Reklama: KRISTOFOR: Rab uz drugačije impresije

Čovjek je neobična vrsta u prirodnoj povijesti planeta, druge vrste su i jače i brže i bolje prilagođene svojem okolišu i fizičkom građom i razvijenim instinktom, no upravo čovjek ima odgovornost nad samim sobom i drugim bićima, te zaštite prirodnog Božjeg poretka. Treba voljeti Božju tvorevinu i odnositi se prema njoj s poštovanjem, jer ju je Bog načinio s ljubavlju. Očuvanje prirodnog poretka ( lanca) nad pomahnitalim progresom kojega zagovara moderni divljak i promjene koje će zbog toga ljudska civilizacija doživjeti da bi opstala, ponovno aktualiziraju pitanja težnji čovjeka i društva.

Ljudi su u mnogo čemu jedinstveni, naša možda najupečatljivija osobina je sposobnost da pojmimo svijet i svoje razumijevanje prenesemo pomoću simbola. Antropolozi, posebno oni američke tradicije, nazivaju ovu sposobnost ljudi "kulturom". Kultura u ovom značenju predstavlja ljudsko shvaćanje i djelovanje izvedeno iz onoga što naučimo kao pripadnici društva. Kod nas to u svakodnevnom govoru korespondira s pojmovima civilizacije i tradicije. A što je to tradicija, odnosno kultura i koliko mi toga imamo i dali se to može imati ( dakle steći), izgubiti ( odnosno asimilirati se u/ ili pak asimilirati neku drugu kulturu/ tradiciju)? Istraživanja pokazuju da se kulturu mora promatrati unutar konteksta, a u 'turističkoj eri' kultura je poluga proizvodnje identiteta, predstavljanja identiteta, pa cak i njegove konzumacije, posebno kad se radi o eksploatiranju prošlosti, što je cesto polazište u 'kulturnom turizmu'.

Neke od ovih misli mogu biti i pomalo uznemirujuće jer poljuljavaju uvriježene formule definiranja zajednice kojima nas uče, a koje nam određuju mjesto unutar neke zajednice, ali i koje određuju relacije zajednice u odnosu prema drugim zajednicama ( dominacije kultura).

DUŠA MJESTA, IDENTITETI I KULTURE - zemlja naših predaka

Uvaženi putopisac A.Fortis u svojim "Putevima po Dalmaciji" govori o lijenim rabljanima, zaboravljajući ( tj. nije ni znao) da je tih 3000 otočana koliko ih je bilo za njegova posjeta otoku, tek ostatak preživjelih od 15.000 koliko je otočana nekada bilo i koji su u svoje vrijeme izvozili svilu i zlato u famoznu Republiku. Kaže kako ne znaju iskorištavati lijepi kvarcni pijesak, a u Lunjskim tisućljetnim maslinama ( jer Lun je pripadao komuni Rab) vidi samo izvrstnu drvenu građu za kipove i ormare... Naravno, nije mu kao plaćenom istraživaču za zamjeriti što on na krajolik gleda kao na potencijale - sirovine. Dalmacija mu svakako treba zahvaliti na toplom opisu njenih 'Vlaja' , stanovnika dalmatinskog zaleđa koje je kao stranac opisao, i što je zabilježio taj život sela u vrijeme kad su naši domaći bogati i pismeni građani gledali s visoka na brđane i seljake, što uostalom čine i danas. Normalno, nešto se može definirati samo u odnosu na drugo i drugačije. A pitanje je da li postoje kulturne granice ili ih mi kao i sve druge, stvaramo/ naučimo i prenosimo, jer nam pomažu da definiramo sebe. S druge strane, da li se otvaranjem može očuvati raznolikost kultura? Mogu samo zamisliti kakvo bi bilo Fortisovo iznenađenje da je slučajno ovdje i van latinskih gradova sreo ( i kao takvu prepoznao) jednako razvijenu ili zadivljujući superiornu kulturu... Ili još bolje, da je njegovo shvaćanje bilo takovo da je u našem gorštaku vidio ono što danas svjet prepoznaje u tibetancima. Prepoznavanje je jedan od temelja priznanja i poštovanja, ali i trgovanja, zato i jesu Vlaji neuki i nekulturni, ali topli i širokogrudni domoroci, ponekad romantični hajduci, no u većem okviru planova i odluka zapravo nevažni. Iako živućih potomaka Vlaja ima i oni moćni danas šeću u lijepim odijelima i voze skupe aute, kulturološki - izvornih Matana danas više nema. Kao ni samuraja, bez obzira na gene... Zato smo stvorili hibridne zamjene istih.

