Etnicki razvoj Bosnjaka se ne moze sustinski sagledati bez razmatranja karaktera i uloge Srednjovjekovne Bosanske Crkve,za koju je sa pravom primjeceno da,kao jedan autohtoni Bosanski fenomen, lezi u samom srcu Bosnjacke nacionalnosti.Na natpisima na steccima cesto se nalaze zapisi u kojima pripadnici Bosanske Crkve svoju vjeru nazivaju "Bosanska vjera",ili "prava vjera Bosanska",kao i u raznim dokumentima iz Srednjeg Vijeka,kako iz Bosne tako i iz stranih zemalja,koji svjedoce o tome da je Bosanska Crkva,kako joj to i samo ime kaze,bila Bosanska narodna vjerska organizacija i kao takva pripadala samo Bosni i Bosnjacima.Tokom cijelog Srednjeg Vijeka bila je trn u oku kako zapadnom tako i istocnom krscanstvu,koji su je proglasavali heretickom i podizali krstaske ratove protiv nje,da bi tokom proslog stoljeca dozivjeli i to da vidimo kako se otimaju za tu istu Bosansku Crkvu,pokusavajuci je neuspjesno proglasiti katolickom ili pak pravoslavnom po nastanku,a sve u cilju negiranja njene Bosanske autohtonosti,a samim time negiranja i autohtonosti Bosne i Bosnjaka. Mnogi historicari su se bavili izucavanjem historije i vjerskog ucenja Bosanske Crkve,a medju njima sigurno najpopularniji je bio Franjo Racki sa svojom knjigom "Bogomili i Patareni",a u novije vrijeme i Britanski historicar Noel Malcolm sa knjigom "Bosnia - a short history".Na primjeru njih dvojice mogu se vidjeti dva osnovna prilaza pitanju vjerskog ucenja i porijekla Bosanske Crkve.Franjo Racki pokusava prikazati ucenje Bosanske Crkve kao identicno ucenjima ranog bogumilstva koje potice iz Bugarske,dok Noel Malcolm,koristeci vrlo,vrlo mali dio ukupne historijske gradje,koja se tice Bosanske Crkve, neuspjesno pokusava pokazati da Bosanska Crkva u stvari nije niti bila bogumilska,sto,naravno,nije tacno.Jednostavno je nemoguce zatvoriti oci pred mnostvom primarnih historijskih izvora koji jasno govore da je Bosanska Crkva smatrana heretickom i bogumilskom,odnosno manihejskom (po Maniheju iz Perzije nastavljacu ucenja starog Perzijskog proroka Zaratustre koji je i bio glavni uzor zacetnicima ranog bogumilstva na celu sa svestenikom pod imenom Bogumil,koji je zivio u Bugarskoj).
Noel Malcolm u svojoj knjizi uopste ne analizira i ne dokazuje cak ni one pretpostavke koje navodi,tako npr. o postojanju materijalnih crkava (gradjevina) Bosanske Crkve kaze kako za to "postoje jaki dokazi",a ne navodi apsolutno nista da bi potkrijepio to svoje stajaliste,kao sto je i pomalo smijesno da je dokaz za njega da su pripadnici Bosanske Crkve konzumirali alkohol jedan navod iz katastra Turske Imperije,u kome se kaze da je nekoliko "krstjana" posjedovalo i vinograde ???
Ili,kao dokaz nevegeterijanske ishrane medju pripadnicima Bosanske Crkve koristi cinjenicu da se je rijec "mrsni" iz Oporuke Gosta Radina pogresno citala,jer je u stvari pisalo "mrski".To su "epohalni" dokazi za Noela Malcolma,ili kada navodi cinjenice o pojavi koristenja dijelova Starog Zavjeta u nekim dokumentima Bosanske Crkve on ih interpretira kao definitivan dokaz da Bosanska Crkva nije bila bogumilska,kao i to da navodi i neko "spominjanje mise" od strane Gosta Radina u njegovoj Oporuci,a ne navodi da Gost Radin nikada eksplicitno ne koristi pojam "misa",ali govori u tom kontekstu i to Dubrovcanima (jer je ta Oporuka i pisana u Dubrovniku),kojima ostavlja izvjesnu sumu "da se pomole za njega na njihov nacin,a kada se obraca pripadnicima Bosanske Crkve,onda izricito kaze da se mogu pomoliti za njega gdje god hoce,dakle ne spominjuci nikakve crkve ni mise,osim u kontekstu prema Dubrovcanima.U isto vrijeme uopste ne razmatra mnostvo cinjenica koje postoje,a dokazuju neporecivo bogumilstvo Bosanske Crkve,niti cak razmatra sve aspekte ni onih izvora koje i sam koristi. Tako npr. iako koristi "Oporuku Gosta Radina"(ciji je original izgubljen,a sacuvan je jedino njen zvanicni Dubrovacki prijepis) ne navodi mnostvo informacija koje govore o neporecivim dualistickim,odnosno bogumilskim,uvjerenjima Gosta Radina,a time i Bosanske Crkve. U toj Oporuci Gost Radin kaze:
da se prvih 300 dukata,sto ih je ostavio za svoje zadusje,ima razdijeliti dvjema vrstama sljedbenika "nasega zakona":prvo "krstenijem...pravijem krstjanom kmetem i pravijem kmeticam krstjanicama",a drugo:"ko bi bili ubozi dobri muzje od koje su godijer vrste...od nasega zakona"
Pod prvim nazivom Gost Radin podrazumjeva one koji su bili duhovno krsteni,odnosno savrsene clanove crkve,a rijecima "dobri muzje" podrazumijeva one koji vjeruju u nauku Bosanske Crkve,ali nisu primili duhovno krstenje,dakle siroke slojeve pripadnika Bosanske Crkve,sto je klasicna podjela vjernika koji slijede DUALISTICKU vjeru!
