Već na samom početku ovog pisanja treba naglasiti da hrvatski ovčar nema srodnih pasmina pasa, ako isključimo mudija. No, u svijetu postoji čitav niz pasa za koje bismo mogli reći da su slične našem psu.
Tu sličnost mogli bismo podijeliti na oblik i na rad.

Pasmine, oblikom slične našem psu, možemo naći u našoj bližoj sredini kao i one u dosta udaljenim zemljama, ali koje su povjesno vezane za doseljenje Hrvata. To su sve pasmine koje spadaju u skupinu špiceva - vrlo inteligentnih i brzih pasa, a koji su svi porijeklom vezani. Sjetimo se samo malog belgijskog špica-šiperkia, norveškog, finskog, laponskog, karelijskog,...

O MUDIJU kao pasmini već je dosta rečeno, no, i ovdje treba istaći da je nastao puno kasnije nego naš pas, te da je nastao od hrvatskog ovčara i ondašnjih pasa (na taj način se može tumačiti veliki raspon boja), a sačuvao se u izoliranim dijelovima Mađarske pareći se u srodstvu (zbog toga je finije građe). Pogledamo li povjesne granice Hrvatske i Mađarske, te prostor na kojem se uzgajao, lako dolazimo do postavljene teorije: Mudi je nastao od hrvatskog ovčara.

Dolazeći u današnje predjele, dio hrvatskih plemena se odvojio i uputio na sjever Evrope. Tamo nalazimo pse za koje možemo reći da su također slični našem psu.To su tamo dobro poznati i priznati špicevi:
ŠIPERKI-BELGIJSKI ŠPIC
LAPONSKI ŠPIC
NORVEŠKI ŠPIC
FINSKI ŠPIC
KARELIJSKI ŠPIC
NJEMAČKI ŠPIC,...

VELIKI NJEMAČKI ŠPIC se prvi puta pominje oko 1450.godine, a Grof Eberhand Zu Sayre Buffon u svojim zapisima 1750. godine iznosi tezu da je špic praotac svih pasa. Ovaj je pas visok 46 cm, tolerancija je +-4cm. Jedna od boja je i crna. Pored ovog, njemački špic se pojavljuje u još 4 veličine, kao vučji špic visok 50 cm +-5cm), srednji špic (visok 34cm +-4 cm), mali špic (visok 26 cm +-3cm) i patuljasti špic (visik 20 cm +-2cm). Zanimljivo je spomenuti da je mali špic izvezen iz Njemačke (Pomerania), te je dobio naziv pomeranac. U Engleskoj se takav pomeranac razvio u zasebnu pasminu koju FCI ne priznaje.

NORVEŠKI ŠPIC je stara Norveška pasmina pasa koja je korištena za čuvanje stada i goveda, te kao pas u domačinstvu. To su snažni psi, visoki oko 45 cm, vrlo živahni i borbeni, kao ovčari su izuzetno brzi i bučni pri radu. Rijetko se pojavljuju u crnoj boji.

LAPONSKI ŠPIC je Švedska pasmina pasa priznata 1944.godine, ali se u Laponiji i sjevernoj skandinaviji uzgaja odavno. Pametni, hrabri i odani, svojom visinom 45-50 cm (ženke do 5 cm niže) i bojom koja može biti i crna uvelike podsjeća na hrvatskog ovčara.

ŠIPERKI je mali Belgijski špic koji je u prošlom stoljeću služio u natjecanju u hvatanju štakora,a prije toga kao ovčarski pas. Dobar čuvar i živahan, neprijatan prema nepoznatima. Djeluje vrlo neugledno visine do 28 cm. Zanimljivo je da se i šiperki šteni bez repa, upravo kao i naš pas. Crne je boje.

NJUFAUNDLENER ima također zanimljiv put nastanka.
Legendarni pas iz bajke o Petru Panu, njufaundlender-čiji je doskorašnji predak bio vuk, što tvrde najsmjeliji kinološki autori kao što je i Margaret Boot Chern (The new komplete Newfoundland). Ista autorica čak tvrdi da je to američki vuk, dok prema najnovijim saznanjima (Olsen&Olsen) predak njufiću bio je jedan jugoistočni azijski oblik vuka manjeg rasta, koji se lagano širio svijetom sve do američkog tla. Naš je pas nastao od sličnih predaka - azijskog malog vuka.

Sličnost možemo tražiti i u drugom našem psu koji je na dobrom putu da izumre ili je već izumro, a to je TURKO - ISTARSKI OVČAR, koji je po usmenim predanjima srednje visok pas kovrčave dlake, javlja se u više boja. Ima rep, a uške su mu preklopljene. Najvjerovatnije je izumro u tom obliku. Potomke turka-križanaca još se može naći u nekim zabitijim selima Istre.
Uzmemo li u obzir sličnosti radnih osobina, pored određenih sličnosti s nekim sjevernoevropskim špicevima, sličnost možemo naći i u BORDER COLLIU koji osim želje i žara za radom skoro nema ništa. Ovo je izuzetan radni pas koji se zbog svojih osobina sve više širi u agility sportu, te u natjecanju ovčarskih pasa. Pas je osnovno crne (ili neke druge osim bijele) boje i bjelinama po tijelu i glavi.
Jedna samo po temperamentu i boji slična slična pasmina je i Belgijski ovčar-Terveren koji je također dobar agility pas, te pas za sportska natjecanja.

Najveća sličnost postoji s dvije pasmine, mudijem koji je niži od našeg i javlja se u više boja, ima rep i uspravne uši. Vrlo je sličan, te se lako može, tko ih ne poznaje, zamjeniti. Druga pasmina je Šiperki-koji je niži dosta od našeg psa, javlja se u crnoj boji, ima uspravne uši, srednje duge i ravne dlake, a šteni se bez repa.

Puli kao pasmina, što se često veže uz hrvatskog ovčara, osim korjena imena PULI (našeg psa zovu PULIN) nema više ništa zajedničko. Čak ni oblika.

Na kraju treba reći da je hrvatski ovčar jedini i vječan, a svaka sličnost može se tražiti sa psima koji su nastali na putu seobe hrvatskih plemena iz prvotne domovine u današnju, a nikako da je naš pas nastao od nekog već priznatog psa.
Hrvatski ovčar je starohrvatska pasmina pasa nastala kao dugogodišnji odabir najboljih pasa koji su služili za ovčarenje, te kao takav, uz neznatna križanja s drugim psima, stigao iz prvotne domovine s prvim hrvatskim plemenima u današnju Hrvatsku. Kao takvog mi smo ga pokazali svijetu, on ga je prepoznao i priznao kao pasminu 1969. godine.