Pluralizam kultura i globalno kozmopolitsko društvo

Danas imamo pitanje da li raznolikost kultura u modernom svijetu uopće postoji, osim ako se ne složimo da su donedavna definirane kao subkulturne grupe zapravo kulture ( od  nacionalnih do "kulturoloških" tipa new age, punk, etc.). Koliko se stvarno moderni japanac ili amerikanac ili australac ili nijemac ili italijan razlikuju, da li toliko da možemo govoriti o drugim kulturama kao što je uvriježeno, bez obzira na različito tradicijsko nasljeđe?

Suživot kultura podrazumijeva prepoznavanje i očuvanje specifičnih vrijednosti svake od tih kultura, prihvaćanje različitosti kultura kroz respekt drugog i sebe, a ne njihovo ujednačavanje. Moderni se svijet unatoč silnim raspravama o multikulturalnosti, zapravo svodi na plemensko- zajedničarsku pred udarom globalizma i modernističku kulturu ( tj. kulture sporog vremena i kulture brzog vremena - vidi gore - op-a).

Globalizacija svijeta znači i korespondira s uniformiranjem - standardiziranjem  svijeta i ideja uz privid raznovrsnosti, tolerantnosti, suživota. No koliko se uopće može/ treba "globalizirati" ne samo stvarni svijet nego i svijet ideja?

I gdje smo mi u tom procesu globalizacije, koliko i kako se promišljamo modernim stanovnicima svijeta, koliko držimo do naše kulture i kako se u toj tranziciji prema globalnom/ modernom svijetu uopće snalazimo?  I još nešto; koliko uopće poznajemo vlastitu kulturu, koliko je ona u stvarnosti (životu) naša, u smislu da se kultura označuje kao modus poimanja svijeta i način života, a koliko transformirana bivšim i još bivšijim, pa onda i budućim integracijama i da li se seciranjem i analiziranjem uopće išta postiže u razumijevanju svega toga?

Pa onda još i pitanje kako kreiramo kulturne proizvode.
Da bih još malo produbila apsurd koji izranja iz ovih neodgovorenih i nepromišljanih pitanja, želim ovdje ukazati na fascinantan trend kod nas kada galofak generacija interneta i mass-medija lobira za pravo (??) na kolinje, martinje, sir i vrhnje, uzdižući ove narodne prakse na nivo kulturnog identiteta nacije. Vidi http://www.sirivrhnje.org

Nije čudno da 'prodajemo' baštinu, ona ionako ne čini više neki važni dio naše svakodnevice. Naši djedovi su gradili suhozide čineći čipku od krajolika u vinogradima i po brežuljcima, ali i u svojim dvorištima, dok ova generacija gradi autoceste i stambene zgrade. Nestaju stari krajolici. Kao što smo u turizmu isprva prodavali isključivo sunce i more ( čitaj: prirodne ljepote) koji su za posljedicu imali uništenje obalnog i otočnog prostora, sada kroz uvozne "strategije kulturnih proizvoda i kulturnog turizma" uništavamo vlastito nasljeđe i identitet.

U duhu sveprisutne želje za materijalnim napretkom modernih društava, korisnost etnoloških ostataka, spomeničke baštine i vlastitog identiteta kao trgovačke robe nameće se kao samorazumljiva, jer iskoristivost ovih vrijednosti u direktnoj je vezi s našom potrošačkom svakodnevicom.

