(rodjeno mu je ime Cazim, Musa je nadimak)
rodio se u Odzaku u Posavini "na Mevlud one godine kad je Svabo dosao u Bosnu", a to je 12. marta 1878. godine u sitno posjednickoj porodici.Otac njegov Hasan bio je bojezljiv, ali je vodio strogo racuna o obrazovanju svoga sina.Zbog toga je Cazim jednovremeno pohadjao mekteb (pocetnu vjersku skolu) i osnovnu skolu, koju je zavrsio poslije oceve smrti. Majka mu se poslije smrti muza preudala za Aliju Dervica, brijaca iz Tesnja, i kad je Cazim zavrsio osnovnu skolu, preselili su se u Tesanj, gdje je on ucio zanat kod svoga ocuha i istovremeno pohadjao tesanjsku medresu u kojoj je osobit utjecaj na nj izvrsio tesanjski muftija Mesud efendija Smailbegovic.
Bio je izuzetno darovit ucenik, pa je vec u medresi dobro naucio arapski, turski i perzijski jezik. Iz toga doba ostala su mu u rukopisu nekolika manja prepjeva s turskog jezika, kao i par naivnih, vrlo slabih izvornih stihova. Godine 1898., kad je navrsavao dvadesetu godinu zivota i kad je morao da bude regrutovan, pobjegao je u Tursku da bi izbjegao vojnu obavezu. U Carigradu se upoznao sa Osmanom Djikicem, tada ucenikom Sultanije (plemicki licej). Pred polazak u Tursku dao je punomoc svome ocuhu da proda jedan dio njegove zemlje i da mu od toga novca salje mjesecno po 50 kruna. U pocetku posiljke su isle redovno, ali su kasnije prestale stizati, pa je zbog twskih materijalnih prilika morao napustiti skolovanje i vratiti se u domovinu. Iz Beograda su mu Osman Djikic i Avdo Karabegovic, koji su ga upoznali i s Jovanom Skerlicem, omogucili povratak u Tesanj. Vec u Turskoj pocele su njegove materijalne nevolje koje su, vjerovatno, utjecale na gubljenje zivotne orjentacije njegove. Poslije incidenta s ocuhom i majke zbog neracionalno potrosene njegove imovine veze s porodicom postale su vrlo labilne i jedina cvrsca veza bila je njegova sestra Hasnija rodjena onih dana kad im je otac umro. Odmah po povratku iz Turske uzet je u vojsku koju je sluzio tri godine u Tuzli i Budimpesti. Tada pocinje i njegova suradnja u "Bosanskoj vili" sa izrazito nacionalistickim i antiaustrijskim pjesmama. No averzija prema vojsci i Austriji brzo je splasnula i on je cak dobio cin strazmestra (narednika), a vec je tada usvajao i navike boemskog zivota. Nakon odsluzenog vojnog roka uz pomoc i nagovor muftije Smailbegovica 1902. godine ponovo je otisao u Carigrad. Jedno vrijeme je slusao predavanja u
Mektebi Numunci Terreke medresi, ali - nezadovoljan nacinom obuke - polozio je diferencijalni ispit iz opceobrazovnih predmeta, upisao se u cetvrti razred gimnazije i zavrsio ga. Materijalne neprilike ponovo su ga prisilile da se vrati u Tesanj. Potporom Ademage Mesica otisao je u Sarajevo, polozip prijemni ispit i upisao se u Serijatsku sudacku skolu (Nuvvab), koja je pripremala ucenike za visa vjerska zvanja i serijatske suce.Veoma neuredan zivot, nocni izlasci iz internata i pijanke cesto su ga dovodili u sukob sa strogim internatskim propisima tako da je u cetvrtom razredu iskljucen iz internata, a kasnije i iz skole. Zavrsni peti razred polozio je kao privatan ucenik tek po posebnoj dozvoli Zemaljske vlade u Sarajevu i uz pismenu obavezu da nece reflektirati na mjesto serijatskog vjezbanika i suca. Diplomski ispit polozio je
3. novembra 1908. godine. Uz potporu Ademage Mesica otisao je u Zagreb i 1909. i 1910. godinu proveo kao student Pravnog fakulteta, ali ni jedan ispit nije polagao. Potpuni nemar za studije, stalno piancevanje po gostionicama i kafanama, skromna sredstva stecena knjizevnim radom vise nago oskudnom pomoci svoga mecene zbog boemskog zivota, beskrajni razgovori o knjizevnosti s Matosem i drugim hrvatskim pjesnicima, koliko god su bogatili njegov duh i uvlacili ga u pjesnicki svijet, toliko su mu donosili neprilika i odbijanje pomoci onih koji su ga inace materijalno potpomagali. Koliki je bio njegov nemir prema svemu sto nije spadalo u sferu njegovog interesovanja i dnevnih preokupacija pokazuje ovaj slucaj:
