"Haj aferim, u mene jedini.Nek si sine, tako je junastvo"
Ureduje Avdo Metjahic
"Dogadaji i zivotne drame Bosnjackih junaka i licnosti uvijek su nalazile plodno tlo u masti naroda."
Nasi preci, recito i slikovito onako usmenom predajom, pjesmom i pricom ostavise svojim potomcima sve sto ih je dobro ili zlo pratilo kroz stoljeca. Albert Fortis Italijanski biolog i putopisac 1774 god. zapisuje nasu lirsko-epsku pjesmu "Hasanaginica".Veliki njemaci pjesnik Goethe prepjeva "Hasanaginicu" a Skotski pjesnik i romansijer Walter Scott prevodi Hasanaginicu na engleski jezik 1799 godine. U Sarajevu 1888 godine pojavljuje se prva knjiga pod naslovom "Narodne pjesne" koje priredi Kosta Horman savjetnik ondasnje Zemaljske vlade BiH. Bosnjacke "Junacke pjesme" 1898 god. izdaje Matica hrvatske koje je uredio Dr. Luka Marjanovic.pjesme je uzeo i prepisaood pjevaca Mehmeda Kolak-Kolakovica iz Orasca, kojega iznad svih hvali.Vecina bosnjackih "Junackih pjesama" kao i ostalih izraslih iz poznate historiske osnove. Podijeljenosti nasih ljudi s jedne strane vjerom, a s'drude pripadnoscu jednom ili drugom carstvu.
Krajina je postala sinonim krvave granice, islamskog i krscanskog svijeta, narodni pjevac, o tome dubokom gorcinom govori.
O kakva je krvava krajina:
S krvi rucak, a skrvi vecera
Svak krvave zvace zalogaje,
Nigdje bjela dana za odmorka."
Narodni pjevac kroz svoje pjesme opisuje pobratimstvo koje je trajno i cvrsto.
"Dok im glave u zivotu bile,
Vrlo su se pobre milovale,
Knjigama se cesto promicali,
A pitali jedan za drugoga."
Bosnjacke junacke pjesme koje pjevaju o najslavnijem junaku Bosne Derdelez Aliji"Carev mejdandzija" car Murat optuzuje Bosnu da je "Prilozi Beckome cesaru."
"Sto je lalo Bosnjak Mehmed-pasa!
Sto pominjes Bosnu plemenitu?
Da mi lala nisi prva moja,
Sad bi tebe s'glavom rastavio."
Narodni pjevac je od uvijek tezio da sto ljepse opise junaka, i njegove "Kicene haljine," oruzje, ata kojega junak sprema sa mnogo paznje na daleki put.
"Ode Halil u tople podrume,
Pa uzgrnu uz ruke rukave,
Ode svoga timariti doga,
Mlakom vodom i raki-safunom.
Dobro doga timar ucinio.
..................
Udario rahta na dogata,
Niz raht mu je sto dvadese't kita,
Svaka kita od suhoga zlata;
Pa ga pokri puli abaijom,
Abaija zlatom izvezena;
Na unkasu bjehu mjesecovi
Od suhoga nacinjeni zlata."
.Narodni pjevac postaje recitiji kad pravi sliku junacke odjece, gdje prevladavaju zlatni ukrasni elementi
Pa se stade Halil stade oblaciti;
Najnapreda gace i kosulju,
Pa obuce dzamadana zlatna;
Na prsi mu bjehu upleteni,
Upleteni almas kamenovi;
Pa obuce tri decerme zlatne,
Zlatna puca s obadvije strane,
Od zlata su puca izvezena."
Pjevac posvecuje veliku paznju opisu junackog oruzja.
"Za bensilah puske zadenuo.
Kako su mu puske u silahu?
Nit kovane nit'cekicovane,
Sam' od suha zlata Izljevene,"
Veliku ljepotu susrecemo pri opisu lijepe devojke.
"Groscu njojzi na grlu derdani.