Naime,"pravi krstjani i prave krstjanice" odgovara onome sto albigenzi i katari nazivaju "savrseni',a "dobri muzje" odgovara vjernicima (credentes) katara i albigenza.
Takodjer,Gost Radin u svojoj Oporuci navodi da je njegov zakon "prava vjera, apostolska"
Ova tvrdnja je u suprotnosti i sa istocnom i sa zapadnom crkvom,ali nije sa katarskim i albigenskim (bogumilskim ) crkvama koje od srednjeg vijeka IMAJU ISTO TAKVO VJEROVANJE ,kada tvrde da su:"prava apostolska crkva Kristova"
To Malcolm iz nekog misterioznog razloga uopste ne navodi o Gostu Radinu. Sam Gost Radin u svojoj Oporuci medju svetkovinama koje pominje,ne spominje i slavljenje "Vodokrsca" iako se to slavilo u Bosni,ali ne i od clanova Bosanske Crkve,jer je to predstavljalo slavljenje "krstenja vodom",sto su dualisti zabranjivali,zatim cinjenica kako Gost Radin dijeli vjernike Bosanske Crkve na tipicno "dualisticki nacin",na prave krstjane i krstjanice,a ostale vjernike zove dobri muzje,odnosno na one koji su krsteni i na one koji nisu i to duhovnim krstenjem,a ne vodom u protivnom bi spomenuo "Vodokrsce",sve to govori o njegovim dualistickim,odnosno bogumilskim vjerskim uvjerenjima.
Malcolm ne navodi ni to da je Gost Radin bio pod zastitom Bosanskog Vojvode Hercega Stjepana Vukcica Kosace,koji je bio tvrdokorni clan Bosanske Crkve, i kao clan Bosanske Crkve je i umro,ostavivsi iza sebe cak 10.000 dukata i to sve u dobrotvorne svrhe,ne ostavljajuci apsolutno nista za nikakvu misu,iako bi nas Malcolm htio uvjeriti da je "sluzenje mise" bio jedan od obreda unutar Bosanske Crkve??. Malcolm spominje samo vrlo,vrlo mali dio od ukupne historijske gradje koja stoji na raspolaganju,a tice se Bosanske Crkve.
Npr. ne navodi uopste mnoge znacajne izvore koji potjecu iz susjedstva Bosne,kao sto su to Dubrovacki i Splitski zapisi,ili istocni pravoslavni izvori,ili iz same Bosne
Evo nekih primjera:
-Historijski je nepobitno utvrdjeno da su Bizantijski pisci,i istocna pravoslavna crkva koristili naziv "kudugeri" za bogumile.
Tako,na upit sionskih monaha pravoslavne vjere,da li smiju primati darove i moliti se za Bosanskog Vojvodu Stjepana Vukcica Kosacu,gospodara Hercegovine,buduci da taj nije pravoslavni,carigradski patrijarh Genadije II Skolarios (1453-1459) im je odgovorio pismeno,"da su se mnogi kudugeri obratili na pravoslavlje i sam Herceg Stjepan da se obratio,ali da se ne smije javno kao takav pokazati radi svoje vlastele.Radi toga darove mogu primiti i za Hercega se privatno moliti,ali ne javno u crkvi".Bitno je uociti da ovdje,dakle,pravoslavni patrijarh sve stanovnike Hercegovine naziva bogumilima.
-Splitski ljetopisac Kuten (A. Cutheis) napisao je sredinom 15. stoljeca djelo "Historia de gestis civium spalatinorum",i u njemu,izmedju ostalog,pise da su nakon velikog pozara Bosanskih suma 1366 godine u popaljenim sumskim krajevima "podignuta mnoga sela,u kojima stanuju Bosanski patareni,koji se zovu maniheji , i ti tvrde,da je Bog spalio i sazgao ona brda na njihovu korist,jer Bog ljubi njihovu vjeru..." -19.decembra 1403 godine Dubrovcani pisu Ugarskom Kralju Sigismundu o velikim troskovima koje su imali "obracajuci patarene od Bosanske vjere na krscanstvo".Ovdje Dubrovcani,kao prvi susjedi Bosni,dakle vrlo dobro upuceni u vjerske prilike u Bosni,jasno kazu da pripadnici Bosanske Crkve nisu bili krscani. U ovom kontekstu vise je nego vrijedno spomenuti i Jakova Markijskog (1432-1439),Bosanskog franjevackog starjesinu,koji boraveci u Bosni,dakle znajuci vrlo dobro prilike u zemlji,a posebno one vjerske,pise knjigu pod naslovom "Rasprava protiv maniheja u Bosni",gdje navodi i to da se oni krste knjigom,a ne vodom,na identican nacin kao i zapadni katari,a radi se dakle o duhovnom,dualistickom manihejskom krstenju,a ne krscanskom. -U "Radosavovom Zborniku" Radosava krstjanina (nastao izmedju 1443 i 1461) nalazi se i "Opsti obred" koji je gotovo identican sa "Lionskim albigenskom obredniku" (razlikuje se samo u tome sto u Radosavovom nije bilo zaziva prije ocenasa i sto je Radosav jos zabiljezio i odgovor prisutnih u tri rijeci,sto je vrlo mala razlika,uzimajuci u obzir cinjenicu da se je Obrednik Italijanskih katara ("Latinski obrednik") i Obrednik Francuskih albigenza ("Lionski obrednik") znatno vise razlikovao,nego sto se razlikovao Radosavov obrednik i obrednik Francuskih albigenza.To su poduzi tekstovi,sa razlikom samo u tri rijeci i jednom zazivu,i nema nikakve dvojbe da se radilo o istom vjerskom obredu.Albigenzi su bogumilska crkva,kao sto je to bila u svojoj sustini i Bosanska Crkva.