Pjesnik Ivan Turski potrazio ga je jednog dana u Kazalisnoj kafani , upoznao se s njim odveo ga I jednu radnju i potpuno ga odjenuo i obuo.Par dana nakon toga Catic je sve zalozio, s drustvom propio i ponovo se nasao u svom pohabanom odjelu, jer zalozene stvari nije mogao iskupiti ni tada, ni ikada poslije. Bez materijalnih sredstava morao se povratiti u Tesanj. Privremeno se zaposlio u banci i opet bio otpusten zbog neurednog zivota. Ni u Bijeljini kao pisar u gruntovnici nije dugo ostao. Jos jednom je bio pokusao da studira pravo u Zagrebu, ali drustvo i stari boemski zivotodvukli su ga opet od studija, pa se ponovo vratio u Bosnu, povremeno i kratkotrajno nalazeci posao u listovima Muslimanska sloga i Sarajevski list u Sarajevu ili u banci u Tesnju. To je i najteza godina njegovog zivota. Iz njegovih sacuvanih pisama vidimo kakve je teske casove prozivljavao i kako mu je bila veoma bliska ideja o samoubistvu. Ali, istovremeno je upravo zacudjujuca njegova stvaralacka aktivnost i plodnost.Nikada ni prije ni poslije nije stvarao vise ni bolje nego godine 1912. Kakve je teske casove prozivljavao te godine svjedoci ova potresna prica njegovog mladjeg druga i pjesnika Nazifa Resulovica koji je 1912. godine bio ucitelj u Odzaku: "Polovinom aprila 1912. godine a jednog krasnog predvecerja cobancad su vidjela nekakva bradata, odrpana i bosonoga cudaka gdje lezi pod sljivama... U tom zapustenom cudaku panduri otkrise Musu Catica koji, bez zaposlenja i materijalnih sredstava a pracen bijedom i nevoljom, bijase krenuo u svoj rodni kraj, da se skloni kod svog stricevica (Mehmeda) i spasi napaceno tijelo svoje i izmoreni duh svoj.Pred Odzakom je sacekao dok nije pao deblji mrak jer ga je bilo stid da kroz rodno mjesto prodje onako otrcan i neugledan"... Tu mu je stigla od Ademage Mesica novcana pomoc i poziv da dodje u Tesanj. Predkraj maja napustio je zauvjek svoje rodno mjesto.
Ademagin poziv uslijedio je na ocajnicko pismo Caticevo od 15. maja 1912. godine u kome nagovjestava da bi mogao dokoncati u valovima Bosne ako mu se ne pomogne i ne nadje zaposlenje.U Tesnju je ostao do pocetka januara 1913. godine kad je tamo dosao mostarski knjizar, kasnije vlasnik stamparije i casopisa "Biser" Muhamed Bekir Kalajdjic koji ga je nagovorio da podje s njim i preuzme urednistvo "Bisera". Materijalno osiguran ali i zarobljen radom, s ogranicenjima koja mu je Kalajdjic - uz krace i dozvoljene ekskurzije radi relaksacije - cak i u njegovom privatnom zivotu postavio, Catic je neshvatljivo mnogo radio. Za godinu i po dana (do mobilizacije); pored uredjivanja "Bisera" i suradnje u njemu, za Kalajdjicevu Muslimansku biblioteku preveo je ili napisao 12 knjiga. Sarajevski atentat 28. juna 1914. godine i uskoro zatim mobilizacija povukli su i Catica u vrtlog ratnih zbivanja. Najprije je mobilisan u Tuzlu, a ubrzo premjesten u Oerkeny u Madjarskoj.Tu ga stega njegovog poslodavca nije mogla doseci i on se ponovo prepustio boemskom zivotu koji ga je vrlo brzo odveo u smrt.Kad se jedne noci u zimu 1914. godine u Oerkeny-u vracao u kasarnu pijan sa jedne zabave, pao je u snijeg. Nasli su ga u snijegu polumrtva. Nahlada se brzo razvila u tuberkolozu, pa je polovicom marta 1915. godine otpusten kuci kao neizljeciv. Upravo je tragicno jedno njegovo pismo iz ovih dana i povodom otpustanja iz bolnice. Molio