cesto i opasne politicke forme, te je bio i uzrokom pobunama, kao onoj krajiskoj u XVIII. vijeku, kojoj su pali zrtvom Mustafa-pasa Biscevic i Salih-pasa Kulenovic, velikoj buni Husein-kapetana Gradascevica sredinom proslog vijeka i ponovnim bunama sarajevskih janjicara protiv drzavne vlasti", Dr. Ciro Truhelka: "O porijeklu bosanskih muslimana," Hrvatska smotra,
....Kad bi nasi mladici malo pomislili da se u Hrvatskoj naziva sluzbeni jezik hrvatski, u Srbiji srpski, u Madjarskoj madjarski, u Turskoj turski, u Bugarskoj bugarski, i tako u svim drzavama i slobodnim pokrajinama, pa zasto da se i u Bosni ne bi smijelo govoriti bosanski. Osim toga, kad bi nasi mladici proputovali svoju domovinu i proucili osjecaje svoga naroda, te kad bi vidjeli koliko je uz srce naseg naroda prirasla istina da Bosnjak moze biti samo Bosnjak, i da govori samo bosanski, uvjeren sam da im ne bi nikad ni na um palo osjecati se kakvim tudjinom, odnosno Hrvatom ili Srbom, tako kao ni meni... ..."Bosna Bosnjacima, narodnost bosanska i jezik bosanski" moja su lozinka..... Vasif-beg Biscevic, "Hrvatski dnevnik", 7.lipnja 1911.
Ljevicarski orijentisani student Beogradskog pravnog fakulteta iz vremena oko 1927. Ibrahim Filipovic iz Kljuca deklarisao se u svim dokumentima kao Slovenac.Obrazlagao je to time da se "Srbi i Hrvati otimaju oko muslimana" pa se u znak protesta deklarisao i umro kao Slovenac negdje oko 1928.-Prema statistici od 1953. registrovano je 105 Slovenaca islamske vjere u Bosni i Hercegovini. Uvjereni smo da se ovdje ne radi o gradjanima porijeklom Slovencima vec o deklarisanju analogno Filipovicevom.
******************************************
PRILOG ISTORIJI BESTIJALNOSTI
Zadah zemlje
O Slovenima, narocito onima koji su pristizali ovamo iz svoje, za nauku jos kontroverzne, postojbine, hronicari su ostavili nekoliko oskudnih zapisa u kojima se o dodjosima govori tako da bi svaki izvorni patriota pocrvenio. Zapisano je, pored ostalog, da su bili divlji, krvolocni i prljavi. Bolje misljenje o Slovenima nije imao ni vizantijski car Aleksije II. On je porazio Makedonskog Samuila na Bjelasici, a zatim oslijepio cetrnaest hiljada zarobljenih protivnickih vojnika, ostavivsi svakom stotom po jedno oko da bi tu jezivu brojgelovsku kolonu dopratili do njihovih mracnih i krvavih konacista.
Sa one strane otkuda je juznim Slovenima trebalo da dolazi uticaj superiornije kulture, stizao je stravican nauk sakacenja bespomocnih ili vec mrtvih protivnika. To se objasnjava kombinacijom univerzalnog nasljedstva iz paganskih vremena i vlastitih etnickih karakteristika. Odsijecanje glava, ruku, noseva, vadjenje ociju i slicni hirurski zahvati u funkciji odmazde imaju na ovim paradrzavnim prostorima veoma dugu tradiciju. Stozer srpske duhovnosti sveti Sava, inace sin velikog zupana (srpskim nacionalistima ce ovo zvucati bogohulno), odigrao je istaknutu ulogu u "istrebljenju" bogumilske jeresi sto se predaje kao jedna od istorijskih zasluga njegovog oca, nemilosrdnog rusitelja Zete. Vadjenje ociju je bilo vrlo omiljena vrsta sankcija u doba Nemanjica. Jednom od njih su, smatra se, to cinili cak dva puta, jer mu se navodno vratio vid, ali se s vise gnjeva sjecamo iskopanih Simonidinih ociju koje su se ugasile na zidu Gracanice.