Materijali Online:
Ljudi bez glave, baština bez baštinika
Velika ulaganja, a rezultati?
Mreža cesta, panoramsko turistički koridori
Baština kao projekt u nastajanju
Kulturni turizam
Sunce, plaža i umjetnost
Kultura umjesto sunca i mora
Dobri duh života na kamenjaru
 

BAŠTINA U SLUŽBI SUVREMENOG TURIZMA

Doživljavati "nešto" postalo je i cilj i zadatak turističkog putovanja koji se ne svodi samo na odmor, a stvaranje tog "nečeg" onda postaje motivacijski imperativ profesionalaca u turističkoj industriji... Postmodernistički koncept iskustvenih aktivnosti s Povijest i Egzotika kao  najzahvalnijim i najbolje prodavanim temama.

U općoj merkantilizaciji stvarnosti, sve se turistički vrednuje i prodaje. Hrvatski turizam se doživljava kao vrlo važan za mladu državu i osim prirodnih resursa, kao jedan od važnijih čimbenika gospodarskog oporavka. On prezentira i promovira hrvatsku kulturu; od knjiga, lijepe umjetnosti, performansa do spomeničke baštine, muzeja, arhiva, folklora, zanata..

No, autentičnost turističkog prizora i autentičnost turističkog doživljaja dva su različita pojma.
Postoje autentični prizori s izmišljenim sadržajem ( destinacije, parkovi prirode, spomenička baština..), patvorine prizora ( tematski parkovi) sa autentičnim sadržajem i mnoštvo mješavina ovog dvoje.

No, za razliku prizora, autentični Turistički Doživljaj se ne može 'iskreirati', jer je u svojoj naravi duboko individualan, a sama prikladnost ili izvornost scene, scenografije i kostimografije ga ne može zagarantirati.

Neki ljudi smatraju da su ostvarili autentičan turistički doživljaj već samim svojim dolaskom, drugi pak učestvovanjem.

Ako čovjek procijeni da nije na pravi način upoznao/ doživio ni ljude ni predjele ni događanje, da su mu ponuđeni lažni prizori, a ne stvaran život, smatrat će da nije ostvario autentičan turistički doživljaj, a time ni cilj svog putovanja.

Tradicija se ne može iznova roditi, niti izmisliti. Izvorno ono što mi zovemo tradicija i kultura su bili sastavni dio načina života ljudi neke sredine.  Kultura je sada institucionalizirana, kategorizirana i spremna za uporabu u "kulturnom turizmu", a tradicije se uprizoruju i  "oživljavaju". Posebno organizirani "Dani srednjeg vijeka" u današnje doba su ništa drugo do moderni, ali zabavni lažnjaci, makar na Zemlji još ima dosta onih koji žive ne 'kao', nego stvarno u srednjem vijeku... I to je čudo ovog Svijeta, da vam za putovanje kroz vrijeme ne treba mašta nego pravo mjesto i znanje za prepoznati.

I opet misao s početka; što je to tradicija, a što kultura i koliko mi toga imamo i dali se to može imati ( dakle steći), ili izgubiti ( odnosno asimilirati se u/ ili pak asimilirati neku drugu kulturu/ tradiciju)? Kulturni turizam se slavi kao slamka spasa, no što to posjetioci gledaju, što se to obilazi?
Kod umjetnih događanja kao što je npr. Rapska Fjera, da bismo u potpunosti razumijeli događanje i njegovu svrhu, treba promotriti i popratne pojave; iskrivljavanje tradicije, merkantilizacija, prezentacija funkcionera...

