KULIN:
Veliki ban bosanski, vladao je od 1180. do 1204. i stekao status legende u bosanskoj povijesti. Sacuvani fragmenti svjedocenja o Kulinovoj vladavini govore o 24 godine mira i nastojanja da Bosna ekonomski prosperira. Kulinov trgovacki ugovor s Dubrovnikom, cuvena Povelja Kulina bana, sklopljen 1189, poticao je dubrovacke trgovce na eksploataciju bosanskih rudnika, a historicari ga smatraju vrijednim zbog cinjenice da je rijec o najstarijem poznatom drzavnom dokumentu pisanom na narodnom jeziku. Krizu u relacijama sa susjedima Kulin je zadrzao u okvirima crkvene politike i neutralizirao tako sto je sazvao skup na Bilinom polju, 1203. godine, gdje su se okupili poglavari Katolicke crkve u Bosni i javno obznanili "pogreske". Povod za ovaj skup bio je citav niz optuzbi koje je tadasnji vladar Zete, u nastojanjima diskreditiranja i Bosne i Dubrovnika, uputio u Rim. Optuzbe su, za to doba, bile vrlo teske: Kulin, njegova porodica i podanici optuzeni su kao heretici. Historicari smatraju da su poslanice imale za cilj da od pape ishode odobrenje za otimanje bosanske zemlje, i bas u Kulinovom umijecu da se sve okonca mirnim putem vide njegovu najvecu vladarsku vrijednost.
************************************
STJEPAN II KOTROMANIC:
Ban bosanski, vladao je od 1322. do 1353. godine i za njegovo vrijeme Bosna se prilicno prosirila. Prvi je, vec 1326. godine osvajanjem knezevine Hum, povezao Bosnu i Hercegovinu u teritorijalnu cjelinu "od Une do Drine i od mora do Save". Sklopio je znacajne ugovore s Dubrovnikom i Mlecima, dobro se slagao i sa ugarskim kraljem. Po njegovu dogovoru s generalom Franjevackog reda Gerardom Odonisom osnovana je 1340. Vikarija bosanskih franjevaca. Stjepan II Kotromanic pokopan je u franjevackom samostanu u Visokom 1353. godine, a iza njega je ostala bosanska drzava nezavisna, jaka i mocna, najvise zahvaljujuci znatnom razvoju rudarstva (bakar, srebro, olovo, zlato).
*****************************************
TVRTKO I KOTROMANIC:
Bosanski ban i prvi bosanski kralj, vladao je od 1353. do 1391. godine. "Za druge polovine Tvrtkove vladavine Bosna je uistinu bila najmocnija drzava na zapadu Balkana. Jedini dio danasnje Bosne koji nije bio ukljucen u Tvrtkovo kraljevstvo jeste pojas zemlje na sjeverozapadu gdje se danas nalazi grad Bihac, sto je tada pripadao hrvatsko-ugarskom teritoriju" (Noel Malcolm). Godine 1377. Tvrtko se krunio za prvog bosanskog kralja u mjestu Mili (danasnji Arnautovici) nadomak Visokog. U vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politicka stabilnost, znacajan kulturni i duhovni napredak, sto sve zajedno Bosnu cini najsnaznijom juznoslavenskom zemljom. Bosanska Tvrtkova vojska pod vodstvom Vlatka Vukovica 1381. dobija bitku kod Bilece protiv nadirucih turskih trupa. Pod istim vojskovodjom bosanski vojnici su 1389. godine porazili desno krilo turske vojske na Kosovu. Neki historicari biljeze odmah nakon Tvrtkovog krunisanja i prvo kovanje zlatnog novca na juznoslavenskim prostorima. Naredni zlatnici u Bosni pojavit ce se tek sa Stjepanom Tomasem. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi anzuvinski ljiljan. Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo.
*************************************
SAFVET-BEG BASAGIC
(Nevesinje, 1870 - Sarajevo, 1934): Pjesnik, prevoditelj, historicar, politicar. Jedan od najmarkantnijih zacetnika moderne bosnjacke muslimanske knjizevnosti i bosnjacke nacionalne svijesti. Gimnaziju pohadja u Sarajevu i u Zagrebu, gdje je 1894. sudjelovao s hrvatskom nacionalistickom omladinom u polaganju kamena temeljca Starcevicevom domu, zbog cega mu rezim bana Khuena Hedervaryja zabranjuje polaganje mature. Na Beckom sveucilistu slusao orijentalne jezike i historiju. Predavao arapski na sarajevskoj Velikoj gimnaziji, osnovao drustva Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub. Doktrorirao u Becu iz orijentalnih jezika i povijesti islama. Potom trebao postati profesorom orijentalnih jezika na Zagrebackom sveucilistu, ali je u medjuvremenu izabran za zastupnika, te za potpredsjednika i predsjednika Bosanskoga sabora. Nakon Prvog svjetskog rata Basagic kao kustos radi u Zemaljskom muzeju do umirovljenja. Pisao liriku (Trofanda, Izabrane pjesme), epske i dramske spjevove (Abdullah-pasa, Boj pod Ozijom), povijesne i knjizevnopovijesne studije (Kratka uputa u proslost Bosne i Hercegovine, od 1463. do 1850, Gazi Husrev-beg, Bosnjaci i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti, Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini), sacinio izvanredan prijevod Rubaija Omera Hajjama.