Srpska istorija puna je slicnih bestijalnosti. Turci su poslije pobjede na Cegru doveli srpske curcije da oderu glave poginulih ustanika koje su, zatim, uzidane u zaista morbidnu Cele kulu. Karadjordje je pobio pola porodice da bi ga potom kum Vujica sredio takodje na manufakturan patriotski nacin. U Majskom prevratu Apisovi oficiri odsjekli su srpskoj kraljici, kako bi to Krleza rekao, "najsubjektivnije dijelove njene bioloske supstance". Desetak godina poslije toga grahovsko seljace Gavrilo Princip pucao je u stomak trudnoj austrougarskoj nadvojvotkinji Sofiji, ubivsi prvo jednog od najumnijih i najtolerantnijih Habzburga. Za Srbima u vjestini mrcvarenja zrtve ne zaostaju ni Crnogorci, sve do ovih najnovijih ratova.
Slovenska "braca" oslijepila su davno dukljanskog kneza Vladimira, onog sto ga je s najljepsim ocima u pjesmi voljela "sestra nasa Kosara". Daleko od svake poezije zivjeli su zivot klasicni Crnogorci pocetkom osamnaestog stoljeca, ne dajuci se pokoriti Bonaparti. Marsal Marmon, nareceni Duka od Raguze, ostavio je memoarske biljeske u kojima se optuzuju tadasnji Crnogorci i Bokelji da neregularno ratuju - odsijecaju glave Francuzima, a kada im ponestane glava, koje su na narocitoj cijeni, zadovoljavaju se odsijecanjem noseva. U jednoj crnogorskoj posalici, vraca se jedan od crnogorskih jurisnika sa bojista i baca pred gospodara odsjecenu ruku. Zacudjeni komandir pita ga sta ce sa rukom, na sta ovaj odgovara: "Kad sam sjekao ovoga, glave na njemu nije bilo."
Jednom crnogorskom piscu veoma se dopala epizoda kada jedan od porazenih protivnika bjezi "glavom bez obzira", a za njim sa isukanom sabljom leti Crnogorac, nego kako, i vice: "Stani, laka mi je ruka nece te ni zuba zaboljet!"
Uostalom, cemu ti knjiski primjeri divljastva nasih predaka, kada su se i po zavrsenom Drugom svjetskom ratu jos mogle vidjeti lobanje okacene o grane cerova kao materijalni dokaz da domacin kuce "nema cega da se stidi". Sa takvom naukom o moralu i milosrdju krecemo prema civilizovanom svijetu, ako se vodjama moze vjerovati. Sa hladnjacama punim leseva iz kojih cure crvi, sa djetinjim lobanjama, smradom ljudskog mesa sva zemlja odaje utisak masovne grobnice ciji smrad, da parafraziramo Crnjanskog, dopire tik do nasih kreveta.
Miodrag VUKMANOVIC
(MONITOR)
**************************************************
DA NE ZABORAVIM KO SAM"
Pisi prijatelju, dok nisam zaboravio - ko sam !
Ako se historija pise krvlju, ja je sada pisem. Istorija, nase Bosne i Hercegovine je krvlju napisana. Kol'ko znam, uvijek je tako i pisana. Krvlju svih heroja! Krvlju stotina hiljada ubijenih!
Cuo sam da Srbi kazu da je Srbija tamo gdje se nalazi svaki srpski grob (pitam se ima li srpskih grobova u Americi, ako ima - onda je po njihovom i tamo - Srbija) ?!
Pitam se, onako, ako je vise grobova, mora onda da je i veca drzava ?! Cuo sam i to, da je najveca Srbija negdje, na Kosovu polju !
Bosna i Hercegovina je onda golema! Grob svakog njenog ubijenog u ovoj agresiju na nju, svaka jama, znana i neznana, svako mjesto gdje je pao i zavrsio neduzan zivot. Tu je ONA.
Ne interesuju me vise tudji grobovi! Nema mjesta za MOJ grob!
Na mojoj zemlji, pradjedovini, djedovini, a sada i ocevini.
Ja vise nemam kuda! Tamo gdje su mislili drugi da mi je mjesto, sami su tamo zavrsili. Zavrsili su tako, jer su drugom jamu kopali, a sami upali u nju. Sam pao, sam se i ubio. Ja vise nemam kuda!