Znacaj Bosanske Crkve je bio veoma veliki i na internacionalnom planu,posebno u Francuskoj i Italiji,gdje se je vrhovnog starjesinu Bosanske Crkve cak smatralo za vrhovnog duhovnog vodju ,i priznaju ga za svog PAPU,a motiv za to se objasnjava cinjenicom da posto je Bosna bila najbliza izvoru bogumilstva (Bugarskoj),da su pripadnici Bosanske Crkve samim time i najupuceniji u pitanja vjere. Djed Bosanske Crkve jednom cak i boravi u Francuskoj medju albigenzima gdje zaredjuje njihove crkvene starjesine i daje savjete o pitanjima vjere,a iz Italije takodjer jos oko 1180 godine dolaze katari u Bosnu da budu dublje pouceni u katarskoj nauci i redjeni za katarske biskupe" itd.
Katari su bili dualisti/manihejci,a ako priznaju autoritet Djeda Bosanske Crkve,onda je tesko povjerovati da Crkva Bosanska nije bila dualisticka/manihejska,dakle i bogumilska u univerzalnom smislu,a njena evidentna zasebnost u odnosu na "rano manihejstvo" ne znaci nista osim da je Bosanska Crkva u stvari bila zasebna po mnogim pitanjima u odnosu na to rano,prvobitno bogumilstvo.
Vrlo cesto se u historijskim izvorima pojavljuju i nazivi "krstjani i krstjanice" za pripadnike Bosanske Crkve.Ali tim su se nazivom,zvali samo izabrani clanovi Bosanske novomanihejske crkve,koji su primili duhovno krstenje (consolamentum),a tih je bio dosta malen broj u Bosni prema mnozini vjernika,koje nijedan srednjovjekovni izvor ne zove "krstjanima",niti ih ukljucuje medju njih.Prema tome naziv "Bosanski krstjani",ne obuhvaca svo clanstvo Bosanske Crkve,pa je nepotpun i dosljedno neispravan za oznaku svih pripadnika Bosanske Crkve!
Od svih naziva,kojima se nazivalo pripadnike Bosanske Crkve,najbolje je ime "bogumili".Ono u sebi ukljucuje spomen na svestenika Bogomila,pocetnika sljedbe,i na bitnost njegova krivovjerja. Na podrucju stare Hercegovine,ukljucujuci tu i podrucje Sandzaka,Bosanska Crkva je centralna vjerska institucija,ciji je clan bio i sam Herceg Stjepan i to cijelog svog zivota.Na podrucje stare Hercegovine,ukljucujuci tu i podrucje Sandzaka imamo zabiljezena masovna preseljavanja Bosnjaka na ta podrucja i to iz srca Bosne,uz to zagrizenih pripadnika Bosanske Crkve,1459.godine.Neki od vrlo vrijednih rukopisa Bosanske crkve pronadjene su na Sandzaku,kao sto je to "Divosevo Evandjelje",pronadjeno u Bijelom Polju (gradic u dolini rijeke Lima) na Sandzaku,zatim "Pripkovicevo Evandjelje" pronadjeno u Pljevljima (Taslidzi) na Sandzaku (Anica Nazor,"Rukopisi Crkve Bosanske",objavljenom u zbirci radova pod naslovom "Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu",Institut za istoriju Sarajevo - Hrvatski institut za povijest, Zagreb,Sarajevo-Zagreb,2005,stranice 551 i 553.)
Dominikanac Nikola Barbuci u svome izvjestaju iz Jajca 1459. godine govorio o tome da narod u Bosni,bez obzira na vjeru,"vise voli Turcima nego katolicima",a to se prvenstveno odnosi na papu i Madjare,posto Nikola Barbuci,sa lica mjesta,iz Bosne,konstatuje da su vecinsko stanovnistvo u Bosni,te 1459 godine,dakle samo cetiri godine prije 1463,maniheji (bogumili) i pravoslavni,a znamo da je pravoslavaca u to vrijeme bio minoran broj u usporedbi sa clanovima Bosanske Crkve,dakle vecinsko stanovnistvo Bosne,odnosno vecina Bosnjaka,samo cetiri godine prije 1463.godine,su bili bogumilske vjere.