*********************
HASAN KAFI PRUSCAK
(1544 - 1615/1616): Najmarkantnija licnost islamske znanosti u intelektualnom zivotu Bosne na kraju 16. i pocetkom 17. stoljeca. Kafijevo djelo o uredjenju drzave Temelji mudrosti u uredjenju svijeta je jos 1824. godine pobudilo paznju znamenitog francuskog orijentaliste Garcina de Tassyja, koji ga prevodi na francuski i tako priblizava Zapadu. Hasan Kafi Pruscak rodjen je u Pruscu, skolovao se u Stambolu i u Bosnu se vratio kao zreo tridesetogodisnjak. Na osnovu podataka iz njegove autobiografije, napisao je jedanaest djela iz pet naucnih oblasti, od kojih se izdvajaju Metod uvodjenja u jurisprudenciju, Mac kadija o kaznjavanju, te remek-djelo Temelji mudrosti u uredjenju svijeta. Kao nagradu za svoje najvaznije djelo sultan mu je fermanom darovao Prusacki kadiluk, u kome ce osnovati medresu
*************************
HUSEIN-KAPETAN GRADASCEVIC
(Gradacac, 1802 - Carigrad, 1833): Jedan od pokretaca autonomisticke pobune, a od sastanka u Travniku 1831. njezin vodja. Vodio bosansku vojsku u borbu sa sultanovom; na Kosovu porazio velikog vezira Mehmeda Resid-pasu. U pregovorima s Portom, koji su tada uslijedili, Bosancima su priznati neki zahtjevi. Po povratku u Sarajevo, Husein je proglasen za bosanskoga namjesnika. No, dogovori su iznevjereni, pa bosanska vojska 1832. ponovo zaratuje sa sultanovom. Ovoga puta gubi bitke, izmedju ostaloga i zbog nelojalnosti hercegovackoga gospodara Ali-pase Rizvanbegovica. Husein se povlaci na teritorij Austrije, dobija pomilovanje od sultana uz uvjet da se ne moze vratiti u Bosnu. Dozivotno odrediste mu je bilo Trapezunt, ali je, ne stigavsi tamo, umro u Carigradu. Podigao je mnogo zaduzbina, a dopustio je fra Iliji Starcevicu da u selu Tolisi 1823. otvori prvu katolicku skolu u BiH.
****************************
"HEVAI"
Muhamet Uskufi Bosnevi
Muhamed Uskufi Bosnevi roden je 1601/2 u selu Dobrnji kod Donje Tuzle, a umro je poslije 1651 godine, koji je pjevao pod pseudonomom "Hevi", sto znaci "Zracni". Napisao je recnik 1631 godine. Recnik je prvi put jos 1868. godine u Lajpcigu uz izvorni tekst i njemacki propratni komentar, objavio poznati Njemac dr. Otto Blau. Hevaijeve pjesme na nasem jeziku izdali su Kemura i Corovic u Sarajevu 1912 god. a recnik Dervis M Kolkut 1942.
Evo nekoliko stihova iz njegove najpoznatije pjesme "Poziv na vjeru"
Sto ce ti nevjerstvo,nevjernice?
Dodi u vjeru,dodi u vjeru.
Zasti zatajujes boga?
Dodi u vjeru, dodi u vjeru!
Sto ce nam neprijateljstvo?
Zar nijesmo svi jedna braca?
Treba poslusati pamet
Dodi u vjeru, dodi u vjeru!
***************************
Muniri efednija
Muniri efendija je rodom iz Bosne. Pravo ime mu je Nurulah, a pjesnicki pseudonim, "Muniri". Po zavrsetku nauka stalno se nastanio u Beogradu oa se zbog toga cesto potpisivao kao "Muniri Belgradi".Tu je bio pripovjednik, profesor i muftija do svoje smrti 1617 god. Napisao je na Sadim "GULISTA"i nekoliko djela vjerskog sadrzaja. Jedno od tih djela nosi naslov "Sabul el huda". Jedan primjerak se nalazio u orjentalnom institutu u Sarajevu. Njegovi stihovi nalaze se u raznim starim zbirkama. Najpoznatije mu je djelo "Seb'iyat" o staroj geografiji, samo do sada,nazalost, nije pronaden rukopis toga djela. Muniri je bio veliki protivnik dervisa, pa su se neki glasoviti dervisi kao Aziz Mahmud, Hedaji, Husein i Lamekani slali poslanice da bi ga naveli da svoj stav izmijeni.