Na njoj diba skripi i kadifa,
A pod njime lokcu cokulice,
Odozgor su zlatom nadulane,
A odozdo srmom potkovane
________________________________________
NARODNA PJESMA
Zapisao HUSEIN BASIC
ZAPLAKALA SECER DULA
Zaplakala Secer Dula,
Osman-pase vjerna ljuba
"Oj, Osmane, de si sada,
Te ja jadna vehnem mlada?
Osman-Pasa odgovara:
-Evo mene, Dulo mlada,
Pokraj Plevne, tvrda grada,
Vojska mi je ogoljela,
Ogoljela, oboljela,
Ja sam, Dulo, ropstva pao,
Britku sablju raspasao,
Preudaj se, Dulo mlada,
Od Osmana nemaj nada!
____________________
Druga verzija pjesme,"ZAPLAKALA SECER DULA"
Zabilezio
SEMIR VRANIC
Od Pjevaca
Mirsada Smailhodzica
_____________________________________
U Stambolu na Bosforu,
a u svome Bijelom dvoru,
zaplakala secer-Djula,
Osman-pase vjerna ljuba:
"Moj Osmane, dje si bio,
dje si vojsku izgubio?"
"U Bugarskoj kraj Sofije,
dje se ljuta bitka bije;
Oko Plevna Rusa mnogo,
tu sam Djulo iznemog'o!
Sto mi care vojske dade,
sve mi Djulo za din pade!
Dusman me je zarobio,
zivot mi je poklonio!
Ja ne pijem secer-kahve,
nit' uzivam kakve slave,
jer ja nemam nikog svoga,
osim Boga jedinoga!
Djulo mlada, preudaj se,
svom Osmanu ne nadaj se!
Kad moj djogo gladan hrze,
ja se Djulo vezan trze!"
_______________________________________
LOMNA BOSNO, DALEKO L' ODOSMO
Lomna Bosno,daleko l'odosmo!
Nase majke,ne nadajte, nam se,
Vjerne ljube, vi se preudajte,
Nas ce care tamo ozeniti,
Sa mezarom i zlatnim cemerom!
Pusko moja, i otac i majko,
A fiseci, sve redom rodaci,
Nas ce care tamo ozeniti:
Mlakom vodom i misci sapunom,
C rnom zemljom i zelenom travom.
__________________________________
________________________________________
STAN POLAKO NE LJUBI SE TAKO
Stan polako ne ljubi se tako,
Ne saraj mi lice na modrice,
Da me kore moje drugarice:
"Drugarice, sto ceti modrice?"
-Imam dragog velikoga vraga!
________________________________________
"Pisi knjigu Bosni kalovitoj,
A na ruke hodzi Cupreliji-
Nek ti trazi teska dzebeliju:
Brez Bosnjaka ne ne ima junaka"
***********************************************
U pjesmi Licki Mustaj-beg i Orlanovic Mujo narodni pjevac opisuje muslimansku lepoticu podrodno vjerno kao kakav renesansni slikar, no s mastom bogatom lirskim usporedbama:
"Celo joj je altum hamajlija,
Obrvice s mora pijavice,
Trepavice krila lastavice,
A dva oka dva vrela studena,
Dva obraza dva dula rumena,
bjeli zubi, malena joj usta,
Usta su joj kutija secera,
Sitni zubi dizija bisera,
Dv'je joj dojke, dva goluba b'jela."
*****************************************
SEMIR VRANIC.
Iz TREBINJA 23 godine, studira medicinu na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i pomalo ekonomiju u Kopenhagenu. Njegovi interesi su jako razliciti: muzika /specijalno sevdalinke/, knjizevnost, medicina, historija, a posebno historija TREBINJA odakle je prognan 1992, zatim Islam i islamska kultura /Sadi Sirazi, Ibn-Sina/ te kultura Bosnjaka.
***************************
ZAPIS O IZVORU
Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?
(MEHMEDALIJA-MAK DIZDAR, IZABRANA DJELA, knj. I, 1981).
*************************************
SEVDALINKE
U ovom pasusu pokusat cu da vam prezentiram najvaznije cinjenice o ovom specificnom fenomenu bosanskohercegovacke sredine. Pri tome sam koristio sasvim relevantnu i naucnicki dokazanu literaturu. (pogledati prilozenu bibliografiju).