Taj podatak navodi i V.Corovic,u drugom tomu svoje knjige "Bosna i Hercegovina" ,1939.,pod naslovom "Politicke prilike u Bosni i Hercegovini",u poglavlju I pod naslovom "Stara bosanska drzava",gdje doslovno kaze:"Nikola Barbući izveštavao je iz Jajca 1459. godine, kako mu je sam bosanski kralj izjavljivao da se bez pomoći sa zapada ne sme upustiti u borbu s Turcima, jer nema poverenja u svoje podanike. Većina njih su maniheji, t. j. bogumili i pravoslavni, i oni da više vole Turcima, nego katolicima. Problem kod Noela Malcolma to da on o tome pise vrlo sazeto i uopste navodi samo primjere razlika izmedju Bugarskih bogumila,katara i pripadnika Bosanske
Crkve,a nigdje ne govori o slicnostima izmedju Bugarskih bogumila i pripadnika Bosanske Crkve i drugih bogumilskih crkava u odnosu na njih dvije ili o cinjenici da je krajnje evidentno da se bogumilske crkve vremenom i djelimicno udaljavaju od prvobitnog ucenja
Bogumila.NE SAMO BOSANSKA CRKVA-NEGO I DRUGE.
Neke bogumilske crkve idu u svojemu odstupanju da cak odbacuju osnovno vjerovanje dualista o postojanju dva bozanstva(uzroke dobra i zla) .Tako npr.imamo izvjestaje iz Italije gdje je bogumilska crkva banjolicana tvrdila da je
vjerovanje u dva bozanstva-greska, i da oni vjeruju u jednog Boga.Rajnerije Sachoni 1250 godine pise pak da se banjolicani u svemu slazu sa katarima konkoricanima osim sto ovi vjeruju da su duse stvorene i da su sagrijesile prije postanka vidljivoga svijeta i sto slijede doketizam"
Dakle manje ili vece udaljavanje od pojedinih stavova pocetnih vjerovanja samog Bogumila,nije samo Bosanski fenomen.
Ili ne navodi mnoge sustinske slicnosti izmedju Bugarskih bogumila i pripadnika Bosanske Crkve,kao ni razlike izmedju raznih bogumilskih crkava, samo par primjera:
-U "Sreckovicevom Evandjelju",u rubnim biljeskama,pripadnici Bosanske Crkve Ivana Krstitelja podrugljivo nazivaju "Vodonoscem",odnosno izruguju se "krstenju vodom" zeleci reci da je Ivan Krstitelj samo nosao vodu okolo,a da to nije imalo nikakvog ucinka.Neprijateljski stav prema Ivanu Krstitelju nije izvorno Bosanski,nego Bugarskih bogumila.
-Papa Eugen IV 1445 godine o pripadnicima Bosanske Crkve kaze:"Ovi su koji djavlu priznaju vrhovnistvo jednako svemogucem Bogu,uceci da postoje dva pocela,jedno zlih bica,a drugo dobrih".
-Papa Pio II (1458-1464) u svojoj "Kozmografiji' prvih godina svoga papinstva o Bosanskim hereticima kaze:"U Bosni mogu veoma mnogo krivovjerci,koje zovu manihejcima,veoma zao rod ljudi,koji uce da su dva pocela stvari,jedno zlih,a drugo dobrih".
-Na zapadu su se pravi clanovi katarske crkve nazivali ,uz naziv "krstjani" redovno nazivali i "dobri ljudi","utjeseni","savrseni","izabrani" i "obuceni".Medjutim,ni jedan od tih dodatnih naziva se ne nalazi u Bosanskim izvorima,koji svoje "izabrane" nazivaju jedino "krstjani",ili "dobri,pravi krstjani",dakle samo nazivima koje je uveo sam Bogumil!
-Vrhovni starjesina Bosanske Crkve se zvao Djed,sto je gotovo identicno sa nazivom za vrhovnog starjesinu Bugarskih bogumila,koji su svoga vrhovnog strarjesinu zvali "Djedic",dok su Italijanski katari svoje poglavare zvali "biskup" (episcopus),a Francuski albigenzi koriste naziv "Anciani" sto je zapravo prijevod grcke rijeci "presbyteros" ili Bosanskoga naziva "Starac".Kod zapadnih katara se poglavar crkve se po koji put zove i "Veliki Djakon" (diaconus maior)
-Starjesine kuce bogumilskih krstjana Bosnjaci su zvali "Starac",dok su katari u Italiji starjesine svojih kuca zvali "Ancianus" sto je zapravo doslovni prijevod Bosanskog naziva "Starac".
-Upravitelje katarskih gostinjaca na zapadu su zvali "Djakon" ,a u Bosni su ih zvali "Gost"
-Prva dva pomocnika starjesine crkve na zapadu su zvali "Veliki Sin" i "Mali Sin",dok se u Bosni oni zovu "Veliki Starac" i "Veliki Gost"
-Jedan od vrlo vaznih historijskih izvora koji govore o bogumilstvu Bosanske Crkve jeste i "Popis zabluda Bosanskih krstjana",
napisan 1372-77 od nepoznatog misionara frenjevca u Bosni,u kojem se,izmedju ostalog,kaze:
1.Najprije da su dva Boga i da je stariji stvorio sve sto je duhovno i nevidljivo,a mladi,naime,Lucifer sve tjelesno i vidljivo.
2.Nijecu takoder covjecju narav Kristovu i kazu da je on imao prividno,zracno tijelo.
2a.Takodje govore da je Marija bila andjeo,a ne covjek.
3.Takodje kazu da Krist stvarno nije mucen niti je umro.
4.Takodje da nije uskrsnuo.