je da ga zadrze u bolnici jer je bio beskucnik, a ustrucavao se da ga siromasna sestra Hasnija izdrzava. Ademaga Mesic stavio mu je na raspolaganje posebnog lijecnika i sve sto mu treba, ali on je bio neizljeciv. Umro je 6. aprila 1915. godine navrsivsi tek 37 godina zivota. Ratne prilike vjerovatno su bile uzrokom da ni jedan dnevni list ni casopis nije cak ni registrovao njegovu smrt. Tek godinu dana kasnije, u antidatiranom trobroju "Bisera" izasao je topao enkrolog od njegovog druga i prijatelja Semsudina Sarajlica, a iste godine i kraca biografija i prikaz njegovog knjizevnog rada u "Sarajevskom listu" od Hamzalije Ajanovica. Petogodisnjica smrti Caticeve obiljezena je jednim brojem "Novog vijeka" (Sarajevo) prilozima njegovih najblizih suradnika: Abdurezaha Hifzije Bjelovca, Saliha Mesica, Hamdije Kresevljakovica, Huseina Djoge (Dubravsica) i drugih. - Manjim prilozima u casopisu "Novi behar" evocirana je uspomena na pjesnika povodom 25-godisnjice i 30-godisnjice njegove smrti i ....Musa Cazim Catic je potpuno pao u zaborav. U citavom ovom razdoblju samo su napisana dva solidna eseja o pjesnikovom knjizevnom radu: od Tina Ujevica i Ahmeda Muratbegovica. - Tek 1928. godine, prigodom proslave 25-godisnjice Muslimanskog kulturnog drustva "Gajret" izdata je mala zbirka njegovih izabranih pjesama u redakciji A. H. Bjelevac i s predgovorom (biografijom) od Hamdije Kresevljakovica. Tom prilikom otkriven je i nadgrobni spomenik na do tada zapustenom grobu pjesnikovu. I kao sto to obicno biva kad su djela jednoga knjizevnika razasuta po vec rijetkim i tesko dostupnim casopisima i listovima, sacuvanim iskljucivo u vecim bibliotekama ili kod starijih pasioniranih bibliofa, izgubi se svako sjecanje na covjeka koji je u kulturnom zivotu jednoga naroda predstavljao znacajnu velicinu. Takva sudbina pratila je i Catica, za cijeg je zivota (1914.) objavljena jedina zbirka njegovih pjesama, danas vec prilicna bibliofilska rijetkost, nazalost ne i najboljih, nego samo nastalih do 1908. godine i po izboru nakladnika a ne autora. U posljednje vrijeme nesto zivlje zanimanje za nasu kulturnu bastinu, njeno osvjetljavanje kao i ukazivanjena vrijednost koje su je stvarale, izvuklo je i Catica iz zaborava. Pedesetogodisnjica njegove smrti animirala je, u prvom redu, gradjane Tesnja, grada koji je on osjecao kao svoje rodno mjesto i u kome je svaki put nalazio utjehu i utociste, pa i posljednje, da dostojno oboljeze ovu obljetnicu, uz ostale kulturne manifestacije, izdavanjem studije Musa Cazim Catic, a zatim i izdavacko poduzece "Zora" da ukratkom razmaku izda Caticeve Izabrane pjesme i izbor Pjesama u ediciji "Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti"(!?). Pojavu sve tri ove knjige naucna i kulturna javnost toplo je pozdravila i recenzijama o knjigama ukazala na neospornu umjetnicku vrijednostpoezije ovog sticajem prilika zaboravljenog pjesnika. Prezentirajuci povodom proslave 90-godisnjice pjesnikovog rodjenja Sabrana djela Muse Cazima Catica javnosti se pruza mogucnost da svestrano upozna stvaralacki rad ove tragicne licnosti, cija je sudbina slicna sudbini mnogih njegovih suvremenika - fizicki slomljenih nedacama zivota, ali duhovno jakih da nadzive svoju smrt i svoje vrijeme i da ostave trajan spomenik svoga bitisanja. ZAMBAK
U kineskoj maloj vazi
Na prozoru sobe moje
Cvjeta zambak cist i bijel
Nevinosti poput tvoje
Vrh zelene stabljike mu
Mekano se perje siri
A oko njeg leprsaju
Sanje moje ko leptiri
Misticnijem svojim krilom
Vjetrici mu pelud trune
Pa mirisom opojnijem
Moju malu sobu pune
Ja taj miris zedno gutam
Dusa mi ga strasno pije-
Ah u perju zambakovu
Tvoja dusa sanke snije.
