Oslobodjenje, 28. juni 2000

Anatomija svijesti

Istinom do pomirenja

Pi{e: Ibrahim PROHI]

Asocijacija intelektualaca "Krug 99" je na poslednjoj sesiji podr`ala formiranje komisije za istinu i pomirenje na nacionalnom nivou (na nivou BiH). Predsjednik Crne Gore Milo Djukanovi} je prije nekoliko dana na susretu sa Stipom Mesi}em u Cavtatu izrazio `aljenje zbog u~e{}a Crnogoraca u okupaciji Konavala i opsadi Dubrovnika. Ove godine je i Papa (262. po redu) izgovorio ispriku za zlo~inekoji su u~injeni u ime kr{}anstva. Istina i isprika postaju pojam u fokusu politike i javnosti. Bez obzira na to kakva }e biti sudbina pomenutih izjava (isprika) i inicijativa i bez obzira na motive koji stoje iza toga, rije~ je o pozitivnim nagovje{tajima.

Prolazi li vrijeme la`i i obmana koje ovdje traje vi{e od deset godina? Traganje za istinom o prethodnom ratu je "posao" koji se mora obaviti kad-tad. Je li Bosna konacno spremna za susret sa istinom, odnosno sa sobom? Neki misle da s tim valja pri~ekati, da su emocije jo{ vrele, da su "rane duboke" i da ih ne bi valjalo povredjivati. Vrijeme i zaborav }e navu}i skramu tananog strpljenja i pristajanja da se `ivi na jednom prostoru. Ta, bio je rat. Po njima, povijest je, ako ne jedini, onda najbolji sudija i sve bi trebalo ostaviti njenoj hladno}i i objektivnosti. Suprotan stav je da istinu valja tra`iti "ovdje i sada" bez obzira na to koliko }e boljeti. Istina po njima nije samo moralna kategorija ve} i uslov za pomirenje, odnosno instrument za normaliziranje op{teg stanja. Istina je psiholo{ki lijek za dru{tvenu bolest koju je ostavio rat, a pomirenje prvi uslov za stvaranje dobrog dru{tva. Dok se, dakle, jedni boje istine, drugi je pri`eljkuju. Izmedju straha i nade stoje politika i nejaka javnost, tj. tre}i, nevladin sektor i , naravno, medjunarodni posrednici u Bosni.

Istina i politika naj~e{}e ne idu zajedno, ali ne mogu jedno bez drugog.U tom antagonizmu i toj dijalektici le`i prilika za BiH i njene gradjana i valja je probati realizirati. U ovom trenutku podjednako su zna~ajni i psiholo{ka ljekovitost istine i pragmati~na strana traganja za istinom koja ima funkciju instrumenta (mehanizma) za rje{avanje politi~kih problema koji dave Bosnu. S tri istine ili tri la`i (bez obzira na to kolike su im noge) ne mo`e se iz krize. Put do istine u bosanskom ra{omonu je krajnje slozan i neizvjestan, ne zato {to je istina slo`ena ve} zato {to je la` bila tako efikasna, {to su emocije jo{ sna`ne, {to nacionalni anestetik nije potpuno poustio i {to su akteri ili ba{tinici politike koja je ovdje po~inila zlo jo{ tu i {to jo{ imaju zvani~ne pozicije u vlasti. Zlo nije pora`eno ni vojni~ki, ni politi~ki, ni moralno, ni psiholo{ki. Ostaje istina da im sudi, a gradjanima da donese neophodnu katarzu i oslobadjanje iz duhovnog zato~eni{tva. Bez istine svi gradjani ostaju taoci sile i zla. Koliko je istinu te{ko prihvatiti, ilustruje i poslednji slu~aj hap{enja upravnika logora Keraterm (Du{ko Sikirica), ~ija `ena ka`e: "Moj mu` nije ubica." Svi optu`eni koji su sjeli na klupu Ha{kog tribunala nakon saslu{ane optu`nice izjavljivali su: "Nisam kriv." No, osnovni problem nisu individualne reakcije optu`enih, ve} zvani~ni ili implicitni stavovi vladaju}ih politika. Sve dok su zlo~inci junaci i vitezovi, nema pomirenja, povjerenja i povratka, a bez toga nema smirenja ni za koga, op{teg razvoja pogotovo. Ratni zlo~inci "e biti u Hagu, a njihov proizvod na terenu, tj. u `ivotu.

Komisija za istinu i pomirenje bi prikupila svjedo~enja ljudi koji su pre`ivjeli rat i sa~inila preporuka o ulozi politi{kih partija, medija i intelektualaca u ratu, ali "bez upiranja prsta u bilo koga". Ovo se mo`e shvatiti kao potreba da se izbjegne sudjenje, progla{avanje krivaca i anatemisanje. Bez strpljenja, kompromisa, tolerancije i obilato dobre volje zadatak bi unaprijed bio proma{en, ali te{ko da }e i}i bez "upiranja prstom".Trebalo bi da istina bude prihvatljiva "za sve narode", ali mora biti istina. Miriti se po modelu mirenja djece nakon kavge u {kolskom dvori{tu ("mir, mir, mir, niko nije kriv) nema svrhe.

Komisija }e morati uprijeti prstom u startu kad bude procjenjivala uzroke i karakter rata. Ako u tome uspije, poslije bi bilo lak{e. Neka se krene od spoznanja do kojih je do{ao Tribunal u Hagu i izjava admirala Branka Mamule i Hrvoja {arini}a o tome kako su Milo{evi} i Tudjman dijelili BiH.

Da bi komisija uspjela, mora u}i u dobro osmi{ljen i metodolo{ki korektno vodjen dru{tveni projekat na unaprijed definiranim principima, vrijednostima i ciljevima, i neovisno od politike. Mo`e li to?