******************************
TAMBURALO MOMCE UZ TAMBURU
Tamburalo momce uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata,
Tanke zice - kose djevojacke,
A terzijan – pero sokolovo.
Gledala ga Ajka sa cardaka:
“Vidi, majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
Na njegovim grud’ma sevdisati.
Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ruzicu,
Nek’ mirise, nek’ me cesto budi,
Cesto budi, i cesto me ljubi!”
**************************
"Muzika hranom je svih onih koji je vole,
muzika dize dusu u kraljevstva nebeska,
pepeli se nade sjaje, neprimjetne vatre raspaljuju;
Slusamo je, hraneci se radoscu i mirom!"
DZELALUDDIN MUHAMMED RUMI (1207-1273).
"Agresivni nacionalizmi raznih vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprinosili su mnogo propadanju i razaranju kulturnoga blaga BOSANSKE PROVENIJENCIJE. No i to propadanje, ma koliko ono siroko i obilno bilo, nije nas lisilo onoga sto je sa stanovista kulturne funkcije duhovnog naslijedja najvaznije, tj. ono nas nije lisilo potrebe da drzimo i uporno cuvamo svijest o Bosni i onome sto Bosnu cini tako cudnom i tako neobicnom, da drzimo i cuvamo BOSANSKI DUH. To je taj teski, gromadni, kameniti i goroviti duh, velikana iz skaski, taj spori, uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh covjeka prirode. To je kontemplativni duh uronjavanja u ono sto je bilo i proslo, i vjecno, iza granica prolaznog..." (MUHAMED FILIPOVIC, BOSANSKI DUH U KNJIZEVNOSTI-STO JE TO?, citirano prema ALIJA ISAKOVIC, ANTOLOGIJA BOSNJACKOG ESEJA XX VIJEKA, 1996).
*****************
"Ipak imade nesto sto nije prolazno, sto ne moze ni puki slucaj, ni najljuci neprijatelj unistiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slucaj, dapace ni zub vremena, ne moze pomraciti umne stecevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet buducim narastajima i vremenima." (SAFVET-BEG BASAGIC, BOSNJACI i HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJIZEVNOSTI, SARAJEVO, 1912).
"Koliko ima samo dusevne mehkote i ljepote u toj sevdalinci! Ne gledajte samo njenu spoljasnjost. Ima tu prikrivene njeznosti i obzira, ima tu jos rumenog stida u obrazima. Ima tu jos postivanja i prefinjene skromnosti, ima tu jos i ponosa, koji kao vatra plane. Ima tu jos i sirokog srca za dobro i odusevljenja za ljepotu prirode. Naposljetku, ima tu jedan krhko-obazriv i bratski njezan ton u medjusobnom ophodjenju kakav se rijetko susrece na drugoj strani. Otuda je sevdalinka u nasem zivotu kao biser u skoljci koji zadugo nece izgubiti svoj sjaj." (HAMZA HUMO, 1937).
"Sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o SEVDAHU. U tome je sadrzana njena specificnost i sustina. Ona je pjesma slavensko-orijentalnog emocionalnog oplodjenja i spoja: orijentalnog-po intenzitetu strasti, po sili i po potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog-po snatrivoj, neutjesnoj, bolnoj osjecajnosti, po sirini njene dusevnosti. Sevdalinka je, u stvari, lirski monolog zene, koja na emocionalno-subjektivnom planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njena vlastitog osjecanja kao rezonanca i kao komentar ljubavi i zivota." (MUHSIN RIZVIC, PANORAMA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI, 1994).
"Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih zanrova nase usmene knjizevnosti i nase narodne umjetnosti opcenito-mogla je nastati kada su istocnjacki oblici zivljenja bili potpunije shvaceni u onom dijelu stanovnistva Bosne koje je primilo islam, kada su se oblikovale specificne gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske cetvrti-mahale, u kojima su kuce, prema mogucnostima domacina, imale posebne prostore: ogradjenu avliju sa kapidzikom, bascu sa cardakom, asik-pendzer i drugo, dakle kada se zivot poceo odvijati u onom ambijentu koji cini dobro poznata zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj. pocetkom XVI stoljeca, a kako se u nacinu zivota nije nista mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878., moze se smatrati dazlatno doba zivota sevdalinke traje do ovoga datuma. Sevdalinka se tada jos uvijek ne gasi, ali se narusava cjelovitost zivotne podloge iz koje se ova pjesma radjala, jer prodorom zapadnjacke kulture zivljenja pocinju isezavati neki od oblika zivota iz kojih je ona nicala, pa se gube okolnosti u kojima se mogla nesmetano, dalje razvijati. U dugom visestoljetnom zivotu, u razlicitim slojevima gradskog stanovistva, stvarana je i pjevana sevdalinka na djevojackim i momackim sastancima, u kolu, na sijelima, svadbama i drugim porodicnim skupovima, u avliji, u basci, u kuli, na cardaku, u kucnim odajama, na tefericu, na putu, na aksamlucima, u hanu, iduci kroz mahalu, jasuci na konju, na meraji, u lovu, na gradskim tvrdjavama, u zatocenistvu, na vojnim pohodima, pod tudjim nebom..." (MUNIB MAGLAJLIC, "OD ZBILJE DO PJESME", 1983; "MUSLIMANSKA USMENA BALADA", 1985).
"Ulazeci pomocu narodne pjesme u evropsku duhovnu zajednicu, nas narod je tek u XIX stoljecu shvatio svu vrijednost svoga narodnog blaga. GRIMM je odmah rekao da nasa narodna pjesma ima u sebi sve ljepote istocne i zapadne lirike. Knjizevna Evropa je, dakle, otkrila sve vrijednosti nase narodne poezije ukazujuci na sve njene moralne, nacionalne, pjesnicke i stilske kvalitete. Njezin udio bio je vrlo velik u formiranju vjere u stvaralacku snagu naroda i u borbi za narodni jezik. Ona je dala najbolje obrazce stila i jezika naseme romantizmu, vrseci najvece uticaje na nase pjesnike, ona je istodobno, bila i najbolji izvor za nasu povijest." (HAMID DIZDAR, 1944).
"Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. Djumisic pozvao na veceru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je cuo od nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevacica. Ne zaleci ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosansku veceru, doveo je pjevacicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Medju gostima bio je i Hikmet (Arif Hikmet-beg Rizvanbegovic-Stocevic, bosnjacki pjesnik na turskom jeziku-opas. S.V.) sa svojom trpezom, jer bez aksamluka u njega nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli, da je cijelo vrijeme, dok su guslar i pjevacica pjevali, posmatrao Hikmeta i njegovo dusevno raspolozenje. Sjedio je mirno, sto je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i slusao sve s nekim dubokim postovanjem i djecijim zanosom. Medju ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedeci stihovi:
***************
Kun' ga majko i ja cu ga kleti,
al' stani ja cu zapoceti:
Tamnica mu moja njedra bila...
Na to je Hikmet skocio na noge i u velikoj uzbudjenosti povikao: "MOJ JE NAROD NAJVECI PJESNIK!", pa onda poceo tumaciti prisutnima po arapskoj poetici ljepote te narodne. Svi su se u cudu snebivali, sta je sve Hikmet u toj pjesmi nasao..." (SAFVET-BEG BASAGIC, BOSNJACI i HERCEGOVCI, 1912).
"A tamo gdje nema duha ne mozemo ga ni na bilo kakav nacin uvesti. Nemoguce je nikakvim odgojem u pojedincu, koji ljubi bljutavo-vlaznu i lazno-sedimentalnu pjesmu probuditi smisao za istinski osjecajnu; Jer on sam vodi bljutavo-lazno-sedimentalan zivot i pjesma njegova ukusa ulazi u njega kao svoju prirodnu sredinu i iz njega zraci mirisima njegova bica." (IVAN FOCHT, UVOD U ESTETIKU, 1979).