********************************************
Prof. dr.Rasim Muminovic Roden 1935god.u Trijebinjama kod Sjenice(Sandzak) pisac je knjiga. 1.Filozofija Ernesta Blocha 2.Ljudskost i povjesnost 3.Ognjen prica-svijest drustva i partije 4.Filozofija i praksa 5.Ethos i ljudsko bivstvovanje, 6.Ideologija i perventirana svijest 7. Srbizam i sradanje Bosnjaka i 8. Fenomenologija srpske genocidne svijesti Prof. Muminovic pisac je nesto vise od stotinu rasprava, clanaka, studija i eseja publiciranih u domacim i stanim casopisima i publikacijama. Jos uvijek predaje filozofiju na filozofskom fakultetu u Sarajevu. ------------------------------------------ "Narod koji je tako mizerno iskoristio kulturne i civilizaciske izvore za svoj razvoj morao se nazvato "nebeskim", jer se u zemaljskim stvarima pokazao nesposobnim i mizernim". Iz knjige: FENOMENOLOGOJA SRPSKE GENOCIDNE SVIJESTI _________________________________________________________________ IBRAHIM KAJAN Ibrahim Kajan je Mostarac po rodenju (1944), a Zagrepcanin po zivotnom "opredjeljenju". Objavio je vise knjiga pjesama, putopisnih zapisa, a na Radio-Zagrebu i pet radio-drama. Pod njegovim imenom je objavljena zbirka potresnid dokumenata stravicnog progona- Muslimanski danak u krvi. RUSENJE DZMIJA-KURSUM U DUSI NARODA Kad neko rusi hram Bozji-taj vec kopa trnokopom po blagoj dusi naroda. Artiljeriski pucnji na dzamoje, u cijim hladovinama dusa sapuce sa svojim Gospodarom, atavisticki su krici onoga koji je odluciocijeli narod muslimanski, bosnjacki izbrisati s tablice drevnih naroda europskog, ukljetog juga. Divlji je covjek samo to dobro razumio: da kulturna proizvodnja, ta preda tanana od ljubavi i kamena, od njeznosti i zeljeza, od trajnosti i postojanosti nicim podkupljiva- traje i iza smrti, i iza istrebljenja ili asimilacije bica narodnoga. To kulturno dobro, neponovljivo i orginalno, eto-zbog toga treba srusiti, bombarditati, u prah pretvoriti! Materijalna je kultura jedina potvrda da je netko morao postojati tko ju je, bas onakve lepote kakva je graditeljeva, uspio podici i ostaviti potomcima i svijetu cijelom da joj se raduje i da je obilazi. Cudno je to: ucili su nas o turskim barbarstvima - a u Turskoj su sacuvani bezbrojni spomenici bronih kultura: i hetitskih i trackih, i grckih i persiskih! Sacuvane su najstarije crkve u spiljama kapadokijskim i kuca zastite i smrti majke Marije, hazreti Mejreme, i crkve kasnije, siriske i bugarske, i sinagoge - ali i ljudi u njima koji su ih gradili, u potomcima svojim zive u toj "divljoj Anodoliji! Tko dakle rusi bosankim Muslimanima, slavnim Bosnjacima povjesti, dzamije, medrese, tekije, knjiznice i institucije koje su sabrale zadivljujuce dokumente vjerske i narodne kulture da im gotovo i nema usporedbe u golemom prostoru civilizirana svijeta? Rusi ih agresor animalnih osobina. Isti onaj koji unistava "zivu silu", baca granate istom hladnokrvnoscu na trznice krcate ljudima i na porodilista - pa kako nebi na "mrtve stvari", kuce u kojima se dusa povjerava Bogu, kako nebi na "papire" s pisanom povjesti sto seze do dubokih maglicastih stoljeca proslosti! Agresiju financira i njome rukovode Srbija i Crana Gora. Njihove naloge psecom vjernoscu izvsavaju, u najprisutnijoj suradnji bivsa Jugoslovenska narodna armija, sastavljena iskljucivo od