Turizam se uvelike temelji na stvorenim / umjetnim predodžbama koje onda određuju smjer u kom će se turizam razvijati.  Kada se nešto pretvori u predodžbu kroz turizam, automatski postaje važno i ne samo da ubrzava već postojeće procese kao npr. političke predrasude, nego i kreira nove spomenike i dobra koja inače ne bi bili turistička atrakcija. Ne samo da mijenja okolinu oko atrakcije nego mijenja i ideološki okvir i tako kreira novu formu vizualnog jezika. U turističkoj teoriji stoji da destinacija da bi ostala poželjna turistima, mora održati svoju privlačnost kroz komercijalizaciju prošlosti i tako da turistima ponude slike onoga što žele doživjeti, jer turist na odredištu konzumira stvorene predodžbe o odredištu, a ne svakodnevni život.

"Turist konzumira različitost. No proizvodnja kulturnih različitosti nije bezgranična. I nije "samo" imaginarna. utemeljena je u jezicima, krajoliku, arhitekturi, običajima, okusima, mirisima. I vrlo je "fizička". Što se više iskorištava, to je manje preostaje." -  P. L. Wilson

KULTURNI TURIZAM - KRIVOTVORENE TRADICIJE

Koliko ste puta čuli pitanje; "VI STE RABLJANIN/ RABLJANKA?" i kako ste na njega odgovorili, kako definirate sebe, kako vaše pretke, da li se vežete za mjesto ili kulturu življenja, doživljavate li sebe kao pripadnike iste kulture ili nerazumijevanja unuka i djeda (još bolje pradjeda) objašnjavate generacijskim jazom, novim vremenima..., a mijenjaju se i vremena i ljudi, pa onda i kulture.

Kulture su zapravo oduvijek u stanju konstantne migracije, stapaju se, preklapaju, prenose, zatiru, izmišljaju. A što određuje kulturu? Ljudi, prostor i vrijeme. ( vidi gore).

"Kulturna ponuda se zapravo u turističkom vakumu ne može definirati. Ona se izvodi i nameće lokalnim kulturama u društvima koja ugošćuju turističke doživljaje. Živuće stvarnosti svakodnevnog života su često ignorirane u korist povijesnih kultura koje se revitaliziraju radi turističkog dožovljaja ( obogaćivanja turističke ponude op. a.) . Za kulturni turizam folklor se smatra važnijim nego lokalno stanovnišvo." - prof. A. Clarke u radu The Cultural Tourism Dynamic

U modernoj eri ( 20/ 21 st.) kulturne se granice sve više brišu u korist već spomenutog dualizma ( nas modernih i njih primitivnih / ili obratno?).
Osim sekti koje ih koriste u samo-osnažujuće svrhe, ljudi su svugdje više ili manje svjesni legendi i mitova, neki više neki manje, no neće organizirati svakodnevni život oko rituala i pravila prošlih vremena.

Utjecaj turizma na kulturalne promjene je možda jednako važan kao i onaj medija, pa se tako stvaraju određena 'turistička iskustva'. U tom kontekstu nastaju i projekti 'oživljavanja/ uprizorenja tradicije', i to i pod cijenu da se ista modificira ili i potpuno izmisli. Suvremeni teoretičari kažu da valjanost turističkog doživljaja određuje doba, prostor i identitet; npr. engleski lov na lisice, irski St. Patrick's day, njemački Oktoberfest, pa onda i Wimbeldon, polo, australski walk-about, venecijanski karneval... Rab ima Rapske viteške igre i Rapsku Fjeru  - pogledajte fotoalbum ovog događanja.

Utjelovljeni i simbolizirani, dobro prezentiran i odigran identitet/ "kultura naroda" dobro se prodaju. Škoti su dobili suknjicu ( kilt), koji je snažan vizalni i identitetski simbol. Kilt je zapravo izmišljen i spada u krivotvorene tradicije. Pitanje je samo da li ćemo Fjeru prihvatiti kao dio našeg identiteta.