Treba li zaboraviti ? Treba li oprostiti ?
Da zaboravim ubijenog oca, majku, brata ?!
Da zaboravim kucu, opljackanu, srusenu ?!
Da zaboravim iscupan bagrem i zatrpan bunar ?!
Da zaboravim KO SAM ?! To, traze od mene!
Ko god da to trazi od mene je - budala!
Traziti nesto tako je krajnje, i - nemoralno!
Da zaboravim i oprostim ?!
Necu, ne mogu i ne smijem!
Niti da zaboravim, a boga mi - niti da oprostim!
Ja ne mogu ! Ne, zato sto i necu. Ja sam ziv, hvala bogu.
Ko god misli da treba oprost, neka ne trazi oprost od (nas) zivih.
Oprost treba traziti od onih kojih vise nema. Od silovanih, prognanih i strijeljanih. Oprost treba da traze od onih u kojima su zivot ubili ! Neka traze oprost i pomirenje od svakog onog kome su oci vadili, ziva derali, klali i zaklali! Oci im zatvorili. Za sva vremena. Od njih trebaju oprost traziti. A, ne od mene!
Svi oni koji su ubijali misle da se trebaju samo okupati i to je to. Da ce sve proci samo od sebe. Samo su uniforme skinuli, brade obrijali, i do sljedece prilike. Kod mene vise NE! Ko se dada navesti na tanak led - bujrum, sretno mu bilo. Fukare nisu nikad bili prijatelji moje kuce, iako su uvijek uvjeravali suprotno. Daleko im kuca od moje bila.
Fukara, smrad i djubrad. Svaka cast postenu svijetu!
O tome ko je koga napao, sta je radio i za sta mu se sudi, vidi se najbolje - u Hagu. Jos veci broj je onih koji ne mogu mirno da spavaju. Muci ih nesanica ? Da su ona dva cetnika nesto lijepo napravili, sada bi i ono mirno spavali, a ne bjezali i potucali se po sumama, ko gamad! Cujem, trazi ih cijeli svijet !
Ja spavam, hvala bogu - dobro. I, kada mi zvoni telefon, javljam se bez straha, hodam svijetom bez straha i drago mi je da me poznaju ljudi. Znam da je sa dobre strane.
Fukara gamize kanalizacijom. Ceka priliku da ugleda svjetlost i opet nastavi po starom. Cit'o sam da fukara ostaje uvijek fukara?!
Zasto ne postanu nesto drugo, ne znam! Valjda ne mogu nista drugo biti ! Ili ne znaju? Ili, fukara je fukara, jer ne treba nikakve ljudske kvalifikacije. Bice da je to!
Jesi zapis'o ?
Tek toliko da se zna, da ne bih zaboravio!
I, napisi, to je od Bajre, i da: "JA NE ZABORAVLJAM"!
*****
OSLOBODENJE
DANAS I OVDJE
SRPSKA STRANA RATA
Zivot nekako ipak dodje na svoje. Na pocetku ratne biografije Slobodana Milosevica bili su tenkovi posipani cvijecem i gradovi pacenici - Dubrovnik i Vukovar. Potom je cetverogodisnjom opsadom kaznjeno Sarajevo. Ubistva civila na kucnom pragu, deportacije u konc-logore, masovna strijeljanja i temeljiti progoni nesrpskog stanovnistva krunisani su pokoljem osam hiljada Bosnjaka u Srebrenici. Posljednji krak krvavog puta vodio je na Kosovo, mjesto uspona i sunovrata nekrunisanog kralja "svih Srba". I eto, prije dva dana, svijet je ugledao tog monstruma kako sjedi u sudnici Haskog tribunala i s neskrivenom dosadom slusa optuznicu koju je citala "srbofobicna vjestica" Karla del Ponte. Sudjenje Milosevicu mnogi analiticari proglasavaju istorijskim. Ali, istorija ponekad zna biti i smijesna. Milosevic sebe vidi kao zrtvu imperijalisticke zavjere i, kako je najavio, branice se "obracajuci se medjunarodnoj javnosti i borbom za istinu". Sta ako se proces pretvori u lakrdiju bez kraja, gdje vise ni psihijatrija nece biti od pomoci? Optuzen za najteze ratne zlocine, Milosevic vjeruje kako je za njega najbolje da sudjenje pretvori u maratonski