5.Niti da je s pravim tijelom uzasao (na nebo)
-Sljedeci vrlo vazan izvor jeste "Rasprava izmedu Rimskog krscanina i Bosanskog patarena" koja je pisana u drugoj polovici 13. stoljeca
,a u cijemu sedmom poglavlju Bosanski krstjanin tvrdi :Bog pravi nije stvorio ono sto ce biti unisteno,a vidljive stvari bit ce unistene,radi toga nisu stvorene od Boga nego od djavola.Djavo je bez pocela i stvoritelj svega vidljivog.
19.Krist nije sin Bozji jednak Ocu
21.Krist nije sin Blazene Djevice Marije
22.Blazena Djevica Marija nije bila zena nego andjeo
23.Krist nije jeo ni pio tjelesno
25.Krist nije bio utjelovljen
26.Krist nije trpio tjelesno
27.Krist nije umro tjelesno
28.Krist nije uskrsnuo tjelesno
-Ivan Torquemada u svojoj knjizi o zabludama patarena u Bosni pisanoj 1461 zabiljezio je medju ostalim i ove:
1.Da postoje dva Boga,od kojih jednoga zovu "potpuno dobrim",a drugog "potpuno zlim"
2.Dva su pocela,jedno duhovnih i netjelesnih bica,a drugo propadljivih i tjelesnih ili vidljivih.Prvo zovu Bog svijetla,a drugo Bog tame
13.Blazena Djevica Marija nije bila zena,doticno zensko,nego andjeo
14.Sin Bozji nije uzeo pravo tijelo nego prividno
15.Krist nije uistinu trpio,ni umro,ni sisao nad pakao,ni uzasao na nebo,nego je sve to cinio, da tako na oci izgleda.
-Vrlo bitni historijski izvori su i povelje Bosanskih velikasa pripadnika Bosanske Crkve.Prema naukama strogih dualista vjerovali su u andjela kojeg primaju dobri krstjani na casu smrti.Taj ce ih andjeo na sudnjem danu razdiobe dobrih i zlih cuvati i dovesti dobrom Bogu.
1) Sandalj Hranic 1410 kune se :
" .....i da se odreku Boga i vjere koju vjeruju i angela pravoga na dan sudni"
2)Ivanis Pavlovic sa svojim bratom Nikolom 1442 kune se:
"....i da smo se odrekli Boga i angela na umrli cas na smrti i na dan sudni i vjere koju vjerujemo"
3)Slicno se kune i Bosanski Vojvoda Herceg Stjepan Vukcic Kosaca 1435:
"......i da smo se odrekli Boga i angela milostivoga na smrt i na dan sudni i vjere koju vjerujemo" Svi srpski sinodici osudjuju bogomile i babune kao "bogomrske jeretike" medju koje uvrstavaju i clanove Bosanske Crkve:
-Plevljanski Sinodik,koji je napisan krajem 14.stoljeca,koji kaze:
"Zli jeretici tr'kleti babunije,naricajustei se l`zikrstjane i rugajusteje se nasej prave vere...da budut prokleti....I v`zglasit' vel`mi:Rastudije Bos'n'ski i Radomir i Drazilo i Tol`ko i Tvrdos i vsi naricajuste se kr'stijani i kr`stjianice a ne klanjaste se svetim ikonam' i kr`stu c'st'nomu,da budut' prokleti..Na rubu rukopisa je kasnije dodano drugom rukom i drugim mastilom i sljedece:"Radin,Gost Hercegov,da bude proklet."
Ovo dolazi iz susjedstva,a ako oni nisu znali koja je vjera u Bosni,ko ce drugi??Spominju se konkretna imena i RAZLOZI : neklanjanje krizu i ikonama!
-U originalnim izvorima pisanim rukom samih pripadnika Bosanske Crkve,dakle originalnim dokumentima,kao sto se to moze vidjeti u "Nikoljskom i Dancicevom Evandjelju" izraz "iz nje pak izidje Isus",umjesto "rodi se",dokaz je manihejskog stava prema Isusu pripadnika Bosanske Crkve,jer ovime negiraju da je Marija rodila Isusa,jer on po bogumilima nije imao pravo ljudsko tijelo,te prema tome se nije mogao ni fizicki roditi,nego da je on usao u Marijino uho i izasao sa svojim nebeskim tijelom (corpus caeleste).
Naime,drzali su da se "prividno rodjenje" ne moze usporediti sa fizickim,i iako u daljnjem tekstu navodi i izraz "rodi se",jasno je poslije ove prve izreke "i iz nje izadje",da se to kasnije "rodi se" odnosi na prividno rodjenje,a ne na fizicko,sto je klasicno dualisticko ucenje.
-"U Sreckovicevom Evandjelju" u rubnim biljeskama,pripadnici Bosanske Crkve Ivana Krstitelja podrugljivo nazivaju "Vodonoscem",sto je opet izrugivanje sa fizickim krstenjem (vodom)...hoce reci da je jedino ispravno krstenje,duhovno krstenje.
Takodjer,u biljesci drugoj,istog evandjelja pripadnik Bosanske Crkve franjevacke misionare naziva "vracevima" "a vraceve - zakonici",a u devetoj biljesci se katolicka crkva zove "crkva ovoga svijeta,(sto je tipican dualisticki stav),koje svecenici dnevno na lak nacin ljudima grijehe oprastaju i na taj nacin gube njihove duse i upropascuju ih:"On' clovik-knez' vika,a ikonob-starjesina cr`kve ego,a ,a dl'znik-zakonici ize po vse dni grihe otpustaju cl'vikom i tako gube duse clovic'ske.