Rapska Fjera " dani srednjeg vijeka"; Autentičnost i pseudo-event u turizmu

Rapska Fjera je povijesno uprizorenje srednjeg vijeka/ renesanse, veže se za davni događaj srednjevjekovnog komunalnog praznika i kao predstava naslanja se na rad Udruge rapskih samostreličara, "obnovljene" 1995.. Srednjevjekovno kamenje i spomenici definitivno postoje na Rabu, no duh toga vremena je odavno nestao. A o 'tradiciji' događanja kao takvog, možemo se samo zapitati kako je to moguće da se obnavljanje jednog srednjevjekovnog događanja prezentira kao tradicija nakon 700-godišnjeg neodržavanja? Jer kroničari kažu da se događanje kao takvo održalo prvi puta u 14 st. kao komunalna proslava i praznik u čast sveca zaštitnika, da bi se onda nastavilo krajem 20 stoljeća...
Ovakva uprizorenja govore o vremenu koje je prošlo na upitan način, spomenici i povijesna građa služe kao dokaz izvornosti u komercijalne svrhe, a sami prikazi su često zbrkani ( npr. neprikladne uniforme i obredi otvaranja..).

Članovi udruge samostreličara i aktivni sudionici Fjere sigurno uživaju u svojim predstavama i misle kako rade vrlo važnu stvar za promociju otoka. Neki od sudionika su se identificirali s igranim ulogama, drugi pak učvršćuju svoje mjesto u socijalnoj strukturi, dok neki nalaze Fjeru za izvrstan propagandni alat njihovih proizvoda/ usluga. Ostali mogu uživati u grandioznosti projekta, kupovati suvenire, nešto konzumirati ( gastronomija srednjeg vijeka), fotografirati i proširiti famu dalje...

Ako malo bolje promislimo, zapravo se uopće ne razlikujemo od turista za vrijeme Fjere, jer smo i sami pomalo turisti u vlastitom kulturnom prostoru -- što i nije tako loše, s obzirom da naši dugogodišnji turisti bolje poznaju otok ( mislim ovdje teren) nego mi sami, pa se možda malo osvijestimo po tom pitanju ( mislim po pitanju vlastitog kulturnog nasljeđa). I koliko god nam možda s obzirom da se radi o 'našoj' Fjeri ( zbog propagiranog poistovjećenja, "naše tradicije" ) može biti neugodno priznati - Fjera je krivotvorina. Valjda se misli da će to postati ako se dovoljno puta ponovi slogan... I na HTV-u, u inače što se tiče podmorja predivnom dokumentarcu "Hrvatsko podmorje" , u epizodi o Rabu slušamo o 500 godina staroj tradiciji streličarstva... - Prosječnom gledatelju ta laž je istiniti podatak.

Važno je napomenuti da je koncept sličnih događanja na ovu temu postojao još u 80tima, nešto različit u polazištu i razradi današnjim samostreličarima i fjeri. Zašto se udruga samostraličara mogla oformiti tek '95? Sama Fjera je aktualna tek 3 godine ( od 2001) i zapravo su nam je u ovom obliku donijeli i većim dijelom odradili San Marinezi ( izvoz kulture, op.a.)...
Zašto se to nije moglo prije, tko je tada kočio a tko sada gura, zašto baš tad i da li baš ovako? Odgovori na ova pitanja leže u izlizanim mitovima o prošlom sistemu i turističkoj tradiciji koji služe kao iskupljivači savjesti i okvir za stvarnost u kulturnom smislu, sa zajedničkim značenjima koje stvaraju osnovu za djelovanje kojim se treba popraviti 'kriza identiteta'.

Osim toga, sadašnji sistem 'izabani' igraju predstavu za pasivnu masu, se brzo istroši i dosadi ( pa kome već nije, nakon recimo 3-4 odgledana turnira?). Kazalištarci će vam reći kako rijetko koja predstava potraje dugi niz godina.

