Ispod mozete da nadjete slike iz Fancuske. Ja se trudim da skeniram i zastavu sa potpisima, a mozda i kopije karata. Kao i u Spaniji 97, dobio sam potpise cijele reprezentacije. Za sada "samo" ovo!!! Pert ce bit postavljen slijedece sedmice, a ako budem imao vremena postavit cu jos par drugih stvari. Nadam se da cete uzivati u ovoj prezentaciji. Vratite se kasinje!!!
Below, you can find photos from France. I am trying to scan the flag with all the autographs. As in Spain, I managed to collect all autographs. For now, that's all folks. Photos from Perth will be posted next week, and time permitting I will post more of good stuff!! I hope you will enjoy this. Keep coming back for more.
Tri, hocu reci dva NBA igraca!!!
U hotelu u Pau-u za vrijeme prve runde imao sam prilike da popricam sa Takijem. Koko mi kaze, mozda ce u Cikago vec ove sezone, a kako sada stvari stoje mogao bih i ja. Doduse ne u Bulls-e, vec za mojim poslom. Tada bih mogao reci da imam i pravi razlog radi kojega idem. Sstojakovica smo gledali kako sutira sa pola terena - postotak ok 50%, a uvalio je 3 trojke zaredom. Jos da je tako igrao na utakmicama....I na kraju Gurovic, Stojakovic i prijatelji su se dogovarali po naski gje da idu na razonodu nakom utakmice i onda sve po srpski do kraja i kada treba da kaze gje ce okrene razgovor na grcki. Moji prijatelji i ja se smijemo,...pa dobro ako bas nece da kaze!!!
Par slika sa zagrijavanja, utakmica i poluvremena. Danilovic se hladi. Treba mu cestitati, jer kada su svi bili letargicni, jedini je on (uz Obadovica dok je igrao) dirigirao i tjerao sve da malo ozbiljnije zaigraju. Sa Saletom i Rebracom u Sidneju, i pravim Divcem rasturamo sve do finala - 100%.
Gledao sam Divca dosta puta na televiziju u drugom dijelu NBA sezone i play-off-u. Nakon pocetka rata, nije mu bilo ravnoga. Definitivno je odigrao najbolju sezonu, uz izuzetka 94. kada su Lakers-i sa njime dosli do finala. Da li je izgubio zelju za dokazivanjem ili je to poslijedica umora nakon jako teske i uspjesne sezone, to vjerojatno samo on zna. Uglavnom, ispod kosa nije bio car kao i prije, pa cak i ovaj pokusaj nije zavrsio kosem. Za mene ce Divac uvijek biti Bog jer je toliko napravio za nasu kosarku da mu svako mora skidati kapu. Nadam se da samo nije izbudio volju za reprezantativnom igrom.
Zlatna trojka za Sidnej (nadajmo se) prije pocetka utakmice protiv Slovenije.
Ja mislim da je ovo bio kljucni tren cijelog sampionata, sto se tice nase reprezentacije. Obradovic je ostao povredjen a mi smo ostali bez pley-maker-a. Za mene licno je on bio najbolji igrac nase reprezentacije. Kada god je trebalo ukrasti loptu i otici u kontru, kada god se rezultat trebao stizati Obradovic je bio taj koji bi ukrao loptu. Nakon njegove povrede, uz sve ostale pehove..svi znamo kako je zavrsilo.
Za glavu vecih od svih, Divac ulazi u autobus.
Bodiroga i Divac ulaze u autobus.
Divac se javlja iz autobusa navijacima u Pau-u. Bilo nas je oko 10. Dva momka iz Pariza, jedan iz Zeneve, dva iz Pau-a, par iz Slovenije i ja. Ipak, ja mislim da je navijanje bilo na visini kada se uzne uobzir nas broj. Koliko se culo na televziji, zaista ne znam, ali u dvorani smo bili na visini zadatka.
Nakon zadnjeg dana, ispred hotela u Parizu, par reprezentativaca je posvetilo par trenutaka navijacima.
Slika je opalila u malo nezgodnom trenutku kada se Divac okrenuo, ali vjerujte mi da ipak nije falsifikovana!!!