-U "Vrutockom Evandjelju" u biljesci ispod teksta,gdje se govori o pozivu sv.Mateja apostola,dotadasnjeg carinika.Carinarnicu ili mitnicu,gdje se nepravednim nacinom stjece novac,pripadnik Bosanske Crkve u biljesci poistovjecuje sa stolicom srpskih patrijarha koji dolaze do svog polozaja mitom,srebrom i zlatom.Biljeska glasi:"Pat(r)ijar'hovo i (g)di ze se patrijarhi stave srebrom i zlatom"
Ovo ismijavanje katolickih i pravoslavnih "ovozemaljskih svecenika",i uopste krscanskih,jeste jedna od osnovnih karakteristika bogumilskog/dualistickog ucenja.
Ovo su dakle originalni zapisi samih pripadnika Bosanske Crkve,sa svih strana KONSTANTNO ih se optuzuje za herezu,cak i od nekih Bosanskih Kraljeva (Kralj Tomas,npr.,koji je inace presao sa bogumilstva na krscanstvo),tako od susjeda,blizih i daljih,to ljepljenje herezom na Bosansku Crkvu dolazi CIJELO VRIJEME NJENOG POSTOJANJA,nema toga ko to moze poreci.Prema raspolozivim historijskim cinjenicama,postojanje dualistickih ucenja unutar Bosanske Crkve je,jednostavno,nepobitno.
Malcolm pak pokusava da napravi neku vrlo pojednostavljenu i vrlo sumnjivu sliku,pri cemu su njegovi argumenti za to vrlo upitni,jer nekoliko odstupanja od prvobitnih strogih bogumilskih ucenja nisu nikakav dokaz da Bosanska Crkva nije u svojoj sustini bila bogumilska.
Bosansku Crkvu neki smatraju i "prvom protestantskom crkvom" u svijetu,odnosno,pripisujuci fenomen njenog djelimicnog odstupanja od klasicnog manihejizma ,kroz njegovu REFORMACIJU od strane
Bosanske Crkve,koja uopste nije neophodno morala biti prihvacena i od strane drugih bogumilskih crkava u zapadnoj Evropi.To Malcolm u potpunosti zanemaruje.Neka odstupanja od ranog prvobitnog bogumilstva u principu se mogu objasniti prelazenjem sa strogog na umjereni manihejizam/bogumilstvo,mada je po svoj prilici cio taj proces reformacije manihejizma poceo u Bosni,ali nije bio slijedjen u svim ostalim bogumilskim crkvama zapadne Evrope,nego samo u nekim,i to ne u smislu identicnih udaljavanja od strogog bogumilstva,nego svako na svoj nacin,vise ili manje.
REFORMACIJA je rijec i proces koju je Malcolm u potpunosti zanemario,i recimo posjete katara Bosni zbog zaredjivanja vjerskih starjesina i uputstava u vezi vjere prebaciva SVOJIM PRETPOSTAVKAMA u Dalmaciju,.Pa zar bi o tako vaznim pitanjima isli nekoj anonimnoj skupini,a ne jakoj ustolicenoj crkvenoj organizaciji kao sto je to bila Bosanska Crkva.Ili uopste ne spominje Djeda Bosanske Crkve u istoj takvoj misiji u Francuskoj,gdje je bio priznat kao vjerski autoritet (zaredjuje starjesine crkve i daje uputstva o pitanjima vjere)..itd
Kao sto uopste ni ne razmatra veliko mnostvo drugih informacija koje se ticu Bosanske Crkve,te se njegova krajnje uprostena slika jednostavno ne uklapa u cinjenicno stanje,te nista ne objasnjava osim da se je Bosanska Crkva razlikovala od drugih bogumilskih crkava. Vrijedno je napomenuti i jedan od Malcolmovih "jakih argumenata" o tome da Bosanska Crkva u stvari nije bila bogumilska,a to je pojava simbola kriza na nekim kasnim dokumentima Bosanske Crkve,u Oporuci Gosta Radina,npr.,kao i pojava motiva kriza na nekim steccima,na kojima se pojavljuje taj simbol i u obliku ljudskog tijela (antropomorfni kriz). U vezi pojave motiva kriza na nekim steccima kao i pojavljivanja istog znaka i na nekim vjerskim dokumentima Bosanske Crkve treba uociti jednu stvar prije svega.Bosanska Crkva nije imala nikoga iznad sebe da joj bilo sta naredjuje,nego je bila jedna vjerska organizacija koja je po svojoj volji mogla donositi odluke o pitanjima vjere i reformirati ih po vlastitom stavu bez da ikome odgovara za bilo sta.
Takodjer pogresno je,naravno,pokusavati traziti apsolutne identicnosti Bosanske Crkve sa prvobitnim,ranim bogumilstvom,i uspostaviti ih kao apsolutne parametre,jer u Bosni mozemo govoriti samo o jednom reformiranom bogumilstvu. Postavlja se pitanje da li koristenje nekog simbola,automatski znaci i to da mu se i klanja???
Naravno da ne! Kao sto je kod muslimana simbol polumjesec i zvijezda,ali im se ni jedan musliman ne klanja niti ih obozava,tako je isto bio slucaj sa Bosanskom Crkvom i njenom upotrebom SIMBOLA kriza.Dakle,koristenje nekog SIMBOLA ne znaci i da mu se klanja.U vec spomenutom "Plevljanskom Sinodiku" istocni krscani proklinju clanove Bosanske Crkve,ukljucujuci i Gosta Radina,i to zbog cega :"ZBOG TOGA STO SE NE KLANJAJU KRIZU I IKONAMA."Samo jos jedna od mnogih specificnosti Bosanske Crkve u odnosu na rano,prvobitno bogumilstvo i njena distinktna razlika u shvacanju kriza nasuprot krscanskom stavu prema krizu.