Izgleda da su trenutno skoro svi sasvim zadovoljni, jer "Rapska Fjera" već kupi nagrade kao naš najbolji turistički proizvod ( naša pamet !?) iako se ove godine događa tek treću godinu, a slične inačice zabave za suvremene goste niču posvuda po Lijepoj Našoj na razne "povijesno utemeljene" pričice.
No neke kompromise ne bi trebalo raditi ( npr. kao pojava re-designirane rapske narodne nošnje...) bez obzira koliko to brže, lakše ili pogodnije bilo za turističku animaciju. Ali možda sve to i nema veze, jer su se narodni kostimi ionako mijenjali kroz povijest...  Prikriveni osjećaj nelagode, nostalgije, ali i popularnost ovakvih događanja i priče kako je "prije bilo bolje" su onda sasvim razumljive. I možda baš zato svi tako zdušno puste brigu na veselje da se ne moraju puno preispitivati? No ako nam se to baš toliko sviđa da ćemo na kraju taj luna-park proglasiti svojim i istinitim, lijepo ćemo se uklopiti u globalizacijsku kulturu suvremenog svijeta koji uživa u udobnosti lake zabave/ života na račun prostora ( kulturnog i fizičkog). Jedino je pitanje koliko trebamo ovako izmišljati, reanimirati i upotrebljavati priče, legende i povjesne činjenice i znamo li mi baš dobro što to radimo i da li je sve baš primjereno? A zanimljivo je i primjetiti da se nikada nije više "upiralo" i očekivalo od turističke promidžbe nego zadnjih godina kada se intenzivno "radi" na ponovnoj izgradnji nas samih. Imamo tako korčulansku Morešku, djurdjevačke Picoke, varaždinske Barokne večeri, riječki Karneval, marunade ... da nabrojimo samo neke hrvatske turističke proizvode. U svakom od ovih primjera se ogleda utrživa kopija tradicije unutar neke destinacije.  Povijest je upotrebljena na isti način kako biolozi primjenjuju svoju znanost u zoološkim vrtovima, a tu spadaju i Disneyland, Gardaland, holandski mini gradovi i ostale tematske '-lands', pridonose očuvanju ugroženih vrsta?
I ovdje se pokazalo da je Stvarnost urbane kulture i tradicije ništa drugo do čovječje igralište, a oblika pojavnosti ima raznih; od uprozorenja "križnog puta", dana srednjeg vijeka, dana street basketa...

Danas je turizam odgovoran jednako za proslavu, ali i za gubitak kulturnog identiteta.
Rapska Fjera je zapravo nezavršeni eksperimet koji se pokazuje kao trenutačno isplativi trend, no s kojom tzv. organizatori zapravo ne znaju što bi... ( jer ga nisu ni osmislili), ali  "Događaji se ne uređuju u vakumu uzroka i poslejdice. Kontekstualne interakcije moraju se temeljiti na atributima i ponašanju pojedinaca na koje se odnosi i na njihov okoliš."  - W. C. Hunter u radu Povjerenje među Kulturama; Turist str.18

Da li će Fjera nadići svoj sadašnji nivo kvazi autentičnog srednjevjekovnog sajma i šarene parade? Teško. Nekih pravih planova za to nema, a ovogodišnja 4. po redu Fjera 2005 pokazuje da događanje sve više postaje nešto drugo od onoga o čemu se u prezentacijama priča.
1 palačinka s nutelom 10 kn. 3 fete sira 20 kn. Čaša bevande 15 kn. Pa malo nakita i suvenira koji nemaju veze s temom festivala. Rapska torta kao suvenir i vino u plastičnim bocama.  Pa uz turiste malo gospode iz renesanse, baroka, građanskih dama 19 st. ... i nekoliko 'srednjevjekovnih' gubavaca...

1 novinarcki osvrt na Rapsku Fjeru i turizam - članak: http://www.cromaps.com/kolumne/?L=0
 

NATUKNICE ZA DALJE OBLIKOVANJE

Neke od ideja Održivog turizma:
- upotrijebiti lokalne resurse, graditi image baziran na ideji lokalne različitosti i raznovrsnosti ponude
- decentralizacija kulture i turizma, suradnja i povezanost djelatnosti
-  voditi računa o izvornosti - U skladu s ovim načelom, promocija Fjere bi se svakako trebala dosta korigirati.