Divac nakon jedne od utakmica drugog kruga u Pau-u. Bio je meta ne samo nas 10, vec i mnogobrojnih navijaca i poznanika kosarke iz Francuske, Rusije, Slovenje i drugih zemalja.
Nakon sto godina, pehovi ce se zaboravit, neki ljudi ce znati imena igraca, ali medalja ce ostati u zpisima zauvijek. Ipak smo na postolju!
Sa bubnjevima i punih glasom iako su nas stavili na vrh tribina orilo se i navijalo na najbolji nacin. Ponovo da vam kazem, ne znam kako su mikrofoni bili rasporedjeni na stadionu, te sto je islo u medjurnarodni prenos, ali bili smo bucni i strastveni. Eurosport nas je prikazivao dosta puta (kako cujem), a Eurovizija - vjerojatno im nije bilo politicki podobno da nas prikazuju. A to nije i nista novo!!!
Jos jedna bucna slika, u atriju dvorane.
Divac daje potpise ispred hotela, a zasto nismo bili u hotelu (nas par koji smo se potrudili da dodjemo do hotela nakom zadnje utakmice) da vam recem kako je bilo. U hotelu je osigurenje sve pustilo- Talijane, Spance i Litvance, samo su nas ostavili vani. I onda kada sam ga pitao zasto ne moze nas pustiti unutra kada je vec pustio sve ostale, onda je odgovorio:"Ovo nije diskriminacija, ja nisam pustio ni druge unutra, ja moram da sve drzim van hotela!" A ja gledam ostale u hotelu, pa ga gledam u oci pa mi on ponovi bez ikakvog respekta istu stvar. A ja mu lijepo recem:"To sto vi imate nije demokracija nego hipokracija!" A sta jeste, jeste - navjece su hipokrate na svijetu." Nije da me iznenadilo, nego me je malo iznerviralo. Da sam mu pokazao pasos iz jedne druge zemje (a imam ga) ni a ne bi rekao. But, that's besides the point!!!
Kako Rusi voze francusko auto? Ispred njihovog auta je Rolce Roys malo vece vrijednosti nego sto je njihovo auto. I hoce rus u rikverc ali ne zna kako da ga stavi u rikverc. Pa lupne on auto ispred sebe, pa ponovo pokusa, pa ga ponovo lupne, i na kraju po treci puta. Ipak, teskom mukom i izuzetnim naprezanjem mozdanih misica, uspjeli su da nekako izadju iz parkinga.
Kako Sabonis ulazi u auto. Bogami, nije mu lako. Mora guzicom prvo, pa onda oko ne lupi glavom o krov auta mora da se dobro scucuri! Samo kako ce izaci vani,...i to bih volio vidjeti jednog dana.
Za Milanka Topica, sve pohvale jer je zaista bio najljubazniji od svih. I proveo vrijeme sa navijacima i govorio nam ko je jos tu, i zvao ostale da izadju da se jave. Cista desetka!!!
"Tu sam, nisam tu, u snovima sam, hmmmmm, ja sam u svom malom svijetu!" Da samo zam sa cime ga hrane pa da i ja malo toga jedem. Necu da ga niko ogovara, jer ni sam ne znam kako je ova slika isapala ovako (da ne bi neko dobo pogresan dojam), ali kada sam je prvi put pogladao, pa dobro sam se nasmijao.
Ovo je bila jedina slika koju sam dobio u hotelu iz gore objasnjenih razloga. Da ne ulazim ponovo u to.
Mi imamo naseg boga to sam ja, hm,ne, Dejan Bodiroga!!! Samo radi poetike!
Prvo moram da mu se zahvlim jer mi je ipak dao potpis, ali trebalo mu pola godine da izadje iz hotela i da se pojavi vani. A kada se pojavio, nakon slika i potpisa, otidje sa mobilnim telfonom na obliznji parking, prosetao se tamo kojih 5 minuta i vratio se u hotel. Jako cudno nesto, ali svi mi imamo neke svoje stvari koje radimo bez evidentnog razloga. Mozda setanje parkingom je njegova.
U Pau-u sam ga zamijenio za Sasu Obradovica, pa sam morao da mu se izvinem u Parizu. I za uspomenu dobio sam ovu zajednicku sliku.