Naime,koristenje SIMBOLA kriza nicim ne kontradiktira fundamentalnim ucenjima bogumilstva,jer ono zabranjiva klanjanje krizu,i to je fundamentalni problem koji bogumilstvo ima sa "krizom",a ne sam simbol kao simbol.
Nasuprot cak i tome da neki rani/prvobitni bogumili prema krizu uopste imaju krajnje neprijateljski stav i zovu ga "djavoljim znakom",sasvim je moguce da je Bosanska Crkva jednostavno reformirala svoj stav po tome pitanju,ne drzeci previse vaznim eventualno koristenje samog SIMBOLA,ali drzeci da mu se ne smije klanjati i obozavati ga se,sto objasnjava i vec spomenutu njihovu upotrebu motiva kriza u ljudskom obliku (antropomorfnom krizu).
Isto ovo vrijedi i za pojavu simbola kriza kao motiva na nekim steccima.Dakle samo kao simbol , a ne kao objekt kome se treba klanjati.Vrlo je bitno uociti takodjer i cinjenicu da sam simbol kriza postoji mnogo prije krscanstva,Naime,Kelti,koji su nastanjivali i teritoriju Bosne, su koristili simbol kriza mnogo prije krscana,a njegova simbolika je za Kelte bila u opisu cetiri strane svijeta,cetiri osnovna elementa i cetiri vjetra,uz to vrlo je bitno uociti i to da je SIMBOL kriza koristen i od mnogih drugih naroda u raznim varijacijama,ne samo od strane Kelta,i to puno prije nastanka krscanstva kao religije uopste.
Historicari,koji su se iscrpno bavili pitanjem pojave simbola kriza na nekim steccima,kao sto su to Salih Jalimam,Aleksandar Solovjev,itd.,dosli su do zakljucka da je motiv kriza koristen samo kao simbolicki,alegorijski znak.Prema Aleksandru Solovjevu,za Bosanske bogumile simbol kriza nije imao isto znacenje kao i za pripadnike istocne i zapadne krscanske crkve,jer su Bosanski bogumili alegorijski tumacili Kristovu bol i patnju,te se i zbog toga,simbol kriza pojavljuje u tri oblika: u antropomorfnom obliku sa okruglom glavom,u obliku sunca i u obliku loze.Bosanski historicar Dr Salih Jalimam,u svojoj knjizi"Historija Bosanskih Bogomila"(PNT,Tuzla,1999),navodi vrlo zanimljiv podatak da od preko 50 000 tacno evidentiranih stecaka,simbol kriza se pojavljuje na svega 400 njih,sto je manje od 1% od ukupnog broja.Ova cinjenica sama za sebe dovoljno govori da je za Bosanske bogumile simbol kriza bio samo jedan od mnogobrojnih drugih simbola koje su koristili.(Izmedju ostalih Bosanski bogumili su koristili i simbol polumjeseca!!)Jalimam,u vec spomenutoj knjizi,navodi jos jedan zanimljiv podatak,da je simbol polumjeseca evidentiran na oko 500 stecaka!O tome,na stranici 289. iste knjige Dr Salih Jalimam doslovno kaze:"Najcesce,od 500 evidentiranih stecaka,polumjesec se nalazi na plocama i sanducima i obicno zauzima istaknuto mjesto.Prema istrazivacima,simbolicko znacenje polumjeseca je da predstavlja nebesku ladju,obitavaliste pravednih dusa pred polazak.Ponegdje se susrece i kao lezeci,ili prevrnut,kako se nalazi na stecku dida bosanskih bogomila u Goranima.Uz polumjesec skoro uvijek se nalazi rozeta,kao simbolicko zracenje sunca,te prema Aleksandru Solovjevu polumjesec i rozeta uglavnom su prisutni na steccima starjesina bosanskih bogomila,kao i kod jednog broja pristalica,koji na taj nacin iskazuju ocekivanu zelju za rajem."Vrlo je zanimljivo uociti i cinjenicu da se na steccima simbol polumjeseca javlja vise,odnosno cesce,nego kriza! Cijela zavrzlama je nastala upravo zbog pogresne procjene ZNACENJA simbola kriza medju pripadnicima Bosanske Crkve.Oni mu se jednostavno nisu klanjali,ali su ga kroz svoje reformirano bogumilsko ucenje koristili povremeno,ali ocigledno vrlo rijetko,i to jedino kao simbol.Samo jos jedna od mnogih specificnosti Bosanskog bogumilstva u odnosu na rano,prvobitno bogumilstvo i nista vise.