Mogući, za sada nepostojeći i nepokrenuti sadržaji vezani uz Fjeru, koji bi se mogli naslanjati na tu manifestaciju:
- Otvorene radionice ( likovne, glazbene, zanatske...) rezultati kojih bi se mogli prikazivati na Fjeri, specijalizirane kratke radionice za turiste
- Programi za djecu ( ne samo uporaba djece kao živućih eksponata tijekom Fjere)
- Stručna predavanja /predavanja iz povijesti, umjetnosti, i srodnih znanosti koje se nadovezuju tematski na događanje kroz koje bi lokalna zajednica napredovala

Istraži Open directory na temu 'žive povijesti':
http://dmoz.org/Recreation/Living_History/By_Historical_Region/Europe/Renaissance/
- english
http://dmoz.org/World/Deutsch/Freizeit/Hobbys/Lebendige_Geschichte/Europa/Renaissance/
-deutsch

 
OSTACI PROŠLOSTI - ZALOG BUDUĆNOSTI ?

Problem s turizmom je taj da ta industrija gleda na prostor kao na turistički potencijal, tražeći razlike u kulturama i lokalnim identitetima da bi ih mogla upakirati kao turističke produkte. Istovremeno, turist kao površan promatrač najčešće ne može imati uvid u povijesne transformacije i izvornost, te je najčešće kritičan tek kad se radi o njegovom komforu. Turist se može promatrati kao model modernog čovjeka, koji želi doći u doticaj s izvorištem civilizacije i vlastitim sobom posjećujući i gledajući upakirane verzije prošlosti.

Kultura određuje našu orijentaciju unutar svijeta koji nastavamo. Turizam pak preseljava kulture, ali i ubrzano mijenja tradicije. Pred-modernistička kultura nije nestala nego se samo pretvorila u bilijun turističkih atrakcija, no masovnost turizma i globalizacije dokidaju kulturne razlike i standardiziraju turističko iskustvo, ali i doživljaj svijeta općenito tumačen kroz veliku Svjetsku kulturu.

Kroz 'potrebe' turizma, ova industrija često stvara spomenike, događaje i običaje, te  preoblikuje okolinu da bi se sve to moglo turistički valorizirati.  Masovnost turizma isto tako ubrzava procese uspostave spomenika i proslava.
Nasljeđeni arhitekturni i umjetnički stilovi, političke predrasue, religiozni mitovi, tradicijski kostimi se samo trebaju turistički iskoristiti bez razmišljanja. Baštinski turizam, eko turizam, kulturni turizam, volunterski turizam su tek samodopadne etikete modernih turističkih proizvoda, izmišljenih baš kao i niza drugih prije njih ( egzotična putovanja, avanturni turizam..). Filozofija održivih putovanja je trenutno jedna od popularnijih; barata se frazama kao; osjetljivost za potrebe lokalnih zajednica, turisti ( zamjenska riječ gosti, putnici) kao moćna snaga u očuvanju i obnavljanju destinacija koje posjećuju. Ekoturizam se usredotočuje na zaštitu prirodnih staništa i promicanje lokalne ekonomije bez eksploatacije ili pretjeranog razvoja, Turizam u Zajednici nastoji pak kanalizirati turistički novac u lokalne ekonomije tako što naglašava ture i kulturne programe koje vode članovi lokalnih zajednica, često u korist manje probitačnih grupa. Volunterski turizam se sastoji od raznih vidova, od rada na zaštiti spomenika do humanitarnih projekata. Svi se svode na to da se turisti uključe u zajednice koje posjećuju, no ponekad je zapravo pravo pitanje da li uopće posjećivati... Kao primjer takovog turizma, izdvajam ovaj projekt volunterkog turizma: http://www.crtp.net/
Više o turizmu .