Nakon kraja prvenstva, ipak sa medaljom, porazgovarali smo malo sa Zeljkom Obradovicem. Uvijek spreman da podari par trenutaka navijacima (svaka mu cast za to) ipak se vidjela mala tuga u izrazu i zal za propustenom prilikom da se po 5 puta zaredom okitimo zlatnom medaljom. Ali, na kraju i obecanje da ce se sve dati da se u Sidneju ipak osvoji zlatna medalja. Sa ovakvim trenerim, i malo (vise) zalaganja -sve je moguce.
Jedna mala opaska. Bas se sada odigravaju kvalifikacije Sjeverne i Juzne Amerike za Olijmpijadu. Zbog losih rezultata na prethodnom svjetskom prvenstvu, samo ce se dvije ekipe iz dviju Amerika plasirati. Ameri su do finala sve odrali sa prosjecnom razlikom od 30 poena. Ali treba spomenuti da je kvalitet toga turnira barem za 70% nizi od kvaliteta Evropskog prvenstva (o kojem (ne)kvalitetu ne treba da se prica), tako da stvarno nema indikacija kakvu ce momcad USA imati u Sidneju. Ali o tom potom,....
Na kraju malo slika koje bas i nemaju neke veze sa kosarkom. Ovo je slika sa "Augille de Midi" izdan Chamonix-a (Samoni), na preko 4000 metara, a iza oblaka na drugoj strani je Mont Blanc, vrhunac Evrope. Sam odlazak na vrh je fenomenalan. Najduza/najvisa zicara u Evropi. Kada se ide na vrh a kada vjetar pocne da puse a ona zicara se pocne ljuljati, samo da ti srce zastane. I jos pri vrhu kada lupne u stijenu a ti mislis da ce da se raspadne jos je veca strava. Pogled ispod zicara na same stijene koje su nekoliko stotina metar ispod vlstitih noga je neopisiv. Na samom vrhu nalazi se jedna zgrada sa terasama da razgledavanje, i liftom koji vas vodi do terase na vrhu za vidik. Sve je to sagradjeno u jednom samom kamenu na vrhu planine. Kako je to izvedeno nije mi jasno. Na vrhu, temperatura blagih 0 celzijusa, kisika nesto nedostaje, a pluca ga jako vole pa ga od tebe zahtijevaju. Nakon odredjenog vremena, nakon sto su se pluca ipak malo naviknula na kisicni deficit, a mozak malo vise proradi mozete da se divite ljepoti vrha Evrope, ali samo do kada zapuse vjetar. Sa vjetrom, temperatura izgleda kao -20, a moje ruke koje su drzale dvogled trenutacno postaju ledene. Moraju da se drze u dzepovima. Nije bas najidalnije mjesto za provodjenje ljetnih praznika. Ipak divota prirode je fenomenalna, a pogotovo kada vidite ogromne mase oblaka kako se bukvalno stvaraju na par metara ispred vlastitih ociju.
Pogled na terasu s koje je snimljena prethodna slika. Kao sto vidite na samom je vrhu planaine.Sijene na sve strane!
Ako ste mislili da je ovaj vrh planine samo posmatracki i samo za turiste, prevarili ste se. Zajedno sa turistime (ja plus 2), puna je bila zicara planinara. Ja sa tak sada mogu divit planinarima, jer mogu da zamislim kako izgleda kada se na vrhu planine temperatura spusti na minus 20 a vjetar pocne da puse (opisao sam vam kako izgleda sa 0 supnjeva C), a kisik majka, te na ramenu pun ranac opreme, a onda pogledate na lijevo - provalija od 500 metara, pa na desno provalija od 500 metara!!! Ali sada znam zasto to ljudi rade. Biti na vrhu planine, a pogotovo ako je taj poduhvat ostvaren vlastitim nogama je nopisiv dozivljaj.
Sto se mene tice, bar za sada, zicara i cvrst zahvat za ogradu (da me vjetar ne otpuse u provaliju) na vrhu planine su dovolji da donesu smjesak! O osvajanju vrhova, razmisljat cemo drugim prilikama.
Uvijek je bio gentelmen, pa i sada. Iako ga je bolja polovica cekala, posvetio nam je par trenutaka da popricamo i da se slikamo.
Ode Sale,..... da nam donese zlato u Sidneju 2000!!!