Srba, i "paravonje srpske snage", cetnicke falange arkanovaca, seseljevaca, belih orlova. Tipovi njihove agresije, potpuno zajednicke, okupljaju se oko nekoliko najbrutalnijih oblika kojima je cijeli svijet svjedokom:ljudi se najcesce kolju i masakriraju, a sakralni objekti - minjiraju, bombardiraju,raketiraju i naposlije spaljuju. Netko ce upitati: a zasto sve to ako je u pitanju osvajanje terena? To je zbog toga, sto je rat koji traje, ne samo osvajacki, imperjalisticki dakle - nego i istrebljivacki, sto je u pitanju najjasniji genocid nad civilnim stanovnistvom, najposlije i s oblicima za koje smo mislili da su ugaseni u suvremenoj povijesti: rat protiv druge vjere, rijecju - vjerski rat. Srpski "dzihad!" U Zagrebu, 29 svibnja 1992. __________________________________________________________________ Ibrahim Dedic
ZAPIS PRVI O BOSNI
Ne kazuj da si Bosnu napisao
(06.04.1995.)
O Bosni kazuju hiljade godina oni sto pisati znadose i znaju, al' nikada ne kazase sve, jer sam Allah zna sve, a ljudi ponesto. Zalud su pismeni tragali za adetima, za naravima bosnjackim, zalud sz vojskovodje slikali rijecju i kistom, nisu uspjeli, jer onaj sto je rodjen il' se rodi, ne odaje se u svemu. Na Bosnji se vidi kad je ljut, vidi kada je veseo, al' kako ces vidjeti ono sto u sebi nosi kad mu Bosnu dirnes kad mu damare razigras. Bosnji ne diraj ni Kulin bana, ni Tvrtka kamo li Ali pasu il' Zmaja od Bosne. Kada to dotaknes, a nisi pitao, udario si mu na obraz, ranio mu svetinju, pokusao mu oteti slobodu.
E nemoj Bosnji nacinjati ni krivim pogledom majcino i ocevo ognjisce, niti mu celjad kaljati, kamo li da mu lance nataknes na ruke i na noge, tada si kantarom prevrsio mjeru, krv mu probudio i sebe sasjek'o. U Bosni je dunjaluk nalik jedan na drugog i smjehom i placem, a Bosni i vjetar ima svoju kajdu.
Pisao je Bosnom Evlija Celebija, pisao zapise pjesama Kuba, al' i oni uceni ljudi kazase o njoj malo. Harale su Bosnom bolescure, harali ratovi, al' sjeme ostajalo vazda nalik na ovo nase sto i sad radja. I za onog rata i za onog prvog i za ovog rata sve se Bosnom desavalo zestoko i najzesce, a opet nista!
Jedno je zasigurno, ne diraj Bosnji nista sto ti nije reko, ni masice, ni cusegiju, nemoj u besiku po gotovu ako nisi umiven. Ne barci u komsiju ni vjerom ni adetom, pusti kani se budalescine, magaraluka. I hajvan bi prije skonto nego neki ljudi da je Bosna najostrija cakija na svijetu. Bosnom se vazda tkala slicna predja misli i njome su harale komite i hajduci, bune i ratovi, a vazda oni na onu stranu a pravi ljudi na pravu stranu.
Izvori bosnjackih dusa imaju mirise behara, imaju lomove svjetala dragih kamenja, okuse meda, a krv kadikad saburli, kadikad zestoku.
Bosnji ne barci celjad i slobodu, ne barci vjeru, jer on ce za inad i vjerovat i nevjerovat, on ce za inad uciniti ono sto ti najvise mrzis il' volis. Bosnjo ma koje vjere bio voli ljude i adet mu ne diraj kad voli. Od Bosnje ne trebas iskat', kad ima on dadne, on osjeti kad drugi nejma.
I u ovom ratnom vihoru Bosnjo se ne kazuje u cjelosti, ostalo je u njemu ne kazanog, ostala je cehra ljudska, ostao je oprost i sabur. Nikada ne kazi da si zapisao i napisao sve o Bosni i o Bosnji, nisi, nije ti se dalo, jer sahat ljudskog zivota Allah navija, po svom nahodjenju, On vaga kantarom dobra i zla.