******************************
DZFER-PASA KOLJENOVIC
Roden u Gusinju 1830, skadarski sandzak, Bosna vilajet, a umro 1877. u Istambilu. Vojnu akademiju zavrsio je1854. godine u Istambulu. Iste godine imenovan je za komandanta grada Adena u Jemenu. Unaprijeden je u pasu 1860. godine. Ucesnik je mnogih bitaka bez poraza na prostorima Sirije, Iraka, Saudiske Arabije, Jemena i Sudana.
U ovom periodu kad se rodio Dzafer-pasa, dizdari-upravitelji grada bili su Sabanagici, ciji su danasnji potomci Redzepagici, a njihov voda bio je Dulj-beg, kapetan gusinske kaze koja se prostirala od Vrmose do Budimlja. Iznad rijeke Vruje nalazilo se veliko vojno utvrdenje osmanlija. To utvrdenje Gusinjani nazvase "Krsla". Pored Krsle zivjelo je junacko i ponosno pleme Koljenovica, a medu njima rasao je bistar i hrabar djecak. Turski oficiti su zapazili djecaka i pomislili da bi mogao biti dobar oficir. Ondasnja vlast trazila je pristanak familije Koljenovica da Dzafera posalju u Istambul na vojne skole. Dzafer je to jedva docekao - bolje je u skoli uciti, nego koze cuvati. Rodno Gusinje Dzafer je napustio kad je imao dvanajest godina. Arapi su ga nazvali "udarna pesnic Jemena" jer su mislili da je roden u Jemenu. Bio je veliki vojni strateg i zbog velikih zasluga vojna akademija koju je Dzafer zavrsio dobila je ime "Dzafer-pasina akademija". Zadnje tri godine zivota proveo je u Istambulu, bolujuci. Umro je u gradu na Bosforu sa velikom zeljom da jos jedanput vidi svoje brastvo Koljenovica (Koljindare) i rodno mjesto Gusinje. Htio je Dzafer da se njegova dusa smiri na obali Vruje, da pije vodu iz nje, da odmara svoje plave oci gledajuci visoke planine, zelene livade i da slusa muziku i pjesmu svog rodnog kraja. Po pricanju starog Gusinjanina, Mustaj-bega Pasica, koji ga je licno posjetio pri kraju zivota, "najvise je volio da zapjeva dvije gisinske pjesme. Prva je ova:
Rasti bore, moj zeleni bore
da se pinjem tebi u vrhove,
da pogljedam ki Bosni gradove.
A druga ova:
Humo moja, ta ljepota tvoja,
ljepota ti carev grad valjase,
a visina Plava i Gusinja,
a sirina gusinske carsije".
Malo je podataka koji govore o zivotu ovog neustrasivog pase. Najvjerovatnije bismo do mnogo vise podataka dosli otvaranjem centralnog arhiva u Istambulu i Ankari tj. ako bi bio dozvoljen pristup historiskoj gradi koja govori o mnogim Bosnjacima sa prostora Balkana i mnogim dogadajima koji su se zbivali na ovim prostorima. Nadajmo se da ce Turska zvanicna vlast dozvoliti da ta grada ugleda svjetlost dana i bude koriscena u naucne svrhe.
Neka je dzenet i rahmet ovom velikom gaziji
Napomena:
Mustaj-beg Pasic je unuk Mehmed-pase Pasica. Roden je u Gusinju polovinom proslog vijeka, a umro je u 103 godini zivota. Ucesnik je bitaka na Plevni u rusko-turskon ratu(1877-1778). U ovom ratu je ucestvovalo 300 Bosnjaka iz Plava i Gusinja. Mustaj-beg poznat je kao veliki historicar. Pamte ga mnoge generacije iz plavsko-gusinskog kraja.
**************************
Ali-pasa Rizvanbegovic-Stocevic
_______________________________________
Stolac (1761-1851).Potjece iz stare bosanske kapetanske familije.Borio se protiv "Zmaja od Bosne", Husejin-kapetana Gradascevica 1831. godine. Da bi ga dobio na svoju stranu i vezao ga za sebe, sultan je odvojio Hercegovinu od Bosne i 1832. godine, postavio ga za hercegovackog vezira.Ubijen je po naredbi Omer-pase Latasa 1851. godine. Najpoznatiji je po uvodjenju melioracije i naredjivao da se uzgaja razno juzno voce, povrce i svilena buba.
___________________________________________________
Dervis-pasa Bajezidagic Mostarac
(?? - 1603), pjesnik. Skolovao se u Mostaru i u Carigradu, gdje se posebno bavio izucavanjem arapske i persijske knjizevnosti i kulture. Tokom rada i zivota je stekao veliki ugled na dvoru Murata III, a bio je i njegov licni savjetnik. Od 1595.g. je bio namjesnik u Bosni. Napisao je na turskom i persijskom jeziku dvije zbirke pjesama u kojima se nalaze i stihovi o Mostaru. Slavi se kao nas veliki pjesnik onoga doba.
******************************************************************************