Najocitiji i najmasovniji materijalni dokaz bogumilstva Srednjovjekovne Bosanske Crkve jesu,naravno,STECCI.Ispod stecaka su se sahranjivali pripadnici Bosanske Crkve,kako starjesine,tako i obicni vjernici,a posto je sahranjivanje umrlih jedan vrlo vazan vjerski obred,to nam stecci mogu vrlo jasno reci i o vrsti vjerskog ucenja onih zbog kojih su i podignuti.Podjimo,dakle, redom:
Najstariji historijski spomenik samih pripadnika Bosanske Crkve,a koji govori o njihovoj vjeri i nacinu zivota,jeste i svecana izjava sa cuvenog sastanka na Bilinom polju kod Zenice od 8.aprila 1203 godine,a potpisali su je sedmorica starjesina Bosanske Crkve uz saradnju papinog legata Ivana de Casamare i uz supotpis Bosanskoga Bana Kulina. Originalni dokument nije sacuvan,nego samo zvanicni prijepis,koji je unesen u vatikanske zapisnike kao 141. pismo seste godine pape Inocencija III. Starjesine Bosanske Crkve u ovoj izjavi izmedju ostalog obecavaju da ce ubuduce imati grobista,gdje ce se pokopavati braca i stranci koji kod njih slucajno umru".
Znacaj ovih rijeci je u tome da pripadnici Bosanske Crkve nisu imali svojih grobista do tada nego su pokopavali svoje mrtve kojekuda,a to se zadrzalo naravno i poslije 1203 godine jer starjesine Bosanske Crkve nisu ispunili to obecanje papi,kao naravno ni mnoga druga koja su tada dali.
Ali,ovdje je bitno zapaziti stecke i cinjenicu da se oni nalaze na vrlo cudnim mjestima,razbacani svukuda: po brezuljcima,poljima,lugovima,sumama,livadama i obicno su razasuti pojedinacno ili u malim grupama na razdaljini od 100 , 200 ili vise koraka. Na mnogim steccima,na kojima postoji i natpis,pokojnik sa ponosom istice da "lezi na svojoj zemlji" ..."na svom plemenitom" , "na svojoj bastini".Ovi grobovi,razasuti svuda dakle,po privatnim imanjima ili po plemenskim zemljama,po brezuljcima,poljima,sumama,livadama nisu apsolutno niceg zajednickog imali sa tadasnjim krscanskim crkvama i zajednickim krscanskim grobljima,ne drzeci se dakle krscanskih obicaja ni propisa da se sahranjuju u crkvama ili posvecenim grobljima. Ali,ako se zapitamo ko to jos zakopava svoje mrtve po poljima,sumama,svuda bez nekog reda,naci cemo da to isto rade upravo bogumilske crkve sirom zapadne Evrope. Katari,odnosno bogumili,u zapadnoj Evropi u drugoj polovini Srednjeg Vijeka ne zakopavaju svoje mrtve ni u crkvama ni u posvecenim grobljima nego svukuda po poljima i sumama.Oni su ucili da je tijelo samo po sebi zlo,stvoreno od zla i da je samo tamnica duse,pa ga treba gdje je kome drago zakopati,posebno iz zdravstvenih razloga.
Salvo Burci 1235 godine kori talijanske katare:"O, vi bijedne lude [tapini],koji mnogo brbljate o ljudskim tjelesima,a kada umru pokopavate ih privatno u rupe ovdje ondje,kako mozete bolje"
U regenburskom Cod. X5 iz 15.stoljeca,nalazi se u popisu krivovjernih valdenza ova stavka: "Oni ne priznaju crkveni pokop,nego govore i vjeruju,da se jednako moze pokopavati svukuda.Oni takodjer ne vjeruju da je groblje vise sveto nego njiva ili koje drugo mjesto,vocnjak ili koja mu draga zemlja".
U Cod.Bavar.Monac 327 u Munchenu pise o katarima: "Oni se ne brinu o ukopu mrtvih u crkvu ili groblje,izuzevsi slucaj,da se prikriju,govoreci da je bolje pokopavati se u drugim mjestima....tako oni cesto i urede,da budu pokopani u polju ili vocnjaku".
Vise je nego evidentno da nije nikakva slucajnost u pitanju,da se jedan tako vazan vjerski obred,kao sto je to pokop mrtvih obavlja,prakticno na istovjetan i nekrscanski nacin od strane i maniheja/katara po zapadnoj Evropi i pripadnika Bosanske Crkve.Stecci su,dakle,nepobitan,krajnje ocigledan i najmasovniji materijalni dokaz "historijskih otisaka" koje je dualisticko ucenje,odnosno bogumilstvo ostavilo u Bosni!
Treba reci da postoje i grupe stecaka koji se nalaze uz rusevine krscanskih crkvi,protiv cega su se krscanske crkve naravno borile,jer je taj princip sahrane suprotan krscanskim ucenjima,a uz to treba napomenuti i da su to samo malobrojne IZNIMKE u odnosu na razasute svuda odnosno bogumilske. S obzirom da su pripadnici Bosanske Crkve prelazili i na krscanstvo,vrlo je moguce da je takav nacin ukopa prerastao u neku vrstu "narodnog obicaja".Tu nema nicega spornog,ali kada posmatramo vjerske organizacije u Evropi toga doba,samo bogumilske crkve takav nacin sahranjivanja -kojekuda- smatraju zakonitim po svojoj vjeri.
Pod steccima su zakopavani,kako starjesine Bosanske Crkve,tako i njeni ostali clanovi -nacin na koji se zakopavaju jeste na manihejski/bogumilski nacin,a sto bi to radili pripadnici Bosanske Crkve na tako masovnom nivou,i pri tako svetom vjerskom obredu kao sto je to pokop???Odgovor je vrlo jasan : zbog toga jer je i sama Bosanska Crkva bila manihejska/bogumilska/dualisticka vjerska organizacija u svojoj sustini,samo sa svojim specificnostima kao rezultatom znacajne i postepene reformacije.