Ne kazuj o Bosni, jazuk je, prodje ti zivot, a nisi ni izbliza sve kazao, nisi jer niko nije.
Ne da se Bosna nikom ni slobodom ni kazivanjem.
**************************************************
BOSNJACKI POZNATI PJESNICI,KNIZEVNICI I HRONICARI KOJI SU PISALI I PJEVALI NA TRI ORJENTALNA JEZIKA.
____________________________________________________
MUHAMED ERUMI
Napisao arapsko-persiski recnik u stihu.
*************************************************
MUHAMED-ARSI MINARZADE
Knizevnik , pjesnik i u ucutelj koji je poznavao sva tri orjentalna jezika , rodom iz Novog Pazara.
*************************************************
HAFIZ MUHAMED-EFENDIJA PAZARAC ( umro 1884)
Mualim ruzdije u Novom Pzaru, takode u Sarajevu i Tuzli, poznavalac svih orjentalnih jezika, pjesnik i autor nekoliko djela.
***************************************************
ALI -BEG HERCEGOVIC (iz polovine 16 vijeka)
Divanski pjesnik, poznavalac orjentalnih jezika, pisao je na tim jezicima.
**************************************************
MEHMED RASID (druga polovina 17 stoleca)
Pjesnik, autor divana i veliki poznavalac arapskog, turskog i persiskog jezika, rodeni je Sarajlija.
**************************************************
SABIT ALAUDIN UZICANIN
Najpoznatiji pjesnik kod nas iz kraja 17 pocetkom 18 vijeka.
***************************************************
FADIL -PASA SERIFOVIC (19 stolece)
Osnivac careve medrese u Sarajevu (1857-1858), napisao je dovan i i pisao je takode i hronograme.
**************************************************
AHMED HATEM BJELOPOLJAK (umro 1754)
Pisao je na turskom a imao i pjesama na persiskom.
**************************************************
SARIK MUIDOVIC (19 vijek)
Plodni pisac iz polovene 19 vijeka, i autor pjesama na persiskom i dobar poznavalac tog jezika.
*************************************************
MUSTAFA BOSNJAK MUHLISIJA
Pjesnik iz 18 stoleca, pznavalac orjentalnih jezika.
**************************************************
MEHMED MULA GURAN (18 stolece)
Sarajlija koji je bio nadahnut persiskim klasicimai napisao je pseudonim MEJLIJA.
**************************************************
AHMED BOSNJAK - TALIB (17 stolece)
Pisao je pjesme na persiskom turskom i arapskom.
***************************************************
NABIJA TUZLAK (17 stolece)
Pjesnik koji se ispirisao poezijom persiskog klasika Sahija.
************************************************
DERVIS SULEJMAN MEZAKIJA (17 stolece)
Rodom iz Cajnica,poznat po divanu i epskim pjesmama, cije su stihove najvise voleli gradski krugovi skloni persiskoj kulturi. Izvrsno je poznavao persiski. Sahranjen je u mevlevijskoj tekiji u Istambulu 1676 godine.
***********************************************
NERKESI (umro 1634)
Sarajevski muderis i kadija koji je pjevao na turskom i persiskom jeziku, neko vrijeme zivio je u Novom Pazaru.
************************************************
AHMED SUDI-EF (16 stolece)
Rodeni Sarajlija, muderis u Carigradu, pisao je na orjentalnim jezicima, pisac i komentator persiskih klasika. Sudi je komentarisao najbolja persiska pjesnicka djela, kao “Mesnevi”, “Gulistan” i “Divan Hafiz” nije mu bilo premca u poznavanju persiskih klasika, npr. Rumija, Sadija, Hafiza. i drugih.
**************************************************
DERVIS-PASA BAJEZIDAGOC (16 stolece)
Bio je vrstan pjesnik i proucavao je persisku i arapsku knizevnost. Svoju pjesmu “Gazel o Mostaru”, koje mu je rodno mjesto, zavrsava: “Seher Mostar urez je svijeta”. Za biblioteku u mostaru ostavio je je vrijednih rukopisa. Ucenik je Ahmed Sudi-efendije.