cirkus, pri cemu mu advokati mogu samo smetati. Novinari koji su neposredno uoci pocetka sudjenja posjetili zatvor Seveningen tvrde kako Milosevic odrzava fizicku kondiciju vjezbajuci u gimnastickoj dvorani, dok u svojoj celiji obozava da slusa Sinatrin "My Way". U njegovom ludilu ima izvjesnog sistema. Jos od vremena sankcija protiv Srbije, Milosevic je na sve optuzbe odgovarao jednim te istim geslom: "Istina ce pobediti!" Odlucivsi da u Hagu bude "sam svoj advokat", on zapravo ostaje dosljedan sebi, jer je u pitanjima rata i mira, bar sto se Srba tice, uvijek i o svemu odlucivao sam. "Moj put" dobrog starog Frenkija dodje mu nekako kao ona sevdalinka koju su pjevala braca Morici dok su ih vodili na pogubljenje. Ipak, Miloseviceva licna sudbina nije vise stvar od prvorazrednog znacaja. U igri je mnogo veci ulog. U Hagu se, naime, pise zvanicna istorija prethodne decenije na Balkanu u kojoj glavno i neslavno poglavlje pripada Srbima. Mogu Milorad Ekmecic ili Vasilije Krestic interpretirati Milosevicevu trinaestogodisnju vladavinu kako hoce, ali onog trenutka kad presuda Haskog tribunala balkanskom kasapinu postane punovazna, bice to sluzbena verzija jedne drzavne politike, jedine koju ce relevantne medjunarodne institucije priznavati. Milosevic nije Srbima pao s neba, niti im je odnekud dosao poput laznog cara Scepana Malog. On je bio apsolutni izraz srpskog mentaliteta, pogubne mjesavine epske mitologije, istorijskih frustracija i politicke zapustenosti. Milosevic i njegovi ljudi birani su na demokratskim izborima, na kojima su dobijali mandat da vode drzavu. Drzava, to su bili oni, to je bila masinerija od nekoliko stotina hiljada ljudi u vojsci, policiji, privredi, bankama i kriminalnom podzemlju. Nije Milosevic ispaljivao tenkovske granate, nije predvodio koljacke formacije, nije spaljivao zive ljude u bosanskim kucama, niti je pucao na Sarajevo. Za sve su to bile potrebne regimente ubica, palikuca i zlikovaca regrutovanih za stvaranje "Velike Srbije". Znam da ogromna vecina tog olosa nikada nece biti kaznjena za svoja zlodjela, niti ce se ikada zbog njih pokajati, ali povijest ih nece zaboraviti. Oni su svojim zlocinima obiljezili Milosevicevu drzavu, kao sto su nacisti obiljezili Hitlerovu Njemacku. Srbi su svoje vladare obicno ubijali sjekirom, a ovog posljednjeg su prodali za nesto dolara i otpremili u Hag. Milionska masa koja ga je zanosno, uz ratnicke trube i bubnjeve, slavila na Gazimestanu svela se na nekoliko hiljada pristalica koji su nedavno organizovali miting u Beogradu. Svi ostali su ga zaboravili. "Milosevica je u Srbiji snasla najteza kazna - ravnodusnost", pise beogradska "Politika", koja je bila jedno od najjacih uporista njegovog rezima. Ovdje, medjutim, nije rijec o ravnodusnosti, vec o kolektivnom okretanju glave od neugodne istine. Upitan od reportera CNN-a da li se u Hagu sudi Milosevicu ili Srbima koji su za njega glasali, premijer Zoran Djindjic je rekao: "Srbi zbog medijske blokade upste nisu znali sta se desavalo". Iako zna da to nije istina, Djindjic mrtav-hladan podvaljuje americkom novinaru. Ali, sta se tu moze, tako u ocima vecine Srba izgleda njihova strana rata. Bager revolucija je promijenila vlast u Srbiji, ali je mentalna osnova sadasnje nomenklature ista ona koja je sluzila Slobodanu Milosevicu.
Gojko BERIC
************************************************