"Najnjeznije, naljepse, sto je lirsko-muzicka umjetnost ikada stvorila." (GERHARD GESEMANN, 1937; G. GESEMANN je poznati i priznati slavist, koji je prvi publicirao ERLANGENSKI RUKOPIS, 1925, sa velikim brojem epsko-lirskih pjesama sa Balkana, koje je skupio nepoznati autor. U tom rukopisu nalazi se, i dosad nastarije zabiljezena sevdalinka, KISA PADA, TRAVA RASTE. Pored ovoga Gesemann je objavio i veci broj studija i ogleda na temu usmene narodne knjizevnosti, izmjedu ostalog, i ogled o SEVDALINCI).
"Kao sto je beskonacno morsko dno i kao sto je beskonacna morska pucina, tako je beskonacno i polje narodne sevdalinke, i sto bi ju je vise analizirali, to bi nas sve vise iz njenog rudnika zapljuskivala zlatna varnica neiscrpnih, bogatih i raznovrsnih motiva." (SAIT ORAHOVAC, 1932).
"Iste godine (1814) izasla je i mala prostonarodna pjesmarica, koja ima doduse samo 120 stranica, ali je puna prekrasne prirodne poezije, kakove ne moze pokazati nijedno drugo slavensko pleme i kojoj se sladoscu, nevinoscu i milinom jedva mogu da isporede i najbolje pjesme njemackoga naroda. Ko u to sumnja, upucujemo ga samo na poznatu prekrasnu pjesmu HASANAGINICU, koju je vec prije GOETHE svojim prijevodom uveo u Njemacku. Zbirka bi ovakvih pjesama, u drugom, vise rasirenom jeziku i u drugo vrijeme svakoga zanijela." (JACOB GRIMM, 1819).
"Zaista taj narod u kome takve pjesme postaju, dok se sinovi njegovi izobraze, izuce, i sa klasicnim drevnim ljepotnim proizvodima upoznadu, kadar ce biti cudesa u pjesnopjevstvu uciniti." (Madjarski pjesnik FERENC KAZINCZY, citirano prema: ALIJA ISAKOVIC, HASANAGINICA, Sarajevo, 1975).
"Citavih 40 godina (1774-1814) HASANAGINICA je, kao pjesma "morlackog jezika", kruzila uzburkanom evropskom literarno-folklornom pozornicom, vec iznurenom pseudoklasicizmom, a mi nísmo znali za nju, osim nekolicine ucenih pojedinaca. Tako nas ova MUSLIMANSKA BALADA o plemenitoj Hasanaginici, i bez pravog imenovanja, otkri ucenom svijetu, ukaza na velicanstven poetski, stvaralacki dar nasega covjeka, postade eksport izuzetnog intenziteta i neslucenih razmjera, i postade plodonosan poticaj mnogima." (VOJISLAV M. JOVANOVIC, 1913, cit. prema A. ISAKOVIC, HASANAGINICA, 1975).
*****************************************
Bošnjacka epika iz zbirke Milmana Parrya i Alberta B. Lorda
Moje blize upoznavanje bosnjacke usmene epike pocelo je prije 3 godine, kada sam, tada ne znajuci uopce o kakvome se bogatstvu i vrijednostima radi, pronasao u Danskoj Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, vise tomova usmenog blaga Bošnjaka, pod nazivom "Serbo-Croatian Heroic Songs", koje je objavio ugledni Harvard University, odnosno njegov Center for the Study of Oral Literature. Tada sam se upoznao i sa vrsnim poznavaocima juznoslavenskog (a posebno bosnjackog) usmenog stvaralaštva Milmanom Parryem i Albertom Batesom Lordom, koji su prije punih 65 godina dolazili na prostore bivse Jugoslavije, vodjeni zeljom da upoznaju i perom i magnetofonom zabiljeze, neiscrpno narodno blago sto ga je bosnjacki covjek stoljecima stvarao i brizno cuvao. Jedan od takvih ljudi bio je i AVDO MEĐEDOVIC iz Bijeloga Polja, koji je pomenutoj dvojici naucnika, u periodu 1933-1935, kao i 1951, pjevao brojne junacke pjesme, medju kojima i napoznatiju i najbolju ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA, koja ima ukupno 12310 stihova, te se ti stihovi, poslije Homerovih, ubrajaju kako za najduza, tako i za NAJBOLJA ostvarenja te vrste: "It is the longest single dictated oral traditional epic text ever collected and published in its entirety from any tradition in the modern world". (Vol. VI, Prolegomena, p. 1; Foreword, p. XII).