************************************************
MEHMED-BEG KAPETANOVIC LJUBUSAK(1839_1902)
Krajem 19 stoleca po Bosni I Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga a pznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888). U drugoj knjizi “Istocno blago” (1896) sabrao je i preveo nove turske, arapske i persiske poslovice i mudre recenice.
Njegov sarkofag je sa natpisom sjedne strane na persiskom, a srduge na nasem jeziku, a u arapskom pismu. Zapis je ispisan krupnim talik pismom na persiskom jeziku, ciji sadrzaj u prevodu glasi:
“O uzviseni (Boze), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,
Nista ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar”
Ova vrsta dokumenta potvrduje da se Mehmed-beg ciji je pseudonim Munibi , bavio i knizevnim radomi da je bio “pametan civjek”, “pjesnik, historicar i covjek dobrih osobina”.
**************************************************
NESUH MATRAKCIJA BOSNJAK
Hronicar koji je 1533 do 1535 bio u Iraku i Iranu i sastavio topografski atlas “Magma al_manazil”u kome su ucrtana odmaralista, konacista, gradovi , rijeke i brda od Carigrada do Irana.
************************************************
VEHDETIJA AHMED BOSNJAK
IZ okoline Visegrada a po nekima iz Novog Pazra. Ovaj pisac uleme svrstava u “neznalice koji se izdaju za ljude od nauke”. Stim u vezi u Kur’anu se daje sledece objasnjenje: “Covjeku se moze reci da je znan i ucen, dok god trazi znajnja i nauke.
***********************************************
MUSTAFA FIKARI
Roden u Sarajevu 1775 godine a umro 1827, sin hronicara Beseskije, u svom ljetopisu zapisao je raznovrsne tekstove na orjentalnim jezicima.
*************************************************
ABDULAH EFEDIJA BOSNJAK (umro1643
Komentator i pisac sedmdeset mistickih djela, koji je zivio u Beogradu, gdje je predavao Mismeviju Rumija i Tevekuli Dede iz Sarajeva. Umro je pocetkom 17 stoleca i Sarajevu.
*************************************************
ARIF-BEG RIZVANBEGOVIC-STOCEVIC
>HERSEKLI ARIF HIKMET<
Roden u Stocu 1839, umro u Istambulu 1903 godine, najznacajniji pjesnik u tom vremenu. Za njega se istice da je bio “upucen u sve tri orjentalne knizevnosti: arapsku, tursku, i persisku”. Ostavio je obimno knjizevno djelo i smatraju ga posljednjim turskim klasikom, koji je poznat pod imenom HERSEKLI ARIF HIKMET.
Rizvanbegovic je bio pjesnik dara i zivotnog iskustva, koji je u svom divanu savjetovao:
“Ne budi gord na znajne svoje ako imas pameti”
***********************************************
AHMED EF. MEHMEDBASIC
Roden u Mostaru 15 decembra 1878, umro u Beogradu 1942 godine, Isakao se kao izvrstan profesor prve gimnazije u Mostaru, a narocito od 1925-1941 god. kao direktor i profesor Velike medrese, glasovite srednje skole, u Skoplju.
***********************************************
MEHMED SAKIR KURTCEHAJIC
Roden 1844 godine, pisac politickih , ekonomskih i poucnih clanaka, prevodilac, prosvetitelji borac za uvodenje u skolama narodnog jezika, svetovnih predmeta i za savremeno evropsko obrazovanje u turskom drustvu. Poznat je kao urednik dva sarjevska lista: “Bosna” i “Sarajevskog cvjetnika” i kao direktor vilajetske stamparije.
***************************************************
JAHJA-BEG
Veliki pjesnik iz 16 stoleca,autor divana, zbirki gazela, kasida i drugih spisa. Ime je poznato narocito u osmanskoj knizevnosti. Ali Visko izrecito tvrdi da je Jahja-beg roden u Plavu.
***************************************************
OSMAN PLAVELI
Roden u Plavu u 19 vijeku, pisac i prevodilac sa oretalnih jezika.
*******************************************************
MEHMED NURUDIN VEHBI-EFENDIJA SEMSIKADIC
Roden 1827, Pljevaljski muftija predavac, pripovjednik i orator. Po zavrsetku Sehzade medrese u Istambulu neko vrijeme drzao predavanje u pljevaljskoj ruzdiji. Njemu su se kao muftiji obracali mnogi videni ljudi za savjet.
****************************************************