Ulazimo u fazu Totalnog turizma koji čak i sukob dilera ili bilo koji drugi društveni fenomen pretvara u uzbudljivi turistički prizor i upotrebljava ga kao 'sadržaj proizvoda'. Sve je dozvoljeno, sve je moguće. Isto tako, sve je predmet merkantilizacije, uključujući i ono najmarginalnije i najbanalnije. Ali - "priče o neuspjehu u razvoju tzv. "nerazvijenih" i "zemalja u razvoju" zapravo pokazuju ne samo istrebljujući kulturni i ekonomski neokolonijalizam, nego i siromaštvo zapadne kulture koja poistovjećuje "dobar život" i "standard" s proizvodnjom i posjedovanjem stvari. Nisu sva komarcijalna dobra i usluge  koje povećavaju stopu nacionalnog bruto proizvoda, objektivna dobra za pojedince, društvo i prirodu. Sloboda se ne može ograničiti na izbor između nekoliko opcija, nego izvorno znači mogućnost kreiranja novih." Martí Olivella.
 

KARTA ZA RAJ - Tiranija neprekidne sreće

"Oni koji posjećuju (turistički) raj sigurno imaju pravo očekivati dobrodošlicu od onih koji su dovoljno sretni da tamo žive; mještani su dio paketa i kao takvi imaju sasvim konkretne uloge za odigrati.  transient in paradise surely have a right to expect friendliness from those blessed enough to inhabit; locals are part of the product, and as such have very definite and circumscribed roles thrust upon them. Do neslaganja dolazi odbijanjem da se igra dana uloga odnosno da se zadrži nivo predvidjene manične sreće. Ovo je uobičajeni problem, zemlje koje su odabrale turizam kao razvojnu strategiju obično ovise o sposobnostima građana da odigraju predvidjene zamisli tradicije i kolektivne psihologije." - Gavan Titley, Globalna teorija i turistička susretanja, 2000

Komercijalna prisutnost prošlosti u sadašnjosti nije dokaz izvornosti, a još manje bilo kakav orijentir za modernog pojedinca za kojega su jedina povijest jučerašnje vijesti. Moderni čovjek zamijenjuje svoju zemlju za svijet. Turist spram sebe i spram drugoga, on umjesto svijetom prolazi golemim zabavnim parkom, beskrajnim muzejom gdje njegov diskrecijski pogled pada podjednako na identitet i razliku. Turizam nije više samo putujući način na koji sjedilačko stanovništvo ispunjava svoje slobodno vrijeme. To je zapravo stanje prema kojem ide moderno čovječanstvo - svi smo turisti i gradimo Planetarno društvo. Taj sudbinski Turizam stječe položaj Vrhovnoga Dobra, kiti se epitetom kozmopolitizma, a zapravo više u sebi ne nosi onu osnovnu spremnost 'ja' da se svijet živi s drugim ljudima. No kako kaže C. Jung Moderni čovjek neće naći mir dok ne bude u skladu s mjestom gdje živi. U ovome svjetlu treba se zapitati da li je onda Održivi turizam uopće mogućnost, jer pretpostavlja taj suživot različitosti, a posebno da gost ne traži od domaćinske sredine da replicira njegovu stvarnost i očekivanja.
No ne vrijedi se time previše zamariati. Ako sebe pitate da li radi održivosti uopće trebate putovati u Amazoniju ili Nepal, tamošnje nove generacije ionako više zanima Madonna, Harley Davidson i mogućnost brzog i lagodnog 'zapadnjačkog' života nego održivost okoliša/ kultura/ nacija. Dobrodošli u Globalno Turističko Čovječanstvo.

Živimo u svijetu koji još nismo naučili gledati, a u gomilanju svjedočanstava, dokumenata, slika i svih vidljivih znakova onoga što je bilo, zapravo tražimo vlastitu različitost. Više se ne radi o korjenima, već o odgonetanju što smo u svijetlu onoga što više nismo.

nastavak
 - Jadranski identitet - obala u izgradnji