Jedna od najvecih vrijednosti ovog njihovog ostvarenja lezi u tome da su oni autenticno biljezili govore, kao i stihove, svih ljudi sa kojima su dolazili u kontakt. Time su u potpunosti ocuvali autenticnost jezika, a ujedno dali ogroman doprinos za poznavanje jezika te sredine.
Na pocetku vol. IV (str. 1-54), dat je veoma opširan intervju sa Avdom Medjedovicem, u kojem on objašnjava kako je naucio tako veliki broj stihova. Prema mojoj evidenciji, Avdo je u samo 11 pjesama ispjevao 126684 stiha, a kada se uzme u obzir koliko pjesama Avdo zna, onda se da pretpostaviti da je taj broj doista ogroman. Evo sada citave liste pjesama koje Avdo zna. Stihovi su vjerno preneseni iz originalnog izdanja, objavljenog 1974. Brojke u zagradama oznacavaju broj stihova date pjesme.
*************************
*****************
Razgovor Avda Medjedovica sa Milmanom Parryem i Albertom B. Lordom
Napomena: U razgovoru ucestvuje kao posrednik Nikola Vujnovic, klesar iz okolice Stoca kojeg je Milman Parry upoznao u Dubrovniku 1932.
NIKOLA: E, deder ti, stari, kazi meni sad kako ti je ime? AVDO: Avdo Medjedovic. NIKOLA: Koliko si star? AVDO: Šes'et godina, malo više. Ne znam koliko. NIKOLA: Znaš li pisati? AVDO: Ne znam. NIKOLA: Znaš li citati? AVDO: Ne znam. NIKOLA: Zašto nijesi ucio ti? AVDO: Tako, glupos' bijo, i ne posl'o me otac, tako, ni u mejtef, ni u ckolu, ni nigdje. NIKOLA: Dobro, nije te poslo otac, ma mogo si da nauciš od, makar od petn'es', dvadeset godina, trideset, kad ti je bilo. AVDO: Nije imalo sad, onda, kad sam ja mogo uciti, bez samo ova turska knjiga, a to je bilo teško naucit' tako, od, od toliko godina pošlje.
O tome kako je Avdo došao do pjesme Zenidba Hadzi Smailagic Meha, dijalog je tekao na slijedeci nacin: NIKOLA: Kad si sluš'o onu, kad ti je cit'o onu hadzi-Smajilagica? AVDO: Ima tri godine. NIKOLA: Tri godine? AVDO: Jes'. NIKOLA: Koliko puta? AVDO: Pe'-šes', sedam puta. Drzao sam ducan, pa ducan kraj ducana, tu u kasapnici, a ona beše kod njega. (Kod Hifza Dzafica-opas. S.V.). A ja pridji ovako, kad prodji meso: "Hivzo, molim te tu mi pesmu cita'!" Pa udri, pa tera, pa tera, pa tera, a ja študira'. V'oma mi je mila bila, i dobra je pesma, izgleda.
P.S.Ovo su najvazniji dijelovi iz razgovora Avda Medjedovica, objavljenog u Vol. IV. Za radoznale, preporuka je Vol. IV, str. 1-54, gdje se mogu naci i najvaznije cinjenice o zivotu Avda Medjedovica. Avdo je umro u dubokoj starosti 1953. godine u Bijelom Polju. (nema, na zalost preciznih podataka kada se rodio. Vjerovatno je to oko 1870., jer Avdo 1935 godine govori da mu je "šes'et godina i više"). Inace informacije radi, treba reci da je ovaj ep diktiran, tj, pjevan punih pet dana i pet noci! ("Ja sam pisao pet dana punih, i nesto vise. (5-12. jula 1935)"-Nikola Vujnovic, nota na str. 389. Inace sami autori naglašavaju da se sva ljepota ove umjetnosti moze sagledati u potpunosti, tek ako se poznaje originalan jezik, te naglasavaju cinjenicu da je svaki prijevod sama blijeda imitacija ORIGINALA.
